• 0

Vitezović Miljko: Svira i komponuje na harmonici, peva i snima sa trubačima, a ne svira trubu

Miljka je prihvatio narod još na prvoj ploči sa pesmom "Svega mi je kuća puna" iz 1978. godine

  • 0

"Evo prođe četrdeset leta, a ja momak ništa mi ne smeta, niti radim, niti kuču gradim, tešim žene što su ostavljene. Pijem vino i rakiju vruću i ne mislim na traktor i kuću, šta će meni venčanje i žena, kad sa tuđom živim bez problema. Ima mnogo usamljenih žena, da se ženim ja nemam vremena, nisam stručnjak za kišu i sušu, al' sam doktor za srce i dušu. Eto tako život teče dalje, lepo mi je dok traje nek' traje, za ženidbu ja vremena nemam, svako veče kod druge se spremam." (Miljko Vitezović - Branislav Cvetinović Laki)

Ovo je tezgaroški najskuplja pesma Miljka Vitezovića, istaknutog estradnog umetnika, pevača i kompozitora one malo tvrđe srpske struje. Ovo je i najveselija pesma jednog tužnog pesnika - Branislava Cvetinovića Lakija.  Snimljena je 1997. godine i nazvana "Večiti mladoženja" na cd-u "ZAM" produkcije, a u narodu živi pod nazivima "Pijem vino i rakiju vruću" i "Šta će meni venčanje i žena".

- Pesnik Branislav Cvetinović Laki pokazao mi je ovaj tekst u Domu vazduhoplovstva u Zemunu, napisan na izgužvanom 'artijanom đžaku od đubriva. Čim sam stigao kući, za pet minuta sam komponovao melodiju.

- Snimio sam je ludih 90-ih sa trubačkim orkestrom Miće Petrovića. Pesma je dočekana na nož od strane kritike i nekih muzičkih urednika, ispljuvana i proglašena za šund, ali je brzo ušla u narod. Najgora je ona pljuvačka koja se vraća na pljuvača - kaže Miljko za Muzičku apoteku.

Doduše, Miljka je prihvatio narod još na prvoj ploči sa pesmom "Svega mi je kuća puna" iz 1978. godine. Krajem osamdesetih onarodio je još dve svoje autorske pesme: "Oj, vojvodo Mišiću" i "Oj, Kosovo dušo srpska".

- Napisao sam pesmu "Oj, vojvodo Mišiću, Stepanović Stepo, Karađorđe Petroviću, čuveni ste nadaleko" sa namerom da i u novokomponovanoj narodnoj pesmi ovekovečim srpske vođe i vojskovođe, bez namere da na njima zaradim pare.

- Nijedna diskografska kuća u Srbiji nije htela da objavi ovu pesmu. Bio sam uporan i snimio sam je za "RTV Ljubljana". Oni koji su u Srbiji odbili da snime moje rodoljubve pesme davno su zaboravljeni. Jer, narod je poslednji i najveći sudija - veli kosjerićki sinko, Vitezović Miljko.

Album svog života snimio je 1990. sa deset narodnih bisera: "Noć, tamna noć", "Višnjičica rod rodila", "Tan, Tan, Tankosava", "U livadi pod jasenom", "Gde ćeš biti lepa Kejo", "Kreće se lađa francuska", "Tekla voda tekelija", "Šta to radiš Maro", "Gorom peva mladi Radivoje", "Tri livade nigde lada nema".

Bio je to prvi trubački album Miljka Vitezovića, uz ansambl legendarnog Miće Petrovića, aranžman Dragana Kneževića, recenziju Milovana Vitezovića i vokalnu pratnju hora "Srbija".

Vitezović Miljko, muzička apoteka

Printskrin: Youtube/TV Duga Plus Melodija Records

- Taj album je moja ulaznica u krug radio pevača i estradnih umetnika. Naročito mi je draga pesma "Višnjičica rod rodila", prva pesma koju sam naučio u krilu moje babe Jaglike.

- Kasnije sam od Milovana Vitezovića saznao da je ta pesma posvećena Višnji, majci našeg knjaza Miloša Obrenovića, koja se mučenica "od roda salomila". Miloš je, izgleda, bio gorostas i kao beba. Seljani su Miloševoj majci spevali pesmu, koja je kasnije dopisivana u narodu - priča Miljko za Muzičku apoteku.

Miljko je rođeni Kosjerac, iz Tubića. Iako rođen u trubačkom kraju, ne svira trubu. Miljko svira harmoniku i komponuje na harmonici, a snima uglavnom sa trubačima. Snimio je Miljko stotinak trubačkih pesama, mnoge je i sam komponovao, po čemu je rekorder na ovim prostorima:

"Večiti mladoženja", "Moji Kosjerići", "Kosjerićka lepotica", "Navikla si da ti dođem", "Vetar duva borovi se viju", "Ej, da mi je rujnom zorom", "Moj otac", "Lovačka pesma", "Vratiće se nemirna duša ova", "Velibore, Velibore", "Kosi rade livade", "U ovoj se kući kaže", "Zlatiborom pasla stada", "Sa Ovčara i Kablara", "Pogledaj de mala moja", "Beogradski mali pijac", "Tamo daleko", "Koja gora Ivo", "Čaj goro lane moje", "Oj, moja ružo rumena", "Oj, livado rosna travo", "Devojka je pošla"...

- Ponosim se trubačkim pesmama koje sam snimio. Još više se ponosim što sam harmoniku usavršio kod Mije Krnjevca. Eto, ja kao đak Mije Krnjevca, učestvovao sam u žiriju koji je ocu naše harmonike dodelio najviše priznanje - Nacionalni umetnik Srbije.

(Goran Milošević)

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Preporuka sa Weba

by Content Exchange

Google preporuke

Najnovije vesti

Dozvoljavam da mi Telegraf.rs šalje obaveštenja o najnovijim vestima