≫ 

Dnevna doza istorije fudbala: Kako je Ferguson u proleće '86. umalo završio na klupi Arsenala (VIDEO)

Kao igrač, bio je bombarder koji je rešetao protivničke mreže širom Škotske. Kao menadžer, bio je hiljadu puta bolji, iako je neslavno počeo. Presudne godine za njegov razvoj na tom polju bile su one koje je proveo u Aberdinu, krajem sedamdesetih i u prvoj polovini osamdesetih, kada je taj klub harao domaćim prvenstvom i osvojio Kup kupova. Nikada se nisu oporavili od Fergusonovog odlaska, a izgleda da se i Mančester-Junajtedu smeši slična sudbina

  • 2
Ser Aleks Ferguson prvih godina na klupi FK Mančester Junajted. Foto: Profimedia

Ser Aleks Ferguson se rodio u Glazgovu poslednjeg dana 1941. godine, u jeku Drugog svetskog rata, u radničkoj porodici, a fudbalsku karijeru je počeo kao amater u lokalnom FK Kvins Park, pa u Sent-Džonstonu, da bi profesionalac postao prelaskom u Danfermlajn Atletik. 1967. godine prelazi u Rendžerse, pa potom u Falkirk, a karijeru završava 1974. u Eir-Junajtedu.

Igrao je navalu, i malo je reći da je dominirao: na 31 meču za Kvins Park dao je 15 golova, na 37 za Sent Džonston 19, na 89 za Danfermlajn 66, na 41 za Rendžers 25, na 95 za Falkirk 37, na 24 sa Eir 9. Dakle, osim te poslednje svoje igračke sezone, Ferguson je rešetao protivničke mreže i bio noćna mora golmana i odbrana širom Škotske.

Menadžersku karijeru počeo je u FK Ist Stirlingšir, ali se tu kratko zadržao jer se već te iste 1974. obreo u Sent-Mirenu, gde se zadržao četiri godine, nakon čega je dobio otkaz. To je jedini klub koji ga je otpustio; on ih je tužio, a oni su na suđenju tvrdili da Ferguson „ne poseduje menadžerske sposobnosti“. Odmah potom otišao je u Aberdin gde je ostao do 1986.

Te godine bile su ključne za njegov razvoj kao trenera, i odskočna daska za buduće uspehe. Na početku nije išlo glatko, nije bio mnogo stariji od pojedinih veterana na terenu, i trebalo mu je vremena da zadobije njihovo poštovanje i poverenje. A trebalo mu je vremena i da osvoji prvi trofej, koji je došao u sezoni 1979—80, kada im je krenulo loše o jeseni, ali im se o proleću forma dramatično popravila pa su osvojili titulu škotskoga prvaka: prvi put u petnaest godina da to nisu izveli Seltik ili Rendžers.

VIDEO: Aleks Ferguson 1968. godine postiže gol sa FK Rendžers protiv Aberdina, koji će kasnije uspešno voditi kao menadžer

Bio je strog i mnogo je polagao na disciplinu; zahtevao je respekt od svih podređenih, pa je tako jednog fudbalera, Džona Hjuita, otpustio samo zato što ga je ovaj pretekao na auto-putu; nezadovoljan atmosferom koja je vladala u Aberdinu, u klubu i oko njega, na stadionu, stvorio je „opsadni mentalitet“, rasplamsavajući strasti među igračima i navijačima, optužujući medije i sudije da su naklonjeni glazgovskim velikanima.

Nakon što je 1982. osvojio škotski kup, ponuđen mu je posao Vulverhempton-Vonderersa, ali ga je odbio jer je smatrao da su Vulvsi u velikim finansijskim problemima a i zato što njegove „ambicije u Aberdinu nisu ni dopola ispunjene“. U sezoni 1982—83. izbacili su minhenski Bajern u Kupu pobednika kupova; pošto je nemački tim u prethodnom kolu izbacio Totenhem, postali su uvereni da mogu da osvoje pehar, što su i uradili tako što su u finalu 11. maja na stadionu „Ulevi“ u Geteborgu tukli Real Madrid sa 2-1. Iste godine su pobedom od 2-0 u dvomeču nad evropskim prvakom HSV-om osvojili Superkup Evrope.

Naredne sezone su ponovo bili prvaci Škotske, a takođe su i ponovo osvojili kup, po treći put zaredom, pa ga je kraljica Elizabeta imenovala pripadnikom Reda Britanske imperije, što mu dalo titulu „sera“. Dakle, suprotno uvreženom mišljenju, da je to zvanje dobio zbog uspeha koje je ostvario sa Mančester-Junajtedom, desilo se to puno godina ranije.

Aberdin je u sezoni 1984—85. odbranio naslov prvaka, i negde u to vreme Ferguson se priključio škotskoj reprezentaciji, kao pomoćnik selektora Džoka Stajna; u leto 1985. bio je u kombinaciji za posao menadžera Liverpula, ali je on ponuđen prvo Keniju Dalglišu koji ga je ekspresno prihvatio.

VIDEO: Aberdin 2-1 Real Madrid, finale Kupa pobednika kupova u sezoni 1982—83.

Međutim, selektor Stajn je preminuo praktično na aut-liniji, na samom kraju presudne utakmice sa Velsom za odlazak na Mundijal u Meksiko; pobeda ih je odvela u plej-of protiv Australije, pod privremenom palicom samog Fergusona, ali je ostao gorak ukus u ustima. Za njega posebno, jer je Aberdin pride imao razočaravajuću sezonu koju je završio na četvrtom mestu, pa je upravi najavio odlazak: ne toliko zbog neuspeha te sezone, koliko stoga što se zadovoljio i hteo da krene napred, u nove izazove.

Tada ga je spopala uprava Totenhema, ali je on odbio da sedne na njihovu klupu. Već maja meseca dobio je ponudu ljutog Totenhemovog severnolondonskog rivala Arsenala. Naime, nakon što je Don Houv dao otkaz, uprava kluba sa Hajberija ponudila je položaj Teriju Venejblsu, tada treneru Barselone, ali ovaj nije bio zainteresovan.

Potom su prišli Fergusonu, koji je bio u specifičnoj situaciji: ne samo što je privodio kraju svoju karijeru u Aberdinu, nego je još i vodio škotsku reprezentaciju u Meksiko na Mundijal. Rekao im je, da mora da sačeka da prođe Svetsko prvenstvo, pre nego što donese bilo kakvu odluku o svojoj budućnosti; uprava Arsenala, međutim, nije mogla da čeka i odmah je angažovala Džordža Grejema, menadžera Milvola, koji je uspesima sa tim klubom privukao pažnju mnogih na Ostrvu.

VIDEO: Intervju sera Aleksa Fergusona tokom poslednje njegove sezone na klupi Aberdina 1985—86.

Škotska je pod Fergusonom imala nesrećno mundijalsko iskustvo, bili su poslednji u grupi, i Ferguson se povukao sa funkcije koju je ionako obavljao privremeno. Suprotno očekivanjima mnogih, uprkos tome što je toga leta u medijima povezivan sa Mančester-Junajtedom, gde je trebalo da zameni Rona Etkinsona, ništa se nije desilo: leto je došlo, bilo i prošlo, a Ferguson je i dalje sedeo na klupi Aberdina.

Kao, uostalom, i Etkinson na klupi Junajteda, jer je i pored loše prethodne sezone (otvorili su je sa deset uzastopnih pobeda, i baš kada su svi mislili da će titula biti napokon njihova, bili su četvrti) uprava kluba sa Old-Traforda rešila bila da mu pruži još jednu šansu.

Šansu nije iskoristio. Pet godina je već bio menadžer Junajteda, i za to vreme je osvojio dva FA kupa i pet puta uzastopno bio među četiri najbolja kluba u Prvoj diviziji, što ga je sve činilo najuspešnijim njihovim šefom stručnog štaba još od Mata Bezbija, ali titulu, koju su navijači čekali još od 1967, nije doneo na Old Traford. Kap koja je prelila čašu nisu bila tri uzastopna poraza na otvaranje sezone, već debakl od Sautemptona rezultatokm 4-1 u Liga-kupu 4. novembra 1986.

Dva dana kasnije su mu rekli zbogom, i nekoliko sati kasnije imenovali sera Aleksa Fergusona za novog menadžera. FK Mančester Junajted u tom je trenutku bio u zoni ispadanja, četvrti od pozadi, 19. na tabeli, sa 13 osvojenih bodova iz isto toliko utakmica, sa tri pobede, četiri remija i šest poraza, te gol-razlikom 16:16. Aberdin nakon njegovog odlaska nikada više nije bio prvak Škotske. Mančester Junajted ima isti problem.

VIDEO Čiji je stadion Partizana?

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA