≫ 

Dnevnik iz karantina sa Ivanom i Vladom: "Na naše uslove nijedna TV stanica ne bi pristala"

Glumci koji su napravili jedan od najpopularnijih formata na društvenim mrežama otkrivaju za Telegraf.rs koliko to zapravo nije nimalo lak zadatak. Čak i kada je samo igra

  • 0

Glumci Ivan Mihailović i Vladimir Nićiforović autori su jednog od trenutno najgledanijeg projekta na društvenim mrežama "Dnevnik iz karantina". Vladimir iz Pariza, a Ivan iz sela Taraš kod Zrenjanina započeli su ovaj projekat kada je uvedeno vanredno stanje zbog epidemije korona virusa u Srbiji. Svakodnevno spremaju svoju emisiju, nailaze na razne prepreke, ali nam i otkrivaju šta rade kada samo pola sata pre uključenja nemaju ni temu, ni gosta. 

Dnevnik iz karantina, vladimir niciforovic i ivan mihailovic Vladimir Nićiforović i Ivan Mihailović, Foto: Instagram/niciforovski, Nikola Tomić, Pixabay
  • Kako ste došli na ideju da napravite jedan od najgledanijih projekata na društvenim mrežama?

Vladimir: Vrlo jednostavno. Počeo je karantin. Počele su crne vesti na sve strane.  Sa svih strana neki postovi koji su bili ne tako optimistični. Onda sam se čuo sa Ivanom, pošto nas dvojica već dve godine imamo želju da pravimo neku zajedničku emsiju. Jedne noći sam upalio lajv na svom privatnom Instagram profilu i nazvao to “Dnevnik iz karantina”, a Ivan je, naravno, bio prvi gost.  Odmah smo bili u fazonu "nisi gost, mi imamo emisiju". Počeli smo na mom privatnom profilu da se igramo, onda se publika formirala. Mi se i dalje ne bavimo time, mi se igramo.

Ivan: “Dnevnik iz karantina” je meni jako zanimljiva stvar. I definitivno jedna od boljih koja mi se desila u zadnje vreme. Kao domaćin te emisije, zajedno sa Vladom, došao sam do nekih zaključaka koji se tiču mene samog i mislim da će svi moji naredni intervjui, vezani za moju karijeru, moj rad u pozorištu i na filmu, biti mnogo opušteniji i normalniji. Shvatio kako je i vama novinarima. Koliko vam je teško da ulovite goste…

  • Koliko vam je zapravo teško da birate teme koje ćete obrađivati? Na primer, da pronađeš sve one brojke, poput te koliko je beba rođeno? I naravno, koliko je komplikovano pronaći sagovornike?

Ivan: U početku je bilo jako teško dovesti ljude i objasniti im da je to sad jedna emisija, da to nije običan lajv, i da mi svaki put biramo teme.  Mi svaki dan imamo emisiju. I vi znate koliko je teško svaki dan imati temu. I nije lako naći uvek sagovornika, niti izabrati temu, iako to deluje veoma jednostavno. Nići i ja imamo ozbiljnu pripremu. Sada smo to digli na malo veći nivo. Imamo i poster za svaku emisiju, otvorili smo nedavno profil “Dnevnik iz karantina”, meni je jako drago što imamo nov način na koji uključujemo goste. Sad možemo da uključimo i one koji nemaju Instagram. Na primer, Gorica Popović je dva puta bila gost, a jako zanimljivo kod Gorice je što je za vrlo kratko vreme uspela da se navikne na taj onlajn momenat, i na onlajn davanje intervjua.

  • Imate li neke nesuglasice kada spremate emisiju? I koliko vremena dnevno koristite na taj “urednički” kolegijum?

Vladimir: Baš smo pričali o tome da nismo naišli ni na jednu nesuglasicu u ovom našem igranju i radu.  Rekao sam da smo žene, uskladile bi nam se menstruacije do sada. Desilo nam se da smo ceo dan, ne znajući, obojica spremali kiš francuski - ja prvi put u životu. Napravili smo isti ručak… U suštini, mi smo konstantno na vezi i stoga je sve vrlo opušteno. Dešavalo se na početku da emisija kreće u 22h, a mi u 21.30h nemamo gosta, nemamo temu. I hvala Bogu, vole nas ljudi, hoće da se uključe i kao smislimo temu, imamo gosta i vozi. I iz toga su izlazile čak najbolje emisije.

Ivan: Jako je zanimljivo šta komentarišu naši gosti. Prvo karantin, nemogućnost da se proviri napolje, policijski čas i tako dalje… Posle naše emisije, svi se osećaju kao da su izašli u grad. Znaš ono, spreme se, obuku se, doteraju se i svežiji dođu u našu emsiiju gde diskutujemo na razne teme. I trudimo se da sa njima pričamo o onom što im prija. Recimo Nina Janković. Kad pozovemo Ninu, ne razgovaramo toliko o njenoj karijeri o kojoj je sve rečeno. Več imamo temu, te ona priča vrlo relaksirano, opušetno uz ćaskanje i druženje i prođe nam vreme. I to je nešto što nama kao domaćinima odgovara, a i našim gostima.

  • Da li je neko odbio da gostuje u vašoj emsiji?

Ivan: Znaš, mi nemamo Republičku radiodifuznu agenciju da nas sprečava da popijemo u emisiji, da opsujemo, da zapalimo cigaretu.

Vladimir: Nije nas niko odbio još uvek. Počeli su da se nude. Ljudi nam kažu: "A kada ću ja?". Mi smo se nećkali kako da pitamo ovoga, kako onoga. Kada mi je Anđelka, preko poruka, rekla da joj samo kažem koji dan, opustili smo se. Danas smo poslali upit, neću reći kojoj našoj velikoj zvezdi, jugoslovenskoj zvezdi da bude u emisiji, tako da ako nas odbije, biće prva. Ali, kako stvari stoje, možda nas neće ni odbiti.

  • Ako bi vam neko, nakon ove epidemije, ponudio da nastavite sa radom na nekoj televiziji, da li biste to prihvaliti? I da li biste zadržali isti koncept?

Ivan: Na početku smo stalno pričali kako nas zovu televizije sa nacionalnom frekvencijom, kako uzimaju našu emisiju u razmatranje. Kako se bore oko nje. To je, naravno, bila šala i nije se desilo. Na početku smo mislili, ako nas pozovu, zašto da ne? Bilo nam je jasno da imamo drugaliji koncept i ideju koja može da prođe. Onda smo shvatili da ako uđemo na televiziju sa nacionalnom frekvencijom, nestaće suština - a to je ta sloboda koju imamo. Koju vi kao profesionalci nemate uvek. Prosto morate uvek biti objektivni, suzdržani, ne možete baš sve što mislite da kažete.

Vladimir: Nas na guši taj deo, mi se igramo još uvek. Za slučaj da nas pozove neka televizija, napravio sam spisak pravila na koja mislim da niko neće pristati. Koncept bi ostao isti. Ja se javljam iz Pariza, Ivan sa sela, gde se zateknemo, tu se javimo.

  • Da li vam je, kada stebili mali, neki voditelj bio uzor?

Ivan: Ja sam dete devedesetih. Tada je počinjalo sve. I sećam se one čuvene emisije Minimaksa. Minimaks je dovodio ozbiljne intelektualce u svoju emisiju. Naučnike, a opet i ljude sa estrade. I sa svima je razgovarao na isti način. Pre Ivanovića, pre Amidžića, bio je on. On ipak nije bio moj idol, već čovek zbog kog sam definitivno i upisao glumu - Branko Kockica, koji je vodio najčuveniju emisiju za decu “Kocka, kocka, kockica”!

Vladimir: Rekao bih ti to isto. Kako smo se uskladili! Ali, stvarno jeste tako. S jedne strane Minimaks, sa druge strane Kockica. Ja se sećam i Jove Radovanovića, on mi je bio smešan kad sam bio mali.

  • Nekako polako se bliži kraj ove epidemije, život se vraća u normalu. Ako se ne pojavi ponuda za neku televiziju, da li će se "Dnevnik iz karantina" nastaviti?

Ivan: Možete da očekujete.

Vlada: Hoćemo. Čak smo otvorili i Jutjub kanal pre neki dan, koji jje oš uvek na čekanju. Tu ćemo postaviti neke dosadašnje emisije. Na sreću ili na žalost, koncept je takav pa prvih 40 emisija nije ni sačuvano. Bile su kao i predstave. Odigrane i dođite na sledeću. U jednom trenu ćemo preći na Jutjub, što nam je veća želja nego da odemo na televiziju. Nije nam cilj da kroz ovu emsiiju sebe predstavimo kao neke javne ličnosti, ili da se ne znam kako obogatimo. Nama je cilj da sve ovo bude igra i da uživamo.

Ivan: Jedna emisija će definitivno biti specijalna. Želim da u “Dnevnik iz karantina” pozovem  sve ili bar većinu voditelja i novinara koji su mene zvali da pričam o svojoj karijeri. Voleo bih da im se odužim na taj način. Voleo bih da svi ljudi kod kojih sam ja bio, dođu kod mene u emisiju.

  • Misliš li da im se odužiš i za sva ona škakljiva pitanja i zadatke koje si imao ili…?

Ivan: Iver ne pada daleko od klade. Naučio sam ja od vas, kako da postavim škakljiva pitanja i vrlo to koristim u svojoj emisiji. Ali ujedno sam siguran da ću posle ove emisije u svom prvom sledećem intervjuu mnogo bolje reagovati na sva pitanja. Stavrno ću drugačije gledati na zakazivanje emisija. Mnogo ću više da cenim kada me neko pozove u emisiju. Ja nikada nisam nikoga “ispalio”, ali ću mnogo više obratiti pažnju na to.

Vlada: Spustili smo zvezdu na tlo (smeh).

Kompletan razgovor sa Ivanom i Vladom pogledajte u videu na početku teksta, a dok gledate video ostanite u svojim domovima. Čuvajte sebe i druge!

Video: U četiri zida sa Stevanom Pialeom: Evo ko je u njegovom domu hteo da prekrši policijski čas

 

(Marko Pantić)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA