Dačić u Božićnom intervjuu za Telegraf.rs: Ove godine treba da legnemo na istorijski kauč i političko-psihijatrijski pregledamo naše nacionalne stavove i gde smo pogrešili (VIDEO) (FOTO)

Jednostavno želim da postanemo zemlja koja će biti dosadna. Srećni su oni narodi, kako je govorio Monteskije, koji imaju dosadnu istoriju, rekao je Dačić u prazničnom intervjuu za Telegraf.rs

  • 6

Ovu 2018. mnogi označavaju kao godinu raspleta. I kada je u pitanju put ka Evropskoj uniji i kada je u pitanju kosovski čvor, ali i politička scena u Srbiji. Već na početku ove godine nam je ponovo serviran stav Amerike o našem putu ka EU. Kakva su njegova očekivanja od narednih 360 dana, da li ćemo se suočiti sa još više spoljnih pritisaka, ali i kako ćemo odgovoriti na njih?

Zašto insistira na stavu da treba ići i vanredne parlamentarne izbore, ali kako vidi budućnost svoje stranke, samo su neka od pitanja, koja smo postavili u Božićnom intervjuu Ivici Dačiću, prvom potpredsedniku Vlade Srbije, ministru spoljnih poslova i lideru SPS.

Dačić otkrio koji su najveći izazovi Srbije u 2018: Sa nama više niko ne može da razgovara "izanđalim jezikom štapa i šargarepe"

  • Koliko juče Brajan Hojt Ji je ponovio stav o sedenju na “dve stolice”, kao i da treba još jasnije da pokažemo da želimo u Evropsku uniju. Kako komentarišete tu njegovu izjavu?

- U suštini sve ređe komentarišem njegove izjave, jer smatram da je on deo jednog establišmenta, koji je već 20-30 godina tvrdoglavo brani svoju politiku na Balkanu iz 90-ih godina. Taman posla da taj establišment prizna da su oni nešto krivi. Svi zajedno, uključujući nas, snosimo veliki deo krivice za sve ono što se dešavalo u tom periodu.

Pogrešna politika nije bila samo, kao što neko voli da kaže, odavde iz Srbije ili iz Hrvatske, Kosova, muslimana u BiH, pogrešna politika i podržavanje svega toga je dolazilo iz najvećih zemalja Zapada, uključujući i SAD. Džejms Bejker je bio tada državni sekretar. Kada je dolazio u Jugoslaviju 1991. godine, rekao je, u razgovoru sa liderima bivših jugoslovenskih država, da SAD čvrsto podržavaju jedinstvenu i federalnu Jugoslaviju i da se protive svakom jednostranom aktu.

Foto: Vladimir Milovanović

Posle dva dana su Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost, a posle nekoliko meseci SAD su priznale njihovu nezavisnost. Posle nekoliko godina, taj isti Bejker je rekao da su ti potezi izazvali rat u Jugoslaviji.

Prema tome, što se tiče Hojt Jia, mislim da ako Srbija želi nešto ozbiljno da promeni u odnosu sa SAD, ne bi trebalo da previše slušamo šta govore naši zetovi. Naši zetovi, kada to kažem, on i Metju Palmer su oženjeni ženama sa ovog područja. Očigledno da nigde nemaju toliku publiku, kao ovde.

Voleo bih da te izjave više daju u SAD, koje se odnose na naš region. Naša je stvar, kakve ćemo odluke da donosimo. Neće oni nama da govore, šta ćemo da radimo. To ne može niko da nam kaže, pa ni naši prijatelji. Mi smo suverena država, koja sama vodi samostalnu spoljnu politiku i donosićemo odluke, koje će biti u našem interesu.

  • Zašto SAD onda komuniciraju sa nama na nivou zamenika pomoćnika državnog sekretara? Da li je to vid nipodaštavanja?

- Ne verujem, nije to namera SAD. To je navika tih ljudi, da su oni bogovi u ovom regionu. Međutim, to je nešto sa čim, kao što sam govorio više puta, moramo da se izborio. A, to je da ostvarimo kontakt i razgovore na ozbiljnom nivou.

Nemamo mi šta da razgovaramo sa Hojt Jiem. Možemo da saslušamo i sve u redu. Naši ljudi za razgovor su Tilerson, Pens i Tramp. Ako na tom nivou možemoda napravimo neke dogovore, za Srbiju bi to bilo vrlo korisno i mi smo za to spremni.

Na ovakve tirade nižih državnih službenika, jednostavno, ne treba gubiti vreme.

Foto: Vladimir Milovanović
  • Da li će se u periodu pred nama pojačati pritisak Zapada, u prvom redu SAD i EU, u vezi sa našim odnosima sa Rusijom, s obzirom na to da ti ljudi koje pominjete i Tilerson i Pens i Tramp često pominju uticaj Rusije na ovom prostoru?

- U nekim segmentima, suština postojanja velikih sila jeste da postoje druge velike sile, koje su im neprijatelji. Čak i ako nisu. To je takozvana ravnoteža straha, poznata u diplomatiji. Međutim, i Henri Kisindžer, nekadašnji američki državni sekretar, koji je dugo godina, jedan od najpoznatijih svetskih diplomata, nedavno rekao da u tim odnosima postoje različite faze.

Mi sada polako dolazimo u fazu, kada nema dalje u zaoštravanju odnosa između SAD i Rusije, odnosno zapadnih zemalja i Rusije. Svaki drugi korak bi bio rat, a niko nije toliko lud da ode u rat. Zato je njegova procena da će se otopljavati odnosi, da će doći do detanta, odnosno polakog popuštanja u odnosima velikih sila i eventualnog traženja nekih drugih protivnika, tj. neprijatelja.

Međutim, u ovoj sada fazi, polako se vraćamo u vreme Makartija, kada se samo gledao taj ideološki momenat. Tada se tragalo za komunistima, pa su razni režiseri, glumci proglašavani za komuniste. Sada više nema te ideologije, ali je i dalje Rusija ostala kao protivnik.

Kada sam nedavno bio u Beloj kući, na sastanku sa Mekmasterom, savetnikom za nacionalnu bezbednost predsednika Trampa, on je samo dve stvari rekao. Prvo je ruski uticaj, drugo je terorizam. Ja sam nešto u šali rekao "a kakav je američki uticaj". A on kaže "američki uticaj je dobar, ruski je loš".

Kada vam ja to pričam, neko bi pomislio da se ti ljudi šale. Ali, to je pravilo. To piše na zidu: američki uticaj je dobar, ruski uticaj je loš. I to će da ponavlja svaki predstavnik američke administracije.

Foto: Vladimir Milovanović
  • Kako onda da se mi ponašamo u toj situaciji?

- S druge strane, Srbija treba da gleda svoje interese. Naši interesi nisu da se svsrtavamo u nekim podelama u svetu. Uostalom, mnogi su zamerali. Kada je Tito umro i kada je došlo do promena vlasti, ne samo posle Tita, nego i posle Miloševića, postojala je kod nas u Srbiji, jedna velika doza podsmeha toj politici nesvrstanosti koju je Tito vodio.

Ono što je Tito tada govorio, kada bi sada uzeo taj govor i održao na nekoj međunarodnoj konferenciji, možda bih morao da samo malo nešto sa vremenske distance promenim. Suština je ista, a to je politika detanta, odnosno popuštanja u međunarodnim odnosima.

Ranije su bili blokovi, mi nismo bili deo nijednog bloka, sada više nema vojnih blokova, ali ima takozvanog, kako oni kažu, ruskog uticaja.

  • Ali, i dalje postoje vojne alijanse?

- Postoji jedna. Postoji NATO.

  • A, ODKB?

- Ali on nije u punoj meri, ono što je nekada bio Varšavski pakt.

Međutim, u tom periodu je razbijena ravnoteža u svetu. Zato je sada važno, da kada sagledavamo sve to, gledamo šta mi u smislu zaštite naših nacionalnih i državnih interesa želimo. A, to znači, da mi sada ne smemo da stvaramo nove prijatelje, ali ne smemo ni da gubimo prijatelje.

S druge strane, mi treba da nastavimo put ka EU. Ali i da štitimo svoje nacionalne i državne interese. Mi ne možemo da ih zaštitimo, u ovom trenutku, samo saradnjom sa zapadnim partnerima.

Ja sam to rekao više puta, ponoviću i sada, bez ikakvog straha da to kažem. Ja nisam ovde ničiji pijun, ja sam ministar spoljnih poslova Srbije. Mi moramo da vidimo sa kojim zemljama delimo naše strateške interese. Da li imamo neki zajednički interes.

Po ponašanju, koje u ovom trenutku, imaju prema našim interesima, prema srpskom interesu, ne možemo reći da su nam prijatelji neke zapadne zemlje. Oni nikada neće stati iza naših stavova, naprotiv na svim međunarodnim konferencijama staju na stranu Kosova.

Foto: Vladimir Milovanović
  • Kako ćemo onda napredovati ka EU bez njihove saglasnosti, ako kažete da su nam neke zemlje na Zapadu protivnici?

- Nisam rekao da su nam protivnici, već da nam nisu prijatelji. Ali su nam partneri. Treba da radimo da nam postanu prijatelji. Kada će to biti, to je težak proces i na njemu mora da se radi, ali na najvišem nivou, ne na nivou Hojt Jia. On ne može da donese te odluke, a verovatno i neće.

S druge strane, kada dođete u tešku situaciju, kome možete da se obratite za pomoć nego svojim prijateljima.

  • Pretpostavljam da mislite na Rusiju?

- Tako je, ali i na Kinu. Tačno je da se Srbija nalazi u veoma delikatnoj poziciji, ali mislim da mi vodimo jednu ispravnu politiku, koja se pre svega bazira na našim interesima. Takvu politiku ćemo nastaviti i dalje da vodimo.

  • Međutim, ne treba izgubiti iz vida i očekivanja iz Moskve. Bili ste sa predsednikom Vučićem tamo u drugoj polovini decembra. U medijima se pojavila informacija da se status Rusko-srpskog humanitranog centra mora rešiti u prvoj polovini ove godine. Šta kažu Rusi?

- To je staro pitanje, koje je politizovano i ne bih tome pridavao mnogo veliki značaj. Rekao sam da je sve sada obojeno ruskom pretnjom, tako je shvaćen pre svega u zapadnim zemljama.

Kada je Orson Vels pravio radio-emisiju "Rat svetova", svi su pomislili da su "marsovci" došli na Zemlju. Tako Hojt Ji i drugi sa Zapada zamišljaju Centar u Nišu. Kao špijunski centar, koji će da bude glavni za ruski uticaj u regionu.

Međutim, kada Srbija glasa na jedan način, uvažavajući interese naših prijatelja, kao što je Rusija, onda kod nas to sve bude dočekano na nož. U smislu "zašto Rusija tako vrši pritisak na nas".

Čekajte, da li slušate šta sada SAD priča za glasanje u UN? Kako se odnosi prema onima, koji neće da glasaju kao što oni traže. Poslednji primer u vezi Jerusalima ili ukidanja pomoći Pakistanu.

Sve u svemu, mislim da je vreme za istorijsko pomirenje. Ne u regionu. Ne moramo mi u regionu da se mirimo uopšte, ne moramo da se volimo uopšte, mi treba da naučimo da živimo zajedno. Ali, moramo da napravimo istorijsko pomirenje naših interesa sa intersima nekih velikih sila.

Nećemo moći sa svim silama uvek da budemo dobri. Mi smo uvek imali strateški interes, koji je bio suprotan interesu Austrougarske ili Nemačke, u ovom delu regionu, u prošlosti. U jednom momentu, borba protiv Turske je ujedinila naše i austrougarske stavove, ali su onda Englezi i drugi krenuli da sačuvaju Tursku.

Mi, ne možemo da pobegnemo iz ovog mesta. Sa ovog geografskog položaja, gde smo sada. Ali, moramo da tražimo, da se sagleda, kako uneti stabilnost u region, a ona se može uneti u region samo ukoliko se reše uzroci problema. Ako uzroci problema ostanu tu, gde jesu, onda mislim da možemo očekivati samo eskalaciju tih konflikata.

Zato je Srbija je spremna na kompromis i da tražimo zajedničke interese. To znači da ne mora sve uvek da bude po našem, ali da znamo da nam neko ne misli loše. Do sada nismo imali priliku da se uverimo u to, naprotiv. Od strane nekih zemalja.

Foto: Vladimir Milovanović
  • Početkom februara biće predstavljena Strategija o pristupanju zemalja Zapadnog Balkana EU, u prvom redu Srbije i Crne Gore. Koliko su realni rokovi koji su pominju u njoj, odnosno bar ono što smo do sada videli da ćemo 2025. postati članica EU?

- U tehničkom i organizacionom smislu mi ćemo ispuniti sve te rokove. Srbija će da odradi svoj deo posla. Međutim, kada će Srbija postati članica EU je stvar političke odluke, koja ne mora da zavisi od toga, da li smo mi spremni ili ne.

Tako da će nas čekati teška politička borba u narednim godinama. Naročito, zato što je to sve začinjeno nekim lažnim simetrijama i veza sa pregovaračkim procesom sa Prištinom. Svaki napredak se meri, ne koliko smo napredovali u reformama našeg društva, nego koliko smo napredovali u dijalogu sa Prištinom. To je veoma pogrešno.

S druge strane, postoji još jedna opasnost. To je da se napusti taj sistem, da svaka zemlja napreduje prema zaslugama. Prema doprinosu, prema ispunjavanju kriterijuma za članstvo. Mnoge zemlje u regionu sada pokušavaju da nateraju Evropsku komisiju da odustane od ovoga što je Junker rekao. On je istakao Srbiju i Crnu Goru, kao lidere, koji treba prvi da uđu u EU.

Pokušavajući da to sve bude kao u pripoveci Radoja Domanovića "Mrtvo more", ko god izroni malo gore, ti ga povučeš dole. To znači da mi svi zajedno treba da uđemo u isto vreme. To neće biti nikada. Mi smo apsolutno protiv toga. Ne zato što mislimo da su drugi gori od nas, nego svako treba da ide brzinom koliko je zaslužio, odnosno koliko napreduje u reforamama.

  • Na tom putu ka EU stoji naravno i rešenje kosovskog problema. Da li je moguće postići nacionalni konsenzus o tom pitanju? Da li je mogući doći do opšte prihvatljivog rešenja kroz unutrašnji dijalog?

- Mislim da je to samo jedna od faza u tom procesu, zato što ne zavisi rešenje kosovskog problema samo od nas. Treba da nađemo kompromisno rešenje, koje će biti u interesu srpskog i albanskog naroda.

Foto: Vladimir Milovanović
  • Ili da budemo jednako nezadovoljni?

- To je kardinal Rišelje rekao, koji nije bio baš sklon kompromisima. On je rekao da je kompromis takva vrsta dogovora, gde je svako po malo nezadovoljan. Mi smo spremni na to. Ali, ovde uopšte ne postoji želja za dogovorom.

Tako da mi sami sa sobom, unutar Srbije, treba raščistimo šta je najbolja varijanta.

  • Ali i to je težak put. Vaš predlog o podeli je naišao na “nož” u javnosti?

- Zato što naši narodi u regionu ne žive realnim životom. Malo ko živi realnim životom. Svi živi na Vikipediji, odnosno na stvarima iz prošlosti. Pošto kao i u realnom životu, tako i na Vikipediji, ti možeš da otkucaš svoju verziju istorije. Tako i ovde.

Nisu sve zemlje podjednako spremne i svi faktori u ovom procesu podjednako spremni da idu ka kompromisima. Naročito, albanska strana, koji misli da je sve rešeno. Deset godina je prošlo od jednostranog proglašenja nezavisnosti. Nisu uspeli da zaokruže tu nezavisnosti. Nisu postali članica UN, neće postati nikada bez dogovora sa Srbijom.

  • Da li bi pod bilo kojim uslovom bilo prihvatljivo za nas da Priština dobije stolicu u UN?

- Ne znam koji bi oni ustupak oni mogli da naprave, da bismo mi takvu odluku doneli. Mi ne tražimo nikakve ustupke Prištini. Mi tražimo trajno rešenje, koje će omogućiti zatvaranje tog konflikta. U tom smislu, dok se ne postigne to rešenje, nikakvu saglasnost Srbija neće davati ni za kakvo članstvo Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji. To je pravo naše zemlje.

Ako je Obama rekao, ako SAD imaju politiku, koja ja lično podržavam, da nema priznanja Palestine, dok se ne dogovori sa Izraelom. Ja to isto kažem za naš slučaj. Ali, oni su priznali to. Oni u slučaju Srbije i Kosova vode potpuno drugačiju politiku u odnosu na Izrael i Palestinu.

Foto: Vladimir Milovanović
  • U vezi nas je sve specifično?

- Uvek kažu da smo mi poseban slučaj. I sada su za Kosovo rekli da je sui generis. Ali, svako može za sebe da kaže da je poseban slučaj. Mi sa mnogim velikim silama imamo slične stavove, u zaštiti teritorijalnog integriteta i tako dalje. Razlika je samo u milijardu stanovnika. I što je njima mnogo lakše da odbrane svoje principe, nego što je to nama.

Nama su ratom srušili te principe. Sada kada neko govori o nepovredivosti granica, treba dobro da zna da su oni silom narušili srpske grance, koje su bile međunarodno priznate. Sada kažu "nema menjanja granica Kosova". To je licemerje. Ja nikada sa tim neću moći da se složim.

Niko neće moći da zaustavi spoljnu politiku i uopšte politiku Srbiju, koja će se rukovoditi zaštitom naših državnih i nacionalnih interesa. Mi se suočavamo sa velikim pretnjama. Pretnjama "zašto mi radimo na tome da neke zemlje povuku priznanje". Pa se preti ljudima koje su te odluke doneli. U Gvineji Bisao, Surinamu... Oni toliko zovu te zemlje i vrše pritisak, da je to prosto neshvatljivo.

Zamislite kada bi Lavrov ili Van Ji, kineski ministar, zvali svoje kolege u nekim zemljama da povuku tu odluku. To se nikad nije desilo.

Sa SAD, Velikom Britanijom i Francuskom - ako smo partneri, moramo da tražimo barem zajedničkih interesa. A, to znači da se oko nekih stvari konsultujemo. A, ne da ja dođem na sednicu SB UN i oni preda mnom, prvi put, iznose da treba da se ukine UNMIK, sednice SB UN o Kosovu, da treba da se donese rezolucija o genocidu Srebrenici, a niko nam pre toga nijednu reč o tome nije rekao.

Bio sam na skupu Frankofonije, sa najboljom željom. Mi smo glasali za francuskog kandidata za generalnog direktora UNESKO. Možda je naš glas i odlučio. Da bi Francuska izvršila veliki pritisak, tako mi je rekao ministar Madagaskara, da ova zemlja prizna Kosovo. Na tom istom skupu.

Ja stvarno ne mogu da kažem da nam je to prijatelj. Mislim da su nam takvi postupcu prijateljski. Sigurno nisu. U svakodnevnom životu, kada za nekog kažete da vam je prijatelj, šta to podrazumeva? Valjda se i u političkom životu to podrazumeva.

Ne postoji skup, kada je Kosovo u pitanju, da ne postoji organizovana grupa prijatelja Kosova. Ja nemam ništa protiv. Ako su zaljubljeni u albansku istoriju, ako su zaljubljeni u velikoalbanske ideje, mogu to da rade. Mi da se složimo sa tim - nikada ne možemo.

Foto: Vladimir Milovanović
  • Kada je u pitanju članstvo Prištine u međunarodnim organizacijama u prošloj godini imali smo uspeha u blokiranju. Međutim, novi izazovi su pre Vama. Oni očekuju da će ove godini ući u Interpol.

- Ne znam za Interpol, to je malo drugačije. Tu je malo drugačiji koncept, ali kada je reč o UNESKO, pošto sam se time bavio, mislim da je nemoguće da oni postanu članica. U ovom trenutku. Zavisi kako će se dalje odvijati stvari.

Ljudi treba da znaju da postoje razne međunarodne organizacije, koje imaju različita pravila. Pošto Kosovo ima sada većinu zemalja koje su ih međunarodne priznale, imaju većinu. Ali, zavisi kakva je većina potrebna, na primer dvotrećinska. Negde uopšte nije predviđeno da neko bude član ukoliko nije država-članica UN.

To se dešavalo u sportskim organizacijama. Oni prekše statut zbog Kosova. To je sve realnost. Nije nam prvi put.

Voleo bih da se ova godina iskoristi da mi malo analiziramo sami sebe. Da ako treba legnemo i na taj istorijski kauč i političko-psihijatrijski pregledamo naše stavove o nacionalnom pitanju poslednjih nekoliko vekova. Gde smo mi to sve pogrešili.

  • Izneli ste stav da nam je potrebno novo “Načertanije”. U delu javnosti i najavljeno objavljivanje Deklaracije o opstanku srpske nacije je negativno komentarisano.

- Zato što u ovoj zemlji, u ovom regionu je sve legalno, jedino nije legalno da neko govori o budućnosti srpskog naroda. Oni su i Srbe dočekivali na nož, a kamoli Deklaracije.

Mi ne treba nikoga da napadamo, ali treba da branimo naše interese.

Foto: Vladimir Milovanović
  • Da se vratimo na domaću politiku. Očekuju nas beogradski izbori. Zagovornik ste raspisivanja i vanrednih parlamentarnih izbora, dok je SNS prethodno donela odluka da se ide na birališta samo u prestonici. Za 10. januar je najavljena sednica Predsedništva SNS. Da li je moguće da dođe do promene njihovog stava, da li ste o tome razgovarali sa predsednikom Vučićem?

- Ne znam kakva će se odluka doneti, ja govorim generalno. Ovo nisu samo beogradski izbori, zato što zavisno od rezultata tih izbora, cilj opozicije će biti da time stvori jednu predstavu, da su počeli urušavaju ovu vlast, ako im rezultati budu odgovarali.

Ovo su izbori koji su veoma važni, a na njima ne učestvuju Aleksandar Vučić i Ivica Dačić. Ne učestvuju, zato što mi nismo kandidati. Kada kažem Vučić i Dačić, mislim na Vučićevu koaliciju i ovu našu sa Jedinstvenom Srbijom, kao dve liste. Motivacija naših birača je verovatno manja nego kada su parlamentarni izbori u pitanju.

S druge strane, kod ovih drugih koji se organizuju protiv nas, vidite da oni počinju da igraju sa njihovim liderima, koji će se pojavljivati na listama. Ako neko hoće da se takmiči, onda je pošteno barem da to budu prvi timovi.

Foto: Vladimir Milovanović
  • Da li su beogradski izbori zaista biti ili ne biti, kako se često predstavlja u javnosti?

- Biti ili ne biti, to je uvek mač sa dve oštrice, zato što mislim da u ovoj situaciji, opozicija teško može da računa da zaista bije takvu vrstu bitke. Ovde je sada reč o tome kakva će biti ta izborna pobeda našeg bloka. Oni kroz će to da mere, da li je to više ili manje u odnosu na neke prethodne izbore.

U svakom slučaju i time da stvore uslove da dođe do političke nestabilnsti u Srbiji. Zato je moje mišljenje da treba imati parlamentarne izbore. Ako je već u pitanju i izborna atmosfera, ako je već i sve drugo u pitanju, ako je reč i o pitanjima vlasti na nivou Srbije, koja će se kroz Beograd prelamati i ako to već opozicija traži, zašto im onda ne bi izašli u susret.

Oni kao hoće izbore, a mole Boga da izbora ne bude. Ja sam bio 1991-1992. godine na okruglom stolu vlasti i opozicije, ispred SPS. Tada smo pregovarali o izbornim uslovima. Tada je bio pokojni Nikola Milošević. Više se i ne sećam koja je stranka bila. Sećam se da je u jednom momentu rečeno, neko rekao "ma nema tih uslova, pod kojima bi mi izašli na izbore".

Ovde sada imate situaciju, da se stalno neko junači, govori kako je ova vlast već propala, kako su sve to greške, promašaji... Ili kada počnu da pričaju o prošlosti... Ako sam ja prošlost, onda su oni pluskvamperfekat ili aorist.

Foto: Vladimir Milovanović
  • Da li je iskristalisan stav SPS o nastupu na beogradskim izborima. Kako ćete nastupiti, samostalno ili u koaliciji?

- Oni kažu, pošto smo se mi pojavili na nekim izborima u Mionici sa Šešeljem na lokalu, to je koalicija prošlosti. Čekajte, a šta je koalicija Đilas-Vuk Jermić, šta su oni - budućnost? Ili Saša Janković? Ja otkad znam za sebe, znam za njih. Ovamo Šutanovac i Živković. O čemu mi pričamo?

Oni sada pokušavaju u stvari kroz to da predstave, da se mi zalažemo za prošlost. Onda su počeli da pišu o tome, da ćemo mi sada da idemo u koaliciju sa Šešeljem na gradskom nivou. Mi nikada o tome nismo razgovarali.

Naša je orijentacija da trebada idemo samostalno na izbore. U tom smislu, kada kažem samostalno mislim na koaliciju sa Jedinstvenom Srbijom. To je koalicija koja dugo traje, možda i najduže na ovoj političkoj sceni. Sada je 10 godina, kako smo u koaliciji.

Ovde je jedino u uslovima, kada postoje zajednički interesi, kao što je bilo kod predsedničkih izbora, mi smo podržali i imali zajedničkog kandidata. Tako smo spremni i da imamo zajedničk listu sa SNS-om, ukoliko za to postoje razlozi, jer mi delimo ciljeve.

Ali, mi nismo iste stranke. Normalno je da idemo odvojeno, osim u slučaju, kada postoje zajednički interesi.

Foto: Vladimir Milovanović
  • Da li sada postoji zajednički interes?

- To je stva političkog dogovora. Ako sa nekim treba da se dogovoramo, to je SNS i Aleksandar Vučić. Mi ćemo sledeće nedelje imati razgovore na tu temu. Glavni odbor SPS je doneo odluku da ćemo na izborima nastupiti ili u koaliciji sa SNS ili samostalno sa Jedinstvenom Srbijom. Ukoliko idemo samostalno, naš kandidat za gradonačelnika je Aleksandar Antić.

To su opcije o kojima se razmišlja.

  • Znači, radikali otpadaju? Pojavila informacijama u javnosti u da Zapad negativno gleda na Vašu koaliciju sa radikalima.

- Mi nismo o tome uopšte razgovarali. To nije bila tema razgovara, to su bile novinarske spekulacije. Na tome je opozicija najviše insistirala. Želeli su da pokažu da je cela naša koalicija u prošlosti. Da prebace reflektore sa svoje prošlosti.

  • Politički protivnici, ali i pojedina istraživanja SPS u Beogradu vide oko cenzusa. Kako to komentarišete?

- Što se tiče tih istraživanja, što se tiče mnogih od njih, mi smo već odavno izbrisani sa platnog spiska, ili kako se u vojsci kaže skinuti sa hrane. Ja već 17 godina živim život i vodim stranku, koja je već bila sahranjena.

Pa nas nisu mogli da unište ni NATO bombe. Postoji stabilno biračko telo naše stranke. Na prošlim izborima u Beogradu osvojili smo 11 odsto i sada očekujemo dvocifren rezultat, kada bismo samostalno izašli na izbore.

Mi sa Vučićem ima dve različite ideologije, dve različite koncepcije, ali imamo zajedničke interese, a to je da radimo za budućnost Srbije.

Nesporno je da ćemo mi sabirati naše mandate, i siguran sam, kako god da idemo - zajedno ili odvojeno - da će taj zbir biti više od 50 odsto i da će to biti još jedna pobeda koaj će doprineti staiblnosti.

Foto: A. Nalbantjan
  • Rekli ste da ste preživeli Vučićev cunami. Šta ste mislili pod tim?

- Cunami je jedan talas, koji potopi sve ostalo. To se desilo posle 2014. godine. Gotovo sve druge stranke su uništene. Vidite, kakvi su njihovi rezutati.

Odavno nijedna stranka nije imala toliko visok rejting u kontinuitetu, kao što je to SNS. U tom smislu je taj cunami mogao i da bude smrtonosan i za SPS, ali smo ipak uspeli da sačuvamo našu stranku i u tim uslovima.

  • Kakvu saradnju imate sa premijerkom Anom Brnabić i kako generalno ocenjujete rad novog kabineta u Nemanjinoj 11?

- Pošto radim specifične poslove, uglavnom moje nadležnosti se uglavnom odnose na spoljnu politiku, gde se u najvećoj meri konsultujem sa predsednikom Republike. Što se mene tiče nije se mnogo promenilo. Sa Anom Brnabić imam korektne odnose i saradnje. Jednostavno svako radi svoj deo posla.

  • Na kraju - praznična poruka za građane Srbije?

- Jednostavno želim da postanemo zemlja koja će biti dosadna. Srećni su oni narodi, kako je govorio Monteskije, koji imaju dosadnu istoriju. Mi, nažalost, nemamo dosadnu istoriju. Zato možda i nismo najbolje prošli u toj istoriji.

Daljinac

M.Ivas (marko.ivas@telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Тодорић

    6. januar 2018 | 00:30

    Ја БиХ дозволила Русима да изграде базу у Србији,када је већ Америка изградила свој Бондстил,али без наше дозволе. Није Америку стресло Немање људских права,него је једини начин да се приближи Русији било анектиране дела наше територије,из болесног страха од Руса,и још болесније жеље за шпијунирањем Руса,али и бољег домета при нападу.

  • Ove godine...

    6. januar 2018 | 00:14

    Svaka cast...

  • S.M.

    5. januar 2018 | 23:52

    SPS je do sada ucestvovao na svim izborima i uvek dobijao glasove gradja. Ivica je dobar predsednik i ovoga puta glasm za SPS i Dacica.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA