Ova medicinska sestra ima jednu super moć - bukvalno oseća sve što i pacijenti, i to joj uništava život

Svi se pitaju kako je to moguće, a zapravo se radi o retkom poremećaju nerava

  • 1

Jedne noći, radeći noćnu smenu, Megan Polman (30) je snažno oprala ruke, navukla plave gumene rukavice i ušla u salu intenzivne nege. Jedna beba je bila veoma bolesna i nije mogla da spava. Pošto je Polman stajala pored nje, pokušavajući da je umiri, osetila je da počinje da je boli glava, i to toliko da je poželela da udara glavom o zid da bi smanjila bol.

Način na koji hodate može da otkrije da li imate neku skrivenu bolest

Megan se seća da se još tada zapitala da li i tu bebu toliko boli glava, a ako je boli, zbog čega, jer njena dijagnoza nema nikakve veze sa glavoboljama.

Ujutru je Polman rekla lekarima da je mislila da beba ima jaku glavobolju - nakon ispitivanja, lekari su otkrili je beba imala menje poznati neželjeni efekat lekova koje je pila. Bebi su promenili lekove, a kada ju je ponovo videla sledeće noći, bila je mirna, kao da je to sasvim druga beba.

Nije kriv minus - zbog jednog sastojka u pasti za zube su vam ispucale usne

Megan Polman je pedijatrijska sestre, ali postoji još jedan razlog zbog kog je ona tako posebna: Ona može da oseti svaki bol svojih pacijenata, i to intenzitetom kojim ih i oni osećaju. Kako je to moguće?

Foto: Pixabay.com

Polman ima retko neurološko stanje pod nazivom "mirror-touch sinesthesia", ili MTS, što joj omogućava da ima virtuelni um s onima oko sebe. To je tako duboka empatija da može da čita prostor oko sebe, oseća emocije stranaca pre nego što progovore, i da čak trpi fizički bol druge osobe.

- Za mene je to ovako, vidim te, osećam te. - kaže Polman.

Iako je ta veza najintenzivnija s onima sa kojima ima bliske odnose, ta veza postoji i sa strancima.

- Samo hodam okolo svaki dan i osećam strance koji me povređuju, a ja to osećam tako snažno i potpuno - kaže Polmnn.

- Ponekad su ljudi tako teški, ako sam na sahrani, osećam kako su neki ljudi razoreni, drugi osećaju olakšanje, a ostali su nervozni, deca ne razumeju. Sve je to tako iscrpljujuće, meni je teško da upravljam svim tim osećajima odjednom. Uglavnom, samo želim da pomognem ljudima. - kaže Polman.

Foto: Pixabay.com

Postoji oko 80 podtipova sinestezije, a Polman ih ima nekoliko, uključujući i mogućnost da pismo posmatra kao boje i brojeve kao ličnosti

Sinestezija je izraz za niz uslova u kojima se čula prepliću. Približno samo 4 procenta ljudi to može da oseti, a studije sugerišu da fenomen ima veze sa malim razlikama u mozgu, u poređenju sa normalnim, što omogućava više unakrsnog preplitanja osećaja za vid, zvuk, ukus, miris i dodir.

Prema jednoj teoriji, sve bebe su rođene sa sinestezijom, ali većina ih prevaziđe tokom odrastanja. Mnoge "sinije", kako sebe nazivaju, percipiraju slova ili dane u nedelji kao boje (ponedeljak je automatski crven, a utorak je uvek plav).

Neki sinestetičari vide brojeve kao ličnosti (9 je besan čovek, a 7 moderna žena). Povezana čula često dovode do neverovatnog povlačenja memorije. Postoji čak oko 80 podtipova sinestezije - a Pohlman ima nekoliko, uključujući i mogućnost da pismo posmatra kao boje i brojeve kao ličnosti.

Foto: Pixabay.com

Međutim, samo oko 1,6 procenata stanovništva ima MTS koji može dovesti do intuicija i osećaja drugih emocija i doživljavanja njihovih fizičkih senzacija. Stanje je povezano sa specijalnim moždanim ćelijama nazvanim neuronima ogledala. Svi ih imamo - pomažu nam da se povežemo sa drugima, ali nekome kao što je Polman, one su super moć.

Polmanova je bila četvrto dete kada se njena majka ponovo udala i kada ju je usvojio njen očuh. Tada, niko nije pričao o MTS-u, prvi put je dokumentovan 2005. godine. Ali, njena majka, Amanda Šefer, kaže da su se ranije pojavili prvi znaci Meganine sinestezije.

- Kada je Meganina sestra rođena, svima sam rekla da je ime bebe Ešli Džin. Ali, Megan mi je rekla da to nije tačno i da je ime bebe Ešli Braun. Imala je četiri godine. J je braon za nju. Mislila sam da je previše osetljiva na osećanja drugih. - kaže Šefer.

Foto: Pixabay.com

Njena želja da pomaže drugima joj pomaže u profesiji.

- Dugo sam se pitala zašto me je privukla ova profesija, kada sam mogla da istražujem svoju sinesteziju kroz umetnost ili muziku. Ali, tada ne bih mogla da se povežem sa drugim ljudima tako intenzivno. Sada shvatam da sam zbog ove sinestezije napredovala na poslu, a da mi ona i dalje nije dijagnostikovana.- kaže Megan.

Pre samo šest godina, Polman je prvi put čitala o MTS-u na Internetu i počela je da je istražuje. Posle detaljnih istraživanja, kontaktirala je tim istraživača sinestezije u Sant Luisu koji ju je testirao i potvrdio da ima MTS - ona nije bila "samo preosetljiva" kao što je joj to često govoreno.

Daljinac

(Telegraf.rs / glamour.com)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA