NEVEROVATNO: Doktorira u Americi, a znanje želi da uloži u Srbiju! (FOTO)

Telegraf vam predstavlja Ivanu Stradner, studentkinju prve godine doktorskih studija na Univerzitetu Berkli, u Americi. Za razliku od mnogih mladih ljudi, Ivana ima nameru da se vrati u svoju rodnu zemlju i da u nju uloži stečeno znanje

  • 27

Često se dešava da naše društvo nema sluha za talentovane, uspešne i ambiciozne mlade ljude. Još češće se dešava da upravo ti mladi ljudi u potrazi za boljim uslovima školovanja napuste našu zemlju i svoju sreću potraže u inostranstvu.

Telegraf vam predstavlja Ivanu Stradner, uspešnu mladu damu koja nakon studija u Americi ima želju da se vrati u Srbiju i svoje znanje uloži u srpsko pravosuđe.

Pre dve godine, Ivana Stradner je uspela da ostvari svoju veliku želju, dobivši priliku da se školuje u inostranstvu. Danas kao stipendista Delta Fondacije, ona je uspešni student prve godine doktorskih studija na Univerzitetu Berkli, na kojem studira međunarodno pravo.

Na svom putu od početka osnovnih studija pa do odlaska u Ameriku, na dalje školovanje, bila si veoma posvećena i marljiva. Rano si spoznala da je važno i praktično znanje. Koje su bile tvoje aktivnosti mimo studija?

Imajući u vidu da je materija prava koja se izučava na Pravnom fakultetu dosta teorijska i apstraktna, trudila sam se da tokom školovanja imam što više praksi, letnjih škola i seminara kako bih donekle naučila da primenjujem pravo. Volontirala sam u Narodnoj kancelariji predsednika republike. Imala sam praksu u advokatskoj kancelariji Tomanović koja se bavi krivičnim pravom i volontirala sam u Centru za porodični smeštaj dece i omladine Beograda gde sam podučavala decu romskog porekla koja su na hraniteljstvu. Takođe, bila sam aktivni član pravne klinike za izbeglice i azilante. Tokom studija osvojila sam državnu nagradu iz besedništva, a po završetku studija, volontirala sam u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava sve do odlaksa u Ameriku.

Kako si odlučila da ćeš svoje školovanje nastaviti u Americi?

 Još tokom osnovnih studija bila mi je velika želja da nastavim sa izučavanjem međunarodnog prava u Americi. Znam, izgleda paradoksalno što sam otišla u zemlju koja najviše krši međunarodno pravo da se usavršavam iz te oblasti, ali to i jeste bila poenta - da učim međunarodno pravo kako jeste, a ne kako bi trebalo da bude. Iako je Berkli Univerzitet jedan od najboljih i najprestižnijih na svetu, to nije bilo presudno za moju odluku o studiranju u inostranstvu. Svakako mislim da je bitno da mladi ljudi odu u inostranstvo makar na jedan semestar kako bi dobili novu perspektivu i iskustvo.

Studiranje u inostranstvu ume da bude izuzetno skupo. Kako si prevazišla problem finansiranja studija?

Kada sam bila primljena na Berkli, koji ima visoki kriterijum prijema, bila sam vrlo srećna, ali i tužna jer školovanje košta preko 50 hiljada dolara za jednu godinu bez troškova života. To sebi nikako nisam mogla da priuštim. Dobila sam jednu trećinu stipenije od Berkli Univerziteta, ali ni sa tom stipendijom ne bih mogla da odem. Srećom, slučajno sam naišla na oglas Delta Fondacije za školovanje studenata u inostranstvu. Moram da priznam, to mi je vratilo veru u Srbiju! Mnoge kompanije u Srbiji posluju u skladu sa najvažnijim ekonomskim principom, a to je maksimizacija profita, ali zaboravljaju često na svoju "obavezu" - da učine društvo boljim. Delta Fondacija je svojim aktivnostima pokazala i dala primer kako korporativna društvena odgovornost utiče na društvo. Ne preterujem kad kažem da mi je promenila život i perspektivu jer sada studiram ono što volim, a što će mi u budućnosti omogućiti i da radim posao koji želim.

Sada si uspešni student prve godine doktorskih studija na Univerzitetu Berkli. Kakvo je tvoje iskustvo?

Prezadovoljna sam studijama na Berkliju jer imam priliku da učim od najpoznatijih svetskih imena koja nesebično dele svoje znanje i iskustvo. Upisala sam doktorat iz međunarodnog prava gde radim interdisciplinarni rad iz matematičkog modelovanja, teorije igara i međunarodnog javnog prava gde analiziram limite međunarodnog prava koji reguliše upotrebu sile, a kao studiju slučaja sam uzela NATO bombardovanje 1999. Jedna od najinteresantnijih stvari jeste da vam ovde profesori ne zameraju ukoliko imate suprotno mišljenje od njih - već naprotiv, to je poželjno.

Kojim aktivnostima se baviš van nastave na Berkliju?

 Što se tiče vannastavnih aktivnosti, jedan sam od članova odbora u časopisu za međunarodno pravo Berkli. Ove godine osnovala sam, sa još jednim kolegom, "Berkeley Slavic", centar koji ima ideju da promoviše pravnu tradiciju i misao iz zemalja iz kojih dolazimo. Takođe, pripala mi je čast da sam izabrana i za Ambasadora Berkli pravnog fakulteta prošle godine.

Ti se od svojih vršnjaka ne razlikuješ samo po ostvarenom uspehu, koji je neverovatan, već i po tome da imaš želju da se vratiš i da stečeno znanje uložiš u Srbiju. Zašto je tako?

Mnogi me pitaju da li ću se vratiti u Srbiju i u velikom su čudu kada kažem da hoću, jer to želim. Nažalost, ekonomska i društvena situacija u Srbiji koja je prožeta manjkom meritokratije ne ohrabruje mlade ljude da misle na ovakav način.

Šta želiš da ostvariš po povratku u Srbiju?

Želela bih da, po povratku u Srbiju, nastavim akademsku karijeru tokom koje bih mogla mlade ljude da učim pravnom rezonovanju i logici u međunarodnom pravu nasuprot principu učenja napamet koji je sada zastupljen u visoko-školskom obrazovanju. Kao veliki i dugoročni cilj, imam san da postanem sudija Ustavnog suda u Srbiji, ali je put do Ustavnog suda dugačak. Mislim da je obrazovni kadar presudan za napredak jednog društva i nadam se da će i druge kompanije to prepoznati i podržati mlade ljude u Srbiji da ostvare snove.

(Mihajlo Pavić)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • saveta

    20. mart 2014 | 19:25

    Ja imam komšinicu koja je 1993 godine otišla za Ameriku,tamo završila gimnaziju i faks, diplomirala sa visokom ocenom, radila na fakultetu kao asistent, a kasnije kao profesor. Posle 10 godine poželela da se vrati u Srbiju, došla na odmor i obijala sa svojom diplomom i radnim iskustvom naše fakultete u Beogradu, nikome nije trebala, vratila se na svoj faks Americi, i birkala mesto negde u Evropi i eto je pre 2 meseca počela je da radi u Parizu na Sorboni. Što ne valja Srbiji, dobro je Francuzima.

  • Svajcarac

    20. mart 2014 | 20:12

    Svi bi se mi vratili kad bi plata bila jedno 1000 evra pa na vise... Rodjen sam ovde i koga god da pitam, svi imaju isto misljenje. Prodali smo zivot za pare. Nije ekrem toliko glup sto peva kuca posao jer i on razume da na zapadu nema zivota. jeste da je standard visok, al sta nam znaci kad ujutru ni uvece nemas sa kome da popijes kafu i da pricas o necemu. Svi su umorni, ne raspolozeni, rade u smenama itd. A ovaj narod ovde ne mogu da s'mislim, koliko su zaostali u nekom svetu. Verovatno od igrica, televizora, od stresa, od posla itd. Ne mozes sa nikome lepo da popricas ili da se nasalis osim sa nasima sa balkana, dal bio bosanac, hrvat, makedonac.... Ovde smo skoro isti. Toliko o CH I EU od mene. A devojci svaka cast i sve najbolje.

  • Samsung

    20. mart 2014 | 18:12

    Ja da sam završio fakultet u Americi , ne bih se sigurno vraćao ovdje da 10 godina čekam na birou.Svaka čast djevojci što voli svoju zemlju , ali 90% ljudi ne bi ni pomišljalo da se vrati.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA