Ušli smo u "Sivi dom" 32 godine posle serije: Iznenadiće vas njegov izgled danas, gde decu uče da budu bolji ljudi (FOTO)

Današnji "Sivi dom", odnosno Vaspitno popravni dom u Kruševcu, dobio je novo ruho i izgleda kao prelepo odmaralište

Sivo jutro u Beogradu. Ekipa Telegrafa.rs kreće ka takozvanom "Sivom domu". Kruševac. Vaspitno popravni dom.

PRAVA ISTINA O SIVOM DOMU: Kako je stvarno izgledao i ko je sve u njemu služio kaznu (VIDEO)

Ustanova u kojoj su štićenici u starosti od 14 do 23 godine. Ima ih oko 200.

Krenuli smo pod utiskom serije "Sivi dom" koja i dan-danas ne gubi na popularnosti i koja se ponovo emituje na RTS-u.

Kada smo došli u Kruševac zatekli smo sve samo ne - "Sivi dom". U dvorištu nisu bili ni Crni, ni Beli, Šojka, Robija, Gile, Šilja, Kalifornija... Bila su deca koja rade i grade nov objekat u kompleksu u sklopu doma.

Tu su oni koji će odatle izaći u bolju budućnost...

Na samom ulazu u Vaspitno - popravni dom u Kruševcu dočekalo nas je zelenilo, košarkaški i fudbalski teren.

Utisak kao da ste u nekom predivnom odmaralištu. Nekoliko novih objekata, sve je sveže i lepo...

Upoznajemo se sa Ivanom Mijailovićem. Upravnikom.

Uvodi nas u priču o VP Domu i pokazuje nam sasvim novo ruho nekadašnjeg "Sivog doma".

- VP Dom je osnovan 11. juna 1947. godine. Ove godine slavimo 70 godina od nastanka. U većem delu Evrope nemate ovakvu ustanovu, zapravo na Balkanu ne postoji ovakva ustanova - kaže Ivan Mijailović i polako nas uvodi u priču o popravnom domu koji je na pravi put izveo stotine i stotine lica koja su prekršila zakon.

- Ovde su štićenici koji imaju od 14 do 18 godina i koji su izvršili neka krivična dela. Ukoliko sud smatra da su za nas pre nego za maloletnički zatvor, onda oni dolaze ovde.

- Vaspitna mera ne može da bude kraća od 6 meseci niti duža od 4 godine. Ko god da dođe, po Zakonu o maloletnim učinicioma krivičnih dela i krivično-pravnoj zaštiti maloletnih lica, bez obzira šta su izvršili - svi imaju istu vaspitnu meru.

Upravnik ističe da svi imaju isti tretman i šansu za bolju budućnost.

- Imamo 5 službi. Službu za obezbeđenje, službu za tretman, zdravstvenu službu i službu opštih poslova. Ono što je važno je da oni ovde završe osnovnu školu, srednju, a da im nigde ne piše da su ovde završili.

- Nigde na diplomi nije zavedeno da su je ovde završili. Daje im se šansa da krenu boljim putem, da niko ne upire prstom u njih jer su uradili nešto loše, već da su uradili nešto dobro.

Štićenici u domu uče zanat, peku znanje koje će im sutra pomoći da žive normalnim životom i da na pošten način zarade novac.

- Učimo ih zanatima, rade sa mesingom, u livnici, imamo kovačnicu, učimo ih da budu pekari, električari. Učimo ih da budu sve samo ne ono što su bili pre nego što su došli ovde.

Upravnik ističe da je Vaspitno popravni dom u Kruševcu "stanica" u kojoj je vaspitanje najvažnija stvar za štićenike.

- Mi smo nešto između Centra za socijalni rad i zatvora. Ovde su vaspitači kao roditelji. Mi nismo kazamat - ističe Mijailović.

Bekstva su, kako kaže, retka. Ova ustanova je polu-otvorenog tipa.

- Retka su bekstva. Recimo, imali smo jedan slučaj, jednog štićenika, koji je izašao na vikend i nije se vratio. Vremenom, počinio je neko delo, pa je vraćen. Kada je video kako radimo, kako sada sve izgleda, oduševio se.

- Sam je tražio da učestvuje u radovima. U izgradnji svega. Došao i kaže - "jel mogu ja tu da ubacim neku ciglu", ja mu kažem - "možeš".

- Onda sam ga pitao da li želi da se uključi u neku kulturno-umetničku sekciju. Rekao je da želi. Ispostavilo se da je nikad veći talenat. Izveo je monodramu koja je trajala 45 minuta. Njegov otac je sve gledao, sa suzama u očima - kaže upravnik Ivan i ističe da je kolektivan rad u ovoj ustanovi najbitniji.

Štićenici imaju teren za fudbal i košarku. U VP Domu oformljen Fudbalski klub “Mladost” u kome štićenici igraju zajedno sa stražarima.

- Naš fudbalski tim ima sjajno ponašanje prema drugim timovima. Oni ne reprezentuju samo sebe, već čitav dom i zaista je sve to na nivou - kaže upravnik.

Navodi da u domu svi vole da rade, štićenici su napravili sve novo što vidimo. Saznajemo da ih domu ima oko 200. U zatvorenom delu oko 15.

- Gradimo kompletno nov kompleks. Rade štićenici, svi radimo, svi pomažemo. Uslovi ovde za život su bili loši, a sada je sve, kao što vidite sasvim drugačije. Dobili smo nove paviljone i uselili smo ih 2013.  - navodi Ivan Mijailović.

Dan štićenika u domu je i više nego ispunjen. Kada ustanu, spremaju sobe, a potom idu na doručak. Zatim, rade u radionicama, na zanatu, na fudbalskom terenu... Osim toga, imaju stručna predavanja o narkomaniji, hepatitisu, alkoholozmu...

Neki koji dođu u dom su navučeni na drogu. To se rešava kod psihologa.

- Mi imamo zdravstvenu službu koja se bavi svim problemima koje oni imaju ovde. Nemamo metadonsku terapiju, ali imamo psihijatre - kaže Ivan i navodi da se dešavalo da štićenicima čak i roditelji pokušavaju da "doture" neki narkotik.

- Sve ide iz porodice. Veliki broj naših štićenika potiče iz disfunkcionalne porodice i ako sami nemate osećaj da brinete o svojoj deci, da brinete o njima, ako vi kao roditelj ne vodite računa o njima, onda se desi to što se desi.

- Znate, imamo decu koja potiču iz okruženja gde nema porodice, mnogi nisu upoznali roditelja, prepušteni su ulici...

U domu nema odvajanja. Svi imaju isti tretman.

- Odvojeni su maloletni od punoletnih, devojke od momaka. Sve ostalo je izjednačeno. Takođe, ne odvajamo Rome, muslimane, pravoslavce. Ako ne jede svinjetinu, pravimo mu obrok u skladu sa tim - kaže Ivan.

Dalji planovi su izgradnja crkve.

- Svi štićenici koji budu želeli da učestvuju u izgradnji moći će to i da urade. Neka svako stavi po jednu ciglu. To ostaje stotinama godinama. Čekamo popa da osvešta taj deo zemlje i da počnemo - kaže Ivan.

Inače, štićenici doma su učestvovali u mnogim humanitarnim akcijama, a pomagali su i u poplavama koje su pre nekoliko godina pogodile Srbiju.

(Milica Čule/m.cule@telegraf.rs)