Ispovest slomljene majke: Mislila sam da ludim, a onda me je svekrva jednom rečenicom trgla i preokrenula mi život

Njene reči su došle u kritičnom periodu za mene, jer sam se tada borila sa postporođajnom depresijom

  • 4

Ma kako da protekne porođaj, kada majka prvi put zagrli svoje zdravo dete to donosi neizmernu radost.

Događa se da se majka i pored neizmerne sreće zbog novog člana porodice nađe u nekom vakumu, gde njen život prestaje da postoji.

Upravo to se dogodilo Sari, dvadesetčetvorogodišnjoj mami, koja je postala očajna zbog stila života kojim je živela. Njen život je bilo njeno dete, ona kao da nije postojala, do jednog trenutka.

- Moja svekrva mi je prišla stavila ruku na rame i pogledala me u oči dok sam očajna ležala na krevetu. Ona je pokazala na mog četvoromesečnog sina u rukama i rekla mi ljubazno, ali strogo,

Ova beba je deo tvog života, ona nije tvoj celi život.

Klimnula sam glavom kao da sam shvatila, ali istina je da nisam imao pojma o čemu je pričala. Ništa u mom životu nije bilo za mene isto,sve se vrtelo oko moje bebe.

Provodila sam dane dojeći bebu, što je normalno, ali je sem toga ništa drugo nisam radila. Retko sam, napuštala krevet, a kuću još ređe.

Obećala je da mogu vratiti svoj život, ne zanemarujući svoju bebu i njene potrebe.

Postporođajna depresija je češća nego što mislite!

Njene reči su došle u kritičnom periodu za mene, jer sam se tada borila sa postporođajnom depresijom. Tokom prethodna četiri meseca, sve sam posvećivala detetu, polako iskorišćavajući i poslednji atom snage koji sam imala, dok nisam "pala" izgubila sam identitet, osim materinstva, ništa drugo nije postojalo.

Foto-ilustracija: Profimedia/Alamy

Borila sam se i sa preteranom anksioznošću i samoubilačkim mislima, nisam mogla da jedem, ni da spavam.

Posmatrala sam druge majke, i pokušavala da i ja radim isto što i one. U glavi sam imala sliku idealne majke. Kada bi dete noću plakalo, ja bih ustajala i uzimala ga u naručje. Nisam primećivala ni prijatelje, ni supruga, ispričala je Sara.

Pritisak da zadovolji potrebe svoje bebe pre nego svoje je bio deo socijalno izgrađene formule koja je njeno zdravlje polako uništavalo. Ne samo da samo da je pala u duboku depresiju, već je imala stalne glavobolje i stomačne bolove.

- Biti sama s bebom je bilo veoma teško za mene. Moja svekrva je znala tri sata da vozi da bi došla i bila sa mnom. To mi je pomoglo da se polako vratim u život. Šetale smo, išli na večere, družili se. Više sam puta sa njom izašla za ova 3 dana, nego što sam izlazila za ova četiri meseca, od kada sam dobila dete.

Jednostavno, morala sam da se vratim svom životu, Sama pomisao da to treba da uradim mi teško pada, ali to je neophodno, kako zbog mene, tako i zbog bebe.

Foto-ilustracija: Profimedia

- Masku za kiseonik prvo stavlja majka sebi, a onda detetu.Tako je i sa mnom, moram ja da budem dobro, da bi mom detetu bilo dobro.

Počela sam da idem na terapiju i uzimam antidepresive, i to mi je mnogo pomoglo.Trudila sam se da se pomalo odvajam od deteta, ali ne naglo. Prestajala sam da bdim nad njegovim krevetom dok spava, počela sam da se opuštam, ispričala je Sara.

Briga je jednostavno ukorenjena u prirodu žene, i često majke osećaju grižu savesti ili preteranu zabrinutost za svoje dete. A to nikako nije dobro.

- Promena koja je polako postala vidljiva kod mene, vrlo brzo se reflektovala i na moje dete. Moj sin je postao radoznaliji, sam se igrao, koliko tako mala beba može, ponekad u šali kažem da vežba samostalnost. Posle svega mogu mnogo bolje da prepoznam šta mi treba i da to uradim bez osećaja krivice.

Vraćanje na posao joj je vratilo profesionalni identitet. Svakako da ne misli da je sebična majka ako želi da ima i vreme za sebe, da trči, piše, čita knjige. Zna da može da se osloni na porodicu i prijatelje kad joj to zatreba.

- Možda se druge majke ne bi složile sa mnom i možda misle da sam sebična, ali ja smatram da je svaka majka zaslužila da bude srećna i zdrava. Materinstvo je deo mene, ali me ne definiše. Moj prelepi sin je divan dodatak mom životu, ali on nije moj ceo život. Ja sam ceo svoj život, rekla je Sara.

Daljinac

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Zoran

    15. novembar 2017 | 16:50

    Ma moja snaja je carica,svaka joj cast.

  • Donja Murtulica

    15. novembar 2017 | 23:52

    Svakoj porodilji je potrebna pomoć i podrška, pre svega muža a zatim majke i svekrve. Velika je to promena u životu žene, posebno kad se radi o prvom porođaju. Svaka je žena individua za sebe a ko je bolje poznaje od ovih navedenih. Podrška i pomoć su vrlo bitni.

  • Ikac

    15. novembar 2017 | 15:11

    Moja zena je lavica prava

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA