MNOGO SU JAKE: Ragbistkinje Partizana ne izlivaju nokte, ali su pravi sportski hit Beograda! (FOTO) (VIDEO)

One nisu razbijačice, nego lepe devojke koje su klub osnovale pre nekoliko meseci, a na utakmici Partizan - Budiveljnik pozvaće i druge lepotice da im se priključe. Neobična priča sledi...

  • 15

Žestoki dueli, valjanje po terenu u borbi za loptom i grubost koju možemo videti na ragbi mečevima glavni su razlozi zbog kojih ovaj sport uglavnom kategorišemo kao pravi muški. Ipak u Srbiji postoje i tri ženska kluba - Beograd, Kruševac i Partizan, a devojke koje se bave ragbijem nadaju se da će se uskoro oformiti i nacionalno prvenstvo.

Muška ekipa ragbi kluba Partizan je nedavno proslavio 60 godina postojanja, a pre nekoliko meseci grupa devojaka koje su se ovim sportom bavile i ranije u klubu Beograd, osnovala je žensku ragbi sekciju kluba iz Humske.

Pionirke crno-belih ragbistkinja u početnoj fazi kostruisanja tima pokušavaju da sruše predrasudu da samo muški deo populacije treba da se bavi ovim sportom, pa na razne načine zovu devojke da im se priključe.

- Nas pet trenutno ima u ekipi, a tri devojke će nam se priključiti u toku nedelje. U četvrtak ćemo otići i na utakmicu košarkaša Partizana gde ćemo probati da raširimo priču o postojanju ženskog crno-belog ragbi kluba - priča za Telegraf kapiten Sandra Stojanović  i objašnjava da i one kao i druge devojke vole da se šminkaju i doteruju.

- Pazimo na naš izgled, kao i sve devojke lakiramo nokte, ali ne smemo da stavljamo nadogradnju, jer ne bismo mogle da uhvatimo loptu. Volimo elegantno da se oblačimo kad izlazimo i ljudi nam uglavnom ne veruju da treniramo ragbi - kaže ona.

Za razliku od muškog ragbija gde na terenu ima 15 igrača, kod devojaka je broj aktera manji čime je i žestina i broj duela smanjena.

- Igra nije gruba kao što deluje na televiziji. U ženskom ragbiju sedam devojaka pokriva teren iste veličine kao za muškarce, pa se mnogo više trči, a manje ima kontakta - kaže Stojanovićeva.

- Uz to, prvo što se uči na treninzima je kako da se pravilno padne i kako se obara protivnik da ne bi došlo do povreda. Ogrebotine i masnice na telu nisu retka pojava, ali ozbiljnije nezgode nisu uobičajene - ističe ona.

U žaru borbe i pod dejstvom adrenalina dešavaju se grubi startovi, pa pojedine igračice koriste nedozvoljena sredstva za "osvetu".

- Devojke u pojedinim situacijama igraju "prljavo", ali to sudija ne sme da vidi. Hvatanje za kosu i guranje prstiju u oko su zabranjeni potezi, jer nema povlačenja iznad ramenog pojasa. Ipak takvi potezi su prava retkost - kaže kapiten crno-belih i dodaje da u toku igre nema previše vremena za razmišljanje o ulaku u duel.

- Trenutak kada treba da dođe do kontakta je klučna tačka gde devojke odlučuju da li će se baviti ovim sportom ili ne, pa kod oni koje odluče da ostanu strah generalno ne postoji. Devojke koje se bave ragbijem treniraju ga iz ljubavi. Kada si oboren na zemlji u borbi za loptu vuče te adrenalin i jedino ti je u glavi da preguraš protivnika kako bi nastavio dalje napad, postigao poen i doneo pobedu svojoj ekipi - objašnjava ona.

S obzirom da ženska ragbi liga u Srbiji ne postoji devojke iz tri kluba se samoinicijativno okupljaju, a od postojećih igračica oformljena je i nacionalna selekcija.

- Sa muškom reprezentacijom okupljamo se u Beogradu ili Kruševcu kako bismo zajedno trenirali. Spremamo se za turnire koji će se održati na proleće, a konkurisali smo za učešće na Evropskom prvenstvu - navodi Stojanovićeva.

Crno-belim ragbistkinjama nedavno je stiglo pojačanje sa Novog Zelanda, a reč je o našoj devojci Ani Bobetić, koja se pre godinu dana odselila u daleku zemlju. Trenutno članica Belfast Kobri, koja je u Beograd došla na odmor, uporedila je ragbi u Srbiji i na Novom Zelandu.

- Velika je razlika na organizacionom nivou, a devojke tamo još od pete godine počinju da treniraju. Ragbi je sport broj jedan na Novom Zelandu, a devojke su i prvakinje sveta - priča Bobetićeva u dahu i dodaje:

- Devojke su tamo krupnije! Primera radi ja sam najmanja na terenu, ali maksimalnom koristim svoju brzinu kako ne bi završila na podu - zaključila je Ana koja i pauzu u prvenstvu Novog Zelanda vredno trenira.

Ukoliko i ostale naše devojke, uz određena novčana sredstva budu naporno radile, možda i Srbija postane prvak sveta!

Sportske vesti iz zemlje i sveta možete pratiti i na našoj Fejsbuk stranici Telegraf.rs!

(P. Milinković)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Dane

    4. decembar 2013 | 00:12

    Gde god ti da igras tu su tvoji grobari!!!!!!

  • grobar

    4. decembar 2013 | 10:34

    Gospodine Philips, Umesto da pohvalite njen rad i zalaganje, vi potežete za onom starom srpskom boljom zvanom SUJETA. Ovako se nikada niko nije oglašavao da popularizuje ženski ragbi. Vi i dotični trener nekoliko godina stojite u mestu i niste ništa uradili za ženski ragbi, ali vas bili tuđa promocija. Da ste normalni vi biste na njen rad gledali kao svetinju, jer zahvaljujući njoj ćete uskoro imati takmičenje. Malogradjanska posla i sve crème de la crème u SRB koji se pitaju za nešto u SRB ragbiju! Za CZBG komentar koji dajete je najjadniji, jer svi znaju da je Partizan više puta pomagao RKCZ da omogući svoje postojanje...

  • Philips

    4. decembar 2013 | 09:43

    Sve devojke poticu iz Zenskog ragbi kluba Beograd. Ruzno je sto ga nikad nisu spomenule, ni u jednoj reportazi. A da ne pricamo drugarice sa kojim su trenirali, ili trenera Bukvic Ljubomira koji ih je i napravio da budu ovakve igracice. Sve se zaboravlja gospodjice Sandra.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA