≫ 

Derbi koji je odneo 127 života: Stampedo smrti i beznađe umirućih, žive navijače nosili u mrtvačnicu

Pre 19 godina na stadionu "Ohene Đan" u Akri hiljade navijača dva najveća kluba u Gani ostali su zarobljeni unutar objekta kada je počela grčevita borba za život. Krenuo je stampedo koji niko nije mogao da zaustavi

  • 3
Najveća tragedija, fudbalski stadion Printskrin: Youtube/One Voice One Game

"Imali smo pobedu, ali ne i slavlje. Uzeli su nam ga. Ubili su nas".

Jedan od svedoka, reč je o navijaču, druge najsmrtonosnije utakmice u istoriji fudbala je ovim rečima, najkraće, hronološki evocirao mučne scene sa stadiona u Akri od pre 19 godina gde su derbi igrala dva najpopularnija kluba u zemlji Harts of Oak i Asante Kokoto.

Umesto slavljem jednih ili drugih, meč je završen najvećom sportskom tragedijom koju pamti Crni kontinent: smrću 127 navijača što je drugi najveći smrtni ishod na fudbalskim stadionima ikada zabeležen, posle onog koji se desio u Limi 24. maja 1964. godine na utakmici reprezentacija Perua i Argentine, kada je u navijačkom haosu i stampedu stradalo 328 ljudi.

Hejsel (1985, 39 mrtvih) i Hilzboro (1989, 96 mrtvih) su mnogim ljubiteljima fudbala prve asocijacije na stadionske katastrofe, možda samo zato što su se dogodile na tlu razvijene Evrope, ali po broju mrtvih, razmeri nesreće, užasu i okolnostima koje su dovele do smrti tolikog broja ljudi, strašan događaj iz Akre 9. maja 2001. godine prevazilazi i te dve jezive tragedije.

Scene sa stadiona "Ohene Đan" tog dana su delovale poput prizora iz filmova apokalipse i horora. Zgnječeni, na gomili, polomljenih ekstremiteta, ugušeni, u agoniji je stradala kamara navijača za jedva sat vremena. Leševi su čitavo popodne i veče voženi u mrtvačnicu.

Bio je to najcrnji dan za fudbal u Gani i Africi.

PREOKRET DOMAĆINA, FRUSTRACIJA GOSTUJUĆIH NAVIJAČA I SUZAVAC POKRENULI HAOS

Bila je sreda. Prestonica Akra i Harts of Oak su ugostili "ljute rivale" iz 250 kilometara udaljenog Kumasija, čiji su tim na važnom gostovanju pratili i najverniji navijači kojih je bilo u solidnom broju. Definitivno se moglo govoriti o kritičnoj masi punoj naboja.

Sve je bilo spremno za još jednu epizodu starog rivalstva. Napeta atmosfera se osećala u vazduhu još na ulicama, u samom gradu, tenzija je treperila i na tribinama. Moglo se zaključiti da niko tog dana sa obe strane nije bio spreman na poraz.

Utakmica je imala šokantan sled po goste: Asante je dugo vodio 1:0, da bi Harts of Oak sa dva gola u poslednjih dvadesetak minuta preokrenuo i našao se pred pobedom. Bližio se kraj meča, pet minuta delilo je domaći tim i navijače Hartsa od slavlja, a onda je, sa tribine gde su se nalazili gostujući navijači, zapaljena iskra ludila koja je kasnije dovela do eksplozije i smrti stotine ljudi.

Suočeni sa porazom, frustrirani huligani iz gostujućih navijačkih redova krenuli su da lome i čupaju stolice, bacali su ih na teren, bacali su zapravo sve što im se našlo pod rukom, što je nateralo policiju na radikalnu intervenciju.

Ispaljen je suzavac, jedan, pa drugi. Nepodnošljiv gas je još više pogoršao situaciju. Ljudi sa svih strana stadiona su počeli da paniče, gušili su se, postajali dezorijentisani. Sudarali su se, padali jedni preko drugih. Nasumice su tražili izlaz sa stadiona, ali nije ga bilo. Sa užasom su shvatili da je većina kapija dotrajalog stadiona bila zaključana! Onih par koje su ostale otvorene, za tili čas su pretvorene u tesnac smrti koji mnogi nisu preživeli.

Krenuo je stampedo koji više niko nije mogao da zaustavi. 

Jedan od svedoka užasa iz Akre, sportski novinar Jav Ampofo-Ankrah, mnogo godina kasnije ispričao je svoje jezivo iskustvo sa lica mesta.

- Dok sam išao ka stepenicama, zaledio sam se! Video sam nešto što neću zaboraviti dok sam živ. Najstrašniji pogled straha i beznađa na licima nevinih mladića pred smrt. Oni su umirali i niko nije mogao ništa da uradi da ih spasi - prisetio se traumatičnog prizora Ampofo-Amkrah.

ŽIVOG NAVIJAČA PROGLASILI MRTVIM!

Kakav je haos tog dana vladao na stadionu, u gradu, među spasilačkim službama, u bolnici, policiji, najbolje svedoči slučaj navijača Abdula Mohameda (35) koji je sa stadiona, bez svesti transportovan u mrtvačnicu iako je bio živ! Na licu mesta proglašen je mrtvim, spakovan je u "pik ap" kamionet sa još preminulih i svi su prebačeni u improvizovanu mrtvačnicu koja je zapravo bila jedna velika prostorija u koju su dopremani leševi sa stadiona. Sledeće što ga je čekalo je sanduk.

mrtvak Foto: youtube/One Voice One Game

Ipak, taj dan slavi kao drugi rođendan jer je povratio svest kada ga je neko od ljudi koji su raspoređivali leševe snažno zgazio čizmom po nozi, pa se Abdul prenuo i u trenu shvatio gde se nalazi.

- Bio je to sam Bog. Već su me proglasili mrtvim. Ta noćna mora i danas me proganja. Ponekad još u snu čujem i vidim ljude koji umiru na tom stadionu. To nikad neću zaboraviti. To je bio horor. Mnogo ljudi je ležalo preko mene. Krv je bila posvuda jer su ljudi bili smrskani do smrti. Pokušao sam da se izvučem, ali me je snaga izdala u jednom momentu. Ne znam kako sam se onesvestio. Pravo je čudo da sam uspeo da otvorim oči u mrtvačnici, u suprotnom bi me živog sahranili  - ispričao je ovaj neverovatno srećni čovek deceniju posle strahote koje je preživeo.

EPILOG TRAGEDIJE: ŠEST POLICAJACA OKRIVLJENO ZA SMRT SVIH NAVIJAČA, PA OSLOBOĐENO ODGOVORNOSTI

Istraga koje je ubrzo sprovedena dovela je do optužnice protiv šestorice policajaca zbog prekomerne upotrebe sile. Džon Asare Nami, Fakje Kumi, Frank Avuah, Fransis Arje, Bendžamin Bakomora i šef brigade Koranteng Mintah našli su se na optuženičkoj klupi kao najodgovorniji za tragediju.

Nakon dve godine suđenja oslobođeni su odlukom Suda jer navodno nije moglo da se utvrdi da li je smrt 127 ljudi, od kojih se većina ugušila, direktna posledica gasa koji su aktivirali policajci ili su se navijači u panici pogušili padajući jedni na druge.

- Činjenica da je 127 ljudi poginulo, koliko god to jezivo izgledalo, neće zvučati bolje ako su i policajci nepravedno osuđeni za njihovu smrt - izjavio je tada, posle odluke suda, zastupnik policajaca Joni Kulendi.

Ipak, veliki broj svedoka sa stadiona i danas tvrdi da do tragedije ne bi došlo da policija nije aktivirala suzavac koji je doveo do komešanja među navijačima, panike i stampeda.

- Aktivirali su suzavac na nas kao da smo životinje. Nisu imali milosti dok smo se gušili. Nastavili su da ispaljuju gas dok smo mi vrištali i borili se da preživimo - reči su još jednog od preživelih sa stadiona strave Frenka Milsa.

Vlada Gane je nekoliko meseci posle tragedije odlučila da novčano pomogne decu svih žrtava tragedije, obezbedila im je besplatno školovanje, a ispred stadiona podignut je spomenik u znak sećanja na poginule: u pitanju je bista navijača koji u rukama drži drugog navijača.

CRNIH MESEC DANA NA AFRIČKIM STADIONIMA: NA ČETIRI UTAKMICE 223 MRTVA NAVIJAČA

Tragedija u Akri bila je samo jedna u nizu koje su se te godine, u roku od samo mesec dana, dogodile na stadionima u Africi.

Najpre je 11. aprila u Južnoj Africi poginulo 43 navijača na jednoj utakmici, u Kongu se 29. aprila desio incident i tragedija koja je odnela živote 14 ljudi, a crni ishod imao je i jedan meč u Obali Slonovače 6. maja - 36 mrtvih.

Kada se na te fatalne ishode doda i bilans sa utakmice uAkri dolazi se do brojke od 223 navijača koji su preminuli na četiri utakmice!

Ovako danas izgleda stadion u Akri na kome se pre 19 godina dogodila tragedija, preimenovan je u "Accra Sports Stadium" i ono što je najvažnije, rekonsturisan je po najvišim standardima.

(M.B.)

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Ivica adamov

    9. maj 2020 | 08:37

    Fudbal je oduvek bio vise od igre. I sam sam ga igrao desetak godina. Zarad fudbala zrtvovao sam karijeru akademskog gradjanina. Ali, ovi primeri poput Hejsela, Akre i drugih bacaju tamnu mrlju na najlepsu sporednu stvar na svetu.Fudbal je tada manje od igre. Zao mi je svih navijaca koji su zarad zaslepljenosti fudbalom glavom p/latili tu svoju veliku ljubav. Nadam se da do ovakvih scena vise nece dolaziti.Posebo pozdravljam sankcije prema fudbalerima pljuvacima. Zelim da fudbal postane opet vise od igre.

  • Roben

    9. maj 2020 | 11:10

    Divljaci..

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA