≫ 

Tekstopisac i pukovnik Mića Živojinović: Volim sve činove, sem svršenog (PLEJLISTA)

Tekstovi Miće Živojinovića odišu životom tog malog čoveka - seljaka, pijanca, ljubavnog stradalnika

  • 1

"Šta je s tobom Radovane, što provodiš tužan dane,

kakvi li te jadi more kad si pijan svake zore.

Kako koja zora svane, a ti iz kafane,

a što Radovane kradeš bogu dane.

Da l' je možda došlo vreme da te muče uspomene,

il' ti život nije mio zato što si ostario.

Zar pod starost Radovane od kafane do kafane,

a nekad ćeš lepe čase poželeti da se vrate."

(Danilo Živković - Mića Živojinović)

- Radovan je inspiracija iz mog sela, starina koji u jednoj ruci nosi kesu, a drugom rukom gura bicikl. Bilo je to u zlatno doba titoizma, kad su skoro svi lekovi bili besplatni. A moj komšija Radovan, večito u sukobu sa vlastima, često i sa samim sobom, znao je da kaže - teško onom koga advokat brani i apotekar hrani. E, baš taj Radovan, dao mi je inspiraciju za moje možda i najpevanije stihove - priča Mića Živojinović za Muzičku apoteku.

- Stihove sam odneo Danilu Živkoviću, koji je 1973. komponovao i otpevao "Radovana". Danilo je dobio svoj tezgaroški najskuplji hit, a ja sam dobio najvećeg učitelja u diskografiji. Malo je poznato da je Danilo bio ne samo izuzetan kompozitor i pevač, nego i sjajan pedagog. Dugo je vodio školu lepog pevanja i lepog pisanja.

- Ja sam pohađao i jednu i drugu. Tako naučih i notni zapis, što mi je omogućilo da svoju inspiraciju pretočim na papir i da moju emociju mogu da pročitaju i najpismeniji muzičari. Kod Danila sam upoznao i Dragana Aleksandrića, koji je takođe kod Danila učio komponovanje. Upravo sa Danilom i Aleksandrićem snimio sam najviše mojih pesama.

Tekstovi Miće Živojinovića odišu životom tog malog čoveka - seljaka, pijanca, ljubavnog stradalnika.

- Moj prvi tekst napisao sam kad sam imao 15 godina, opet inspirisan scenom iz mog komšiluka. Oženio se jedan nesrećnik, ali mlade danima ne beše na vidiku. Mladoženja počeo ceo dan da kuka po dvorištu: "Jadan ja", "Joj dabogda ne ustala", "Što ne ide".

- Meni kao dečkiću nije bilo jasno zašto kuka mladoženja. Tek mnogo godina kasnije saznadoh da je ovaj mučenik doveo em lenju, em umobolnu. Lenjivica se kasnije preudala, a on se mučenik oslobodio pa se ženio desetak puta.

Mića Živojinović je rođeni Kolubarac, diplomirani oficir, bogomdan humorista i ubeđeni patriota.

- Rođen sam u Petki pored Kolubare gde mi se preci nastaniše bežeći iz Hercegovine od poturica. Jedan predak mi se zvao Živojin, po kome vuče i moja loza, a drugi Petko, po kome je selo dobilo ime. Ja sam rođen na Kolubari između ratova. Stasavao sam u borbama, razmišljao u bojevima, a propevao između bitaka, naročito onih zivotnih.

Mića Živojinović je zlatousti primerak narodnjačkog tekstopisca, čovek od lepe reči i školovanog govora.

- Moji ućitelji u pisanju tekstova za narodnjake su Rade Bogićević i Mića Stojanović, pioniri šumadijske novokomponovane pesme. Rade je pisao poeziju na koju je komponovao melodiju, pa se kao svršeni nastavnik muzike poigravao sa svojim stihovima kao niko ni pre ni posle njega.

- Lomio je taktove po nekoliko puta u pesmi, produžavao fraze tamo gde bi svi ostali završavali. Mića Stojanović je, s druge strane, pogospodio naše selo i Moravu. Svu širinu i dubinu Morave izrazio je kroz stihove i melodiju. Od Radeta i Miće naučih da je tekst seme pesme, tako da mi se nikad nije desilo da na gotovu ili naručenu melodiju pišem stihove.

Mića je profesionalni vojnik, dogurao do čina pukovnika. Kao majstor lepe reči dogurao je do vojno-političkog komentatora Radio Beograda. Prefinjenim spikerskim glasom čitao je svoje komentare, eseje, reportaže i feljtone.

- Radio sam u informativnoj redakciji sa Milikom Šundićem, Svetom Vukovićem, Miladinom Manojlovićem, Momčilom Boškovićem... Lepo izgovorena srpska reč bila nam je svetinja. Nije se moglo pomisliti da se nekom tuđicom ili uličnim žargonom uprlja naš prelepi srpski jezik, jezik sa najviše sinonima. A onda se pojaviše petooktobarski "oslobodioci", najuriše nas kao "demode" kadar, i dovedoše stručnjake iz "Bi-Bi-Si-ja".

Muzička apoteka Foto: Promo

Mićine pesme, tekstove i melodije, snimali su vrhinski izvođači narodne muzike: "Šta je s tobom Radovane" (Danilo Živković), "Sam za stolom jedan čovek sedi", "Samo mene volela si lažno" (Šaban Šaulić), "Sad sa grana pada šljiva sama", "Zaspi srce ako možeš" (Lepa Lukić), "Nema kuće devojačke gde ja nisam bio" (Miroslav Ilić), "Lepa ženo, ne znam ti ni ime", "Ostaviću piće i lude kafane" (Aleksandar Stefanović), "Oženih se, žena lenja" (Rasim Samardžić), "Devojačka pesma, "Još si moja nesanica" (Zorica Brunclik), "Moga Mila pogodila šljiva", "Dve jabuke rumene" (Zorica Grba), "Petli poje, ustaj zlato moje" (Jasna Kočijašević), "Moga lole nema" (Dušica Bilkić), "Dođi, hladno mi je" (Nedžad Salković), "Imam kuću do šora" (Anđelka Govedarović), "Kroz moj voćnjak stazica se dala" (Dragiša Simić), "Znam da više nećeš doć" (Slavko Petrović), "Varošanko, devojčice", "Ženo, ptico lutalico" (Ljubo Kešelj), "Sve sam dao i nije mi žao" (Radiša Urošević), "Pazarni dan" (Mica Trofrtaljka)... Mića je jedan od retkih kompozitora i tekstopisaca koji ima više veselih nego tužnih pesama.

- Večita borba našeg naroda za slobodu, za parče zemlje, za svoju čeljad i ženu, vodila nas je i u pesmi u elegiju. Prosto, i lirika prati naš narod, što se vidi i u Vukovim zbirkama. Jedino veliko kod našeg naroda to je duša, a kod Rusa to je još i prostranstvo.

- Tu našu istančanu nit tkamo polako, sa nekom setom, i večitom čežnjom za nečim boljim i lepšim. E sad, iz te patnje rodila se i naša duhovitost. Ja sam kao klinac upijao i parodije mojih zemljaka Braće Bajić.

Srbija ima svetsku elitu aforističara. Mića je jedan od naših vodećih aforističara, sa nekoliko objavljenih knjiga aforizama u nastavcima "Dresura vijuga". Za Muzičku apoteku prosuo je nekoliko:

- Nema kuče zašta da nas ujede, ali psi ne odustaju.

- Srbi su jedini narod koji je spao sa kneževe večere na molitveni doručak.

- Ode Radovan! Ostadoše kilavi!

- Đavo pali, bog gasi, a Srbi skupljaju potpalu.

- Dobro potkovani se najduže jašu.

- Oni koji za sve imaju odgovor treba da se zapitaju.

- Za aforizam nikad ne možeš da budeš nagrađen onoliko koliko možeš da dobiješ za njega.

- Volim sve činove, sem svršenog.

Piše Mića romane i drame. Pre 15 godina napisao je "Život pretočen u pamćenje", romansiranu biografiju Živojina Mišića, koja je doživela desetine pozorišnih i tv izvođenja. Napisao je Mića i drame "Čiča" i "Vreme časti i ponosa", koje su na stalnom repertoaru pozorišta "Slavija" u Beogradu. Piše Mića pevanije i usputnice, nešto što beleži usput, bez ambicije da bude sudija i tužilac.

- Život nema mnogo radosnih strana. Ono što je u njemu smešno, često je jadno i žalosno, a nekad i tragično. Treba praviti razliku između smeha u životu i smešnog života. Strahujem od zapadnjačkig sistema vrednosti života, po kome čovek vredi samo onoliko koliko ima novaca.

- Zamislite budalu sa novcem kome su pametni ljudi obična sitnica, koju ostavlja trgovcima kao bakšiš, kelnerima kao napojnicu, budalama za potkusur. Čovek je bezvredan kada se njegova vrednost meri novcem. Saznanje da možete nekoga kupiti je gorko suočavanje sa mogućnošću da su i vas možda već prodali.

Mićine pesme su nabijene emocijama, uspomenama i patriotizmom. Mićin pogled na današnju muzičku scenu nabijen je ogorčenjem.

- Naš današnji folk je tragično pobegao od samog sebe, neprihvaćen i od tradicije, a još manje prihvaćen od savremenika. Ovo je vreme mnogo kvalitetnijih instrumentalista nego solista. Naše današnje melodije liče mi na pokisle cigarete, nisu ni za gledanje, nisu ni za upotrebu. Poslednji festival na kome sam bio u žiriju, pamtiću po konstataciji velikog Doce Ivankovića: "Čuh 20 pesama, a nijedan refren nisam zapamtio".

Zadnjih godina Mića Živojinović živi u Vrnjačkoj Banji, u prestonici srpskog turizma.

- Ja sam pustolov, ne drži me mesto. Ono vojničko u meni vodilo me tamo gde je najsigurnije, a to je najčešće priroda. I vojvoda Živojin Mišć je govorio da je selo prva uzdanica u miru i poslednja uzdanica u ratu.

- Tek sad vidim da sam napisao manje nego što sam hteo i više nego što sam smeo. Još uvek hrabro živim i životom hrabrim druge.

(Goran Milošvić)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • GM

    18. decembar 2020 | 21:47

    Ono što treba posebno istaći za poetu i velikog gospodina Miću Živojinovića što je jedan od retkih tekstopisaca čije mnoge pesme imaju po tri različite strofe i tri različita refrena. Varošanko devojčice, pa Devojačka pesma koju peva Zorica Brunclik, Vragolan Miroslava Ilića, pa obe pesme o Mil(et)u koje je otpevala Zorica Grba... Sve te pesme su majstorije satkane od reči koje su iz njegove srpske duše izašle kao najbistrija pitka voda. Ogromno hvala na mnogim divnim pesmama kojima je ukrasio srpsku narodnu muziku u duhu njene tradicije.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA