Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
<% message.text %>
kauzalitet
kako je Džoni snimio albume i pesme, tako ih i poštuje. Ništavna muzika ništavnih ljudi. Sve je kako treba biti: lopovi rade šta najbolje znaju.
Dragan
Samo kukas Dzoni gde ti živiš
Tomica
Branimir (Džoni) Stulic je izuzetan muzičar, tekstopisac, aranžer, čovek, poeta, prepoznatljivog je stila što se tiče muzike i života koji živi. Imao sam sreću da ga upoznam lično 1980 god. u Zagrebu, tada kao student, neko vreme se družio sa njim. Sve najbolje o njemu mogu reći, razumem ga dobro, u pravu je za mnogo toga, bio je tada i ostao avangarda, jako je inteligentniji i pravičan, želim mu sve najbolje, nije bio nikada srećan u Hrvatskoj, nije ni hrvatske nacionalnosti, pravoslavne je vere i treba mu pomoći da ostvari sva prava koja mu pripadaju. Živi još uvek u Holandiji, veliki pozdrav Bata Džoni!