Ona ima tek 29 godina i zna da će umreti prvog novembra! Evo kako i zašto (VIDEO)

Šta može da uradi osoba obolela od neizlečivog raka, svesna činjenice da joj je sudnji dan blizu i da će pritom umreti u najgorim mukama? Pročitajte tužnu priču žene po imenu Britani, lepotice pune života, koja se našla u ovakvoj jednoj bezizlaznoj situaciji i saznajte kako je, zajedno sa svojim najbližima, donela važnu odluku

  • 46

Od pamtiveka ljudi su imali morbidnu težnju da im neki vidovnjak predvidi tačan dan i sat njihove smrti. Ali, niko ne bi želeo da mu saopšte da će umirati u agoniji od teške i neizlečive bolesti kao što je rak mozga.

Kada je saznala da u se njenom mozgu razvio glioblastom, neoperabilni tumor u četvrtom stadijumu i da joj je ostalo maksimum pola godine života, Britani Mejnard odlučila je da sačuva svoje osnovno ljudsko dostojanstvo.

Zajedno sa svojim suprugom, uz podršku roditelja, donela je jednu veoma hrabru odluku, da joj prvog novembra, na Dan mrtvih, doktor ubrizga letalnu dozu lekova, koji će je spasiti užasnih muka i pomoći da umre u miru.

- Ja umirem. Zato, biram da patim što manje. Ne želim da prolazim kroz fizičku i emocionalnu bol, a želim muka da poštedim i svoju porodicu. Verujem da je moj izbor moralan, jer ga etičkim čini upravo to što imam pravo na izbor – objasnila je Britani zašto se opredelila za asistirano samoubistvo, umesto da čeka da joj zadnji čas kucne u potpunoj agoniji.

Šta biste vi uradili na njenom mestu i da li biste smogli hrabrosti da napravite ovakav izbor?

(Telegraf.rs / CompassionChoices)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Jelena

    8. oktobar 2014 | 23:28

    Moja sestra blizankinja je umrla od tumora na mozgu prije pola godine. Imala je 26 godina. Ne mozete ni zamisliti kroz sta smo prosli. Na sta smo sve pomisljali i sta smo radili. Umjesto da se provodimo u putujemo provodile smo vrijeme tako sto sam joj mjenjala pelene, hranila je i pazila. Uvijek je govorila da je to ogromno ponizenje za nju i pitala se sta je Bogu skrivila da tako boluje. Mislim da je mogla da bira da bi izabrala isto sto i ova cura. Ne osudjujte unaprijed nikoga jer mozda niste svesni kakve su to muke. I ne mesajte religiju sa ovim. Da Bog postoji ne bi trebalo da stradaju mlade i neduzne osobe.

  • Ena

    8. oktobar 2014 | 21:29

    Samo oni koji to nisu doziveli mogu da kazu da treba da se bori do kraja..Terminalni,cetvrti stadijum je kraj tu vise nema pomoci,ne primaju u bolnicu,lekari dizu ruke,a covek prezivljava uzasne muke..bude vezan za krevet,gubi razum,svest,sebe...gubi dostojanstvo!Tu borba prestaje jer ta opaka boles isisa svu snagu..Nema tu vide ni provedenog vremena s bliznjim,jer muke su uzasne :'( ,dodjes u situaciju da se nadas cudu,a molis boga da prekrati muke.Mislim da je odluka dobra i treba je podrzati i omoguciti svima taj izbor koji se nadju,na zalost u terminalnom stadijumu.Na zalost,skoro sam prosla kroz to...i svaka muka moje majke,me boli,jede dusu mi uzima..te slike ne mogu zaboraviti,toliko su jake da je se tesko setim iz vremena kad je bila nasmejana i bezbrizna.Takav izbor bi i ona napravila i zelela je..ali kod nas to ne postoji.

  • Baron

    8. oktobar 2014 | 18:40

    Hrabra zena,njena odluka je za postovanje ,nikako za kritiku.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA