
"Ovo mu je bila zadnja rečenica, a ja sam ga samo potapšao..." Nigor o Nebu na 20. godišnjicu smrti
Reper Nebojša Saveljić tragično je stradao na današnji dan 1999. godine, u saobraćajnoj nesreći na magistralnom putu Podgorica-Cetinje.
Čuveni Nebo život je izgubio u 28. godini, u momentu kada je bio jedan od najpopularnijih muzičara na ovim prostorima, a vest o njegovoj pogibiji potresla je region. Nebojša je 5 godina pre smrti, tačnije 1994. godine, sa Nigorom osnovao "Montenigerse", a hitovi koje su stvorili pevaju se i danas.
Na 20. godišnjicu Nebojšine smrti naša ekipa pričala je sa Nigorom, koji je prvi put izneo detalje o kojima nikada nije govorio.
Na početku razgovora zanimalo nas je šta obično čini svakog 31. oktobra.
- Nemam nikakave posebne rituale, 20 godina je jako dug period i čovek prosto posle toliko godina neke svoje emocije i osećanja duboko potisne u sebi. Razmišljam o tome, eto, toliko godina je prošlo, a izgleda kao da je bilo juče. Kad god ga se setim samo pomislim šta bi bilo da je on sada živ i kako bi to sad izgledalo. Sigurno bi bio čovek sa porodicom i imao bi decu, ali, eto, nažalost ga nema, sada je negde gore sa Gruom i verovatno se druže - priča čuveni Nigor sa setom u glasu.

Nigor se seća svake sekunde iz te 1999. godine, kada je saznao da je ostao bez najboljeg druga.
- Bio sam kod kuće kada sam saznao... Baš tu noć bili smo u jednoj diskoteci u Bečićima, a sutradan je trebalo da idemo da gledamo trke u Kotoru. Tu noć, negde oko 3 sata izjutra, ja sam polako krenuo kući ka Kotoru, dok su oni ostali da popiju još po jedno piće i da krenu nazad za Podgoricu. Ja sam stigao kući i ujutru negde oko 9 sati čuo sam komšinicu kako priča sa mojom majkom, koja je počela odjednom da kuka na sav glas - priča Nigor sa knedlom u grlu.
- Odmah sam izleteo i upitao šta se desilo. Komšinica mi je samo rekla: "Čula sam da je Nebojša poginuo". Ostao sam u šoku i zapitao je: "Molim. šta pričaš to?", "Ma, to je nemoguće!". Momentalo sam uzeo telefon i pozvao. Javio mi se jedan naš drug zajednički koji je preusmerio pozive i samo mi je rekao: "Poginuli su svi, i Bato i Vanja i Nebojša..." . U tom trenutku nisam znao šta da radim od šoka, pa sam istrčao i trčao oko zgrade kao lud. Kada sam se malo sabrao pozvao sam prijatelje i otišli smo pravo u Podgoricu - seća se Nigor.
Kako kaže, i danas je u dobrim odnosima sa članovima Nebojšine porodice.
- I čujem se, i gledamo se, i kontakt sa njegovom sestrom i bratom nikad nije prestao, non- stop smo u kontaktu. Oni mene gledaju isto kao Nebojšu, kao člana njihove porodice - priča Nigor o njegovoj porodici.
Nigor se prisetio i njihovog uspeha, pa je prvi put otkrio da su imali šansu da naprave svetsku karijeru. Ipak, sudbina je imala drugačije 'planove'...

- Mi smo tek izdali taj drugi album, u to vreme, a bili smo u vrhu popularnosti i nije nam bilo premca. Međutim, mi smo dobili ponudu da odemo za Kanadu da radimo kao rezident di-džejevi u jednoj diskoteci, ali to nije bila diskoteka kao ove današnje, gastarbajterske. Dobili smo i papire i sve, i planovi su bili da odemo za Kanadu, pa za Ameriku, i Bog sam zna kakva bi naša sudbina bila. Samo se sećam njegove poslednje rečenice te noći koju mi je rekao: "Mačak, idemo za Kanadu, a onda ćemo ko zna gde završiti". To je bila njegova zadnja rečenica, a ja sam ga samo potapšao po ramenu - završio je Nigor za Telegraf JETSET.
Video: Vozi oprezno jer Ima samo jedan put
Video: Da pukne srce: Gruova majka grli krst i plače
(N. Lisinac)
Video: Milica Pavlović na proslavi mature saznala tajnu svog dede čuvanu više od 20 godina
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Boky
Ko o cemu ovaj o "Nebi"... daj snimi nesto uradi, dokle ces samo spominjati sta je bilo ...
Podelite komentar
Pero
A pusti se vise Igore Neba neka pociva u miru... a daje druze ne patetisi vise... svako malo ti o Nebu. Na nebo je ne boj se...
Podelite komentar
Sky forever
Godisnjica je momku. Cemu ovi negativni komentari. Zamislite da je vama najbolji drug ili brat poginuo. I tako se čuva od zaborava. Kada se pominje. A to je cilj zar ne. Sačuvati od zaborava svoje najmilije. Jer kad ih zaboravis onda kao da nisu bi postojali. Da li biste vi voleli da vas svi zaborave i niko ne spominje!? Neka pociva u miru.
Podelite komentar