≫ 

Uroš je pokušao da se ubije jer je hteo da završi igru: Kada je dobijao pare na kocki, nikom nije smetao njegov porok. Kad je ostao bez svega, svi su otišli (FOTO)

Uroš je kockanjem počeo da se bavi još u detinjstvu. Ovo je samo jedna od priča iz Prihvatilišta za stara i odrasla lica, koje je jedino ovakvog tipa u Srbiji, gde korisnici treba da ostanu šest meseci, ali mnogi ostanu i mnogo duže

  • 5

Dok je imao novac, Uroš Bogdanović (65) iz Beograda, imao je i porodicu i prijatelje. Bez njih je ostao, kako kaže, nakon što je izgubio sve na kocki. Pokušao je samoubistvo, našao se na ulici i dotakao je dno. U Prihvatilištu za odrasla i stara lica vratili su mu volju za životom.

Uroš je decenijama dobijao na kocki. Njegovoj deci i porodici tad nije smetalo što se odao opasnom poroku. Uživali su u svakom njegovom dobitku, kako sam kaže. Odlazili su na putovanja i veselili se kad je kući donosio novac.

Onda je počeo da gubi. Tad je porodica rešila da mu pomogne da se vrati na pravi put.

Preskačemo gomilu smeća kod "Vuka", a i ne znamo da je to dom beskućnika: On čisti ulicu, iako mu to nije posao, kradu mu i ono što nema (FOTO)

- Pokušali su da mi pomognu, ali ne baš od srca. Vrlo brzo su se umorili, mada ih ja shvatam. Očekuje se da roditelj ostavi deci ono što je stekao, a ja sam sve prokockao. Imam troje dece. Prekinuli smo kontakt i nisam se sa njima čuo duže vreme - ispričao je za Telegraf.rs Uroš Bogdanović (65) iz Beograda.

Bogdanović je oko 40 godina proveo u inostranstvu. Pre 11 se vratio u Srbiju. Kockanjem je počeo da se bavi već u detinjstvu.

Uroš Bogdanović Foto: Telegraf

- Prvo sam počeo sa fudbalskim sličicama i onda sam se odao poroku. Dugo sam osvajao novac. Međutim, onda me je krenula loša sreća i sve sam izgubio, novac, decu, familiju, prijatelje... Dok sam imao novca, imao sam prijatelje, čim sam ga izgubio i oni su otišli - kaže sagovornik.

Kocka je bolest zavisnosti isto kao alkoholizam i narkomanija, i ona se uvek završi tragično. Koliko god dugo da neko osvaja novac, pre ili kasnije će da ga izgubi, tvrdi Uroš. On ga je osvajao decenijama i za samo nekoliko godina sve je izgubio. Dotakao je samo dno i jedini izlaz je video u samoubistvu.

- Pokušao sam da se ubijem, jer sam hteo da završim igru. Kad sam shvatio da nisam uspeo našao sam se zbunjen, nisam znao šta ću. Nisam imao stan, nisam mogao da se izdržavam, našao sam se na ulici. Onda sam pre 13 meseci došao u Prihvatilište za odrasla i stara lica. Ovde su mi dali volju da ponovo živim. Svi zaposleni su divni i pružaju ruku spasa - završio je razgovor za Telegraf.rs Uroš Bogdanović (65) iz Beograda.

Urošu Bogdanoviću su u Prihvatilištu za odrasla i stara lica vratili veru u život Foto: Telegraf

Uroš će pokušati da izgladi odnos sa porodicom. Napominje da niko ne treba da krene putem poroka i da, kad neko jednom počne sa kockom, ide do kraja. Istakao je da, kad mi mogao da bira, nikad ne bi odlučio da novac ostavlja u kazinima.

PRIHVATILIŠTE ZA STARA I ODRASLA LICA

Spokoj, prijatna atmosfera i direktorka Nevenka Nikić Simatković koja svakom korisniku pruža ruku, prva je što se vidi u ovoj ustanovi. Pesma korisnika koja odjekuje dvorištom pokazuje da u Prihvatilištu ljudi dobijaju podršku koja im je preko potrebna u teškim trenucima u životu.

Ustanova koja zbrinjava ljude u stanju hitne socijalne potrebe, ima određen kapacitet, ali oni kojima treba pomoć, nikad neće zateći zatvorena vrata.

- Nama je kapacitet 104 ljudi, međutim. sad ih imamo 106, a čim je lošije vreme broj se povećava. Ranije je na smeštaju bilo i po 160 ljudi - objasnila je za Telegraf.rs direktorka Nevenka Nikić Simatković.

Direktorka Nevenka Nikić Simatković Foto: Telegraf

U Prihvatilištu za stara i odrasla lica, koje je jedino ovakvog tipa u Srbiji, korisnici treba da ostanu šest meseci. Međutim, mnogi ostanu i duže.

- Kod nas korisnici imaju smeštaj, zdravstvenu brigu i negu i higijenski tretman. Takođe smo uveli i radionice bez obzira na to što se korisnici ovde ne zadržavaju dugo. Želimo da ih uključimo u aktivnosti kako bi im pomogli da se vrate normalnim tokovima života. Prošle godine smo prvi put zajednički slavili rođendan. Tad sam ih pitala kad su poslednji put obeležili datum svog rođenja. Nastao je muk, a jedan od korisnika je rekao "sa sedam godina" - navela je sagovornica.

Delo korisnika Prihvatilišta Foto: Telegraf

U ovoj ustanovi se nalaze ljudi sa različitim životnim pričama. Ima i onih koji su visoko obrazovani.

- Ovde se osobe razlikuju prema kulturi, navikama, obrazovanju, zdravstvenom stanju, godinama... Jednom smo imali korisnika koji je imao 19 godina, a sad se u ustanovi nalazi osoba koja ima 92 godine. U Prihvatilištu sad boravi 60 muškaraca i 46 žena - kaže direktorka.

Prihvatilište za stara i odrasla lica ima i dodatnu uslugu. Ona se pruža beskućnicima prolaznicima, odnosno onima koji samo dođu da jedu, da se okupaju i uzmu garderobu. Onda nastave svojim putem.

Kreativna dela korisnika Foto: Telegraf

- Svaki dan imamo između 15 i 25 prolaznika koji dobijaju jedan obrok. Dva puta nedeljno mogu da se istuširaju. Oni ne ostaju kod nas, jer ne žele da ograničavaju svoju slobodu i izabrali su da žive na ulici. Ne misle da im je teško i vole da prose. Mi ne možemo da ih na silu zadržimo ovde. Neki od njih ostaju ovde samo kad je napolju hladno. Čim otopli, nastavljaju dalje - zaključila je razgovor za Telegraf.rs direktorka Nevenka Nikić Simatković.

PROFIL LJUDI U DOMU ZA ODRASLA I STARA LICA

Razne životne priče i okolnosti dovele su osobe u ovu ustanovu. Svi oni su prošli mnogo u životu i imaju veliko iskustvo. Došli su u ustanovu ne samo svojom krivicom već i zbog spleta raznih okolnosti.

- Bitno je da se napomene da svi možemo da završimo u Prihvatilištu za odrasla i stara lica. Zato uvek treba da se prema svakom čoveku odnosimo sa poštovanjem i razumevanjem - istakla je Mirjana Popović, socijalni radnik u Prihvatilištu.

Ismeta Hukić Foto: Telegraf

Ova ustanova zbrinjava ljude sa raznim problemima. U njoj se nalaze alkoholičari, narkomani, kockari, duševno obolela lica, žrtve porodičnog nasilja...

- Veći broj ljudi ovde ima preko 40 godina. Nije svako od njih beskućnih, ima i onih koji su živeli u nesigurnim uslovima ili su u riziku da izgube stan. Klasična priča, mada je svaka različita, je da su oni imali sve u smislu porodice, braka, stanova, a onda su sve izgubili. To je najčešće slučaj sa alkoholičarima - objašnjava sagovornica.

Zorica Dimitrijević Foto: Telegraf

Ne zna se tačan broj beskućnika u Srbiji, kako onih vidljivih tako i nevidljivih. Njihove priče nisu jednostavne i iza njih se kriju teške sudbine. Zato nikoga ne treba osuđivati. Nikad se ne zna ko može da se nađe na njihovom mestu.

VIDEO: Atmosfera u Prihvatilištu za odrasla i stara lica

(Ivana Vlajković/i.vlajkovic@telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Лицемер

    13. oktobar 2018 | 19:27

    Растурио имање, растурио породицу а сад о трошку грађана живи и филозофира!

  • Lucifer 1.

    13. oktobar 2018 | 21:34

    To je tako u životu,dok ima para svi su okolo zadovoljni,zar deci nije dovoljan od roditelja podaren život i zdravlje nego i da dobro naslede,ja sam bio zadovoljan što su me podigli do punoletstva.

  • DARKO 100%

    13. oktobar 2018 | 19:32

    777.♣

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA