E, OVO JE NAJVEĆA VUČIĆEVA POBEDA! Srpske SVETINJE NISU PALE u ruke Albanaca - Kosovo NIJE primljeno u UNESKO!

Generalna konferencija Uneska u Parizu odlučila je da Kosovo NE primi u tu organizaciju. ZA su glasale 92 države, 50 je bilo PROTIV, a uzdržane 22 zemlje, što je još jedna diplomatska pobeda Vlade Srbije na čelu sa Aleksandrom Vučićem

Foto: Tanjug/AP Foto: Tanjug/AP

Generalna konferencija Uneska u Parizu odlučila je da Kosova NE primi u tu organizaciju, a prethodno je odbijen zahtev Srbije da se odluka odloži do sledeće Konferencije 2017. godine. Glasanjem u Parizu Vlada Srbije na čelu sa premijerom Aleksandrom Vučićem odnela je još jednu veliku diplomatsku pobedu, a Kosovo nije primljen u UNESKO!

Predlog da Kosovo bude primljen u Unesko nije prošao na Generalnoj konferenciji u Parizu, a ZA su glasale 92 države, 50 je bilo PROTIV, a uzdržane 22 zemlje. Za usvajanje predloga bila je potrebna dvotrećinska većina.

UNESKO ODLUČIO - KOSOVO JE SRBIJA! Pobeda Srbije u Parizu - ODBIJEN predlog Albanije!

Ambasador Srbije pri Unesku Darko Tanasković rekao je pre glasanja da je neizvesno da li će se Generalna konferencija pozitivno izjasniti o zahtevu Srbije, dok je šef srpske diplomatije Ivica Dačić u sredu u Parizu apelovao na odlaganje rasprave i upozorio da se ne sme dozvoliti da Unesko bude politizovan ili zloupotrebljen.

Foto-montaža: Telegraf, pixabay.com, Wikipedia Foto-montaža: Telegraf, pixabay.com, Wikipedia

SRPSKI PATRIJARH O PRIJEMU KOSOVA U UNESKO: Crkva će braniti silom ono što joj se oduzme!

Uz podatak da je od 1999. godine uništeno preko 200 spomenika srpske kulture i grobalja na Kosovu i Metohiji, podsećamo i šta čini kulturnu baštinu koju Srbija brani na KiM.

Foto: Tanjug/AP Foto: Tanjug/AP

Na Listi svetske baštine Uneska nalaze se srpski manastiri Visoki Dečani, Gračanica, Pećka patrijaršija i crkva Bogorodica Ljeviška, a reč je o kulturnim dobrima na teritoriji Kosova i Metohije.

Ona se na listi nalaze pod objedinjenim nazivom "Srednjovekovni spomenici na Kosovu i Metohiji" i predstavljaju vrhunac vizantijsko-romaničke kulture, sa jedinstvenim stilom fresko-slikarstva, koji se razvio na prostoru Balkana između 13. i 17. veka.

Svojom arhitekturom i freskama, ali i ikonama i crkvenim nameštajem koji su u njima sačuvani oni pružaju bogatu sliku umetničkih zbivanja u srednjovekovnoj Srbiji.

Printskrin: Tanjug Printskrin: Tanjug

Karakteriše ih praćenje naprednih tokova vizantijske umetnosti, kombinovano sa elementima istovremene umetnosti Zapada, a zahvaljujući svojim ktitorima i njihovim saradnicima, ti spomenici visoko nadilaze okvire lokalne sredine.

Manastir Visoki Dečani je prvi upisan na listu 2004. godine, a dve godine kasnije upisana su i preostala tri zdanja, kada su i registrovana pod zajedničkim, neutralnim imenom "Srednjovekovni spomenici na Kosovu i Metohiji". Iste 2006. godine su zbog nestabilne bezbednosne situacije na KiM upisani na Listu svetske baštine u opasnosti.

Priština je potom pokušala da ih preimenuje u "kosovske kulturne spomenike" što je izazvalo burnu i oštru reakciju Beograda i nije prošlo u Unesku.

Foto: Tanjug/Zoran Žestić Foto: Tanjug/Zoran Žestić

Stavljanjem na listu Unesko obaveštava međunarodnu zajednicu o faktorima koji ugrožavaju objekte globalne kulturne baštine i podstiče na akcije čiji je cilj da se ugrožavanje spreči.

Takođe, uspostavlja se monitoring, zajedno sa zemljom na čijoj teritoriji se objekat nalazi i odobravaju sredstva da se objekat zaštiti, a ugrožavanje umanji ili spreči.

Manastir Dečani je grobna crkva i zadužbina kralja Stefana Dečanskog, za koju je originalna osnivačka povelja iz 1330. godine sačuvana.

Foto: Wikipedia/Pudelek (Marcin Szala), criminalminds.wikia.com/Mvpl Foto: Wikipedia/Pudelek (Marcin Szala), criminalminds.wikia.com/Mvpl

Osim činjenice da je graditelj bio franjevac Fra Vita iz Kotora i da je posle Stefanove smrti gradnju završio njegov sin Dušan, posebno se podvlači vrednost dva drvorezbarena predmeta iz tog perioda - drvenog prestola iz 1335. godine i sarkofaga kralja Stefana Dečanskog iz 1340. godine.

Od ikona se posebno vrednim smatraju one koje je krajem 16. veka naslikao monah Longin - 15 ikona velikih praznika i monumentalna ikona Svetog Stefana Dečanskog sa motivima iz njegovog života.

Freskoživopis je gotovo u celini sačuvan i broji preko 1.000 pojedinačnih figura i scena razvrstanih u više od 20 ciklusa, tako da predstavlja najveći očuvani izvor podataka o vizantijskoj ikonografiji.

Foto-montaža: Telegraf, Wikimedia/Bujar Imer Gashi Foto-montaža: Telegraf, Wikimedia/Bujar Imer Gashi

Posebno je zanimljiv niz istorijskih portreta i kompozicija vladarske ikonografije. Ikonostas sa prestonim ikonama je originalan kao i veći deo crkvenog mobilijara.

Dečanska riznica je najbogatija u Srbiji, sa oko 60 ikona iz 14-17. veka, starim rukopisima i ostalim bogoslužbenim predmetima, navode iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika.

Za razliku od crkve, skoro sve ostale manastirske građevine su izgubile svoj prvobitni izgled. Konzervatorski radovi se preduzimaju na čitavom kompleksu još od tridesetih godina prošlog veka i kontinuirano traju sve do danas. Važan je i podatak da je manastir aktivan i da se u njemu redovno održavaju bogosluženja.

Printskrin: Youtube/Eparhija Rasko-prizrenska Printskrin: Youtube/Eparhija Rasko-prizrenska

Pećka Patrijaršija, sa četiri crkve koje je sačinjavaju, smatra se posebno značajnom zbog mesta koje je imala u istorijskom nastanku i jedinstvu srpske države i crkve za vreme cara Dušana.

Pominje se posebno osnivanje Srpske Patrijaršije 1346. godine i uloga koju je imala u 16. kada su Turci dozvolili njeno obnavljanje. Monumentalne i jedinstvene freske iz 13. veka u Crkvi Svetih Apostola takođe su naglašene kao vrednost svetske kulturne baštine.

Skupina pećkih crkava vekovima je duhovno sedište i mauzolej srpskih arhiepiskopa i patrijaraha. Hram svetog apostola podigao je u trećoj deceniji 13. veka arhiepiskop Arsenije I. Njegovom zaslugom crkva je oslikana oko 1260.

Printskrin: Youtube/Eparhija Rasko-prizrenska Printskrin: Youtube/Eparhija Rasko-prizrenska

Arhiepiskop Nikodim (1321-1324) podigao je uz severnu stranu hram svetog Dimitrija, a arhiepiskop Danilo II (1324-1337) je sa južne strane izgradio crkve posvećene Bogorodici Odigitriji i svetom Nikoli. Ispred zapadnih fasada Odigitrije je podigao i monumentalnu pripratu u vidu velelepnog otvorenog trema.

U vreme patrijarha Makarija Sokolovića elegantni otvori sa dvojnim arkadama su zazidani. Čitava istorija stilova srednjovekovnog zidnog slikarstva može da se sagleda na zidovima pećkih crkava.

Bogorodica Ljeviška se ističe po freskama iz ranog 14. veka i stilu renesanse Paleologa, koji kombinuje uticaje istočne pravoslavno-vizantijske i zapadne romanske tradicije, a taj stil je bio odlučujući za ukupnu kasniju balkansku umetnost.

Foto: Profimedia/AFP, Printskrin: Youtube/Eparhija Rasko-prizrenska Foto: Profimedia/AFP, Printskrin: Youtube/Eparhija Rasko-prizrenska

Veoma oštećen živopis poseduje izuzetne vrednosti i spada među najuspelije fresko-celine iz doba vladavine vizantijske dinastije Paleologa. On je delo protomajstora Astrape iz Soluna sa saradnicima iz oko 1310-13. koji je, sudeći po sačuvanom živopisu, načinio izuzetno originalan izbor kompozicija, pojedinačnih figura, njihovih ikonografskih rešenja kako u detalju, tako i u celini.

Posebno su značajni portreti ktitora i povorka Nemanjića, predaka kralja Milutina, koji su natprirodne veličine.

Konzervatorsko-restauratorski radovi na arhitekturi obavljeni su pedesetih godina, slikarstvo je ispod slojeva kreča otkriveno 1950-52, a potom je čišćeno i retuširano u više navrata između 1969. i 1979. godine.

Printskrin: Youtube/Eparhija Rasko-prizrenska Printskrin: Youtube/Eparhija Rasko-prizrenska

Crkva je gađana vatrenim oružjem i spaljena marta 2004. kada su teško oštećeni portreti Nemanjića iz priprate, slikarstvo kule, a u manjoj meri i slikarstvo naosa.

Manastirski crkva Uspenja Bogorodice u Gračanici, zadužbina kralja Milutina, sagrađena je u drugoj deceniji 14. veka i spada u vrhunska arhitektonska ostvarenja epohe.

Sredinom 14. veka dozidana je spoljna priprata, a Mihailo i Evtihije, čuveni slikari iz Soluna, završili su živopisanje do 1321.

Pored kompozicija iz ciklusa Vaseljenskih sabora, Bogorodičinog akatista i Krštenja, tu su portreti srpskih arhiepiskopa i patrijaraha i predstava sahrane gračaničkog mitropolita Dionisija.

Gračanička riznica stradala je u požarima između 1379. i 1383. godine, a u njoj se danas nalazi značajna zbirka ikona, među kojima je najstarija Hrista Milostivog iz 14. veka, jedinstvena po svojim dimenzijama (269x139 centimetara).

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA