Najludja priča našeg fudbala: Od beton-ligaša pravi srpski Mančester junajted
Retko se viđa u srpskom fudbalu, posebno u onom nižem rangu, tačnije najnižem da pojedinac uzme sve u svoje ruke i želi da se igra "Fudbal menadžera" u stvarnom životu. Upravo takvu neverovatnu priču pokrenuo je Vladimir Kečkeš.
Mnogi ga znaju kao "Burazzera", lika sa interneta koji voli kladionicu, a prema njegovim rečima, ona njega malo manje. Vladimir je rođen u okolini Šida, a upravo je tamošnji lokalni klub odlučio da iz "čeljusti beton lige" dovede do Lige šampiona.
- Ovo mi je prvi put da pišem nešto na ovoj mreži. Neki će pomisliti: potez očajnika. I neće puno pogrešiti. Negde s proleća sam došao na ideju da se upustim u srpski fudbal. Ali ne u onaj sa “najveće scene”. Jbm ti i scenu kad je to njen vrh. Postao sam generalni direktor fudbalskog kluba iz sela mojih roditelja i predaka, pa samim tim i mog sela — Sremca iz Berkasova. To je beton liga. Klub sa dna tabele. Bedan, zaboravljen. Ukratko, ne može mnogo niže ni više — osim da se ugasi - napisao je Kečkeš na Linkedin profilu.
Ideja koju ima vrlo je jasna:
- Ideja je prosta: klub sa dna kace koji marketinški prati Mančester junajted.
Ipak, ovaj put nije tako lak:
- A skoro svaki od tih problema na kraju dođe do iste stvari — novca. Ne tražim samo sponzore. Tražim ljude i kompanije koji u ovome vide nešto svoje. Nekoga ko može da pomogne novcem, materijalom, znanjem, kontaktom, opremom, proizvodnjom ili samo dobrom idejom. Ko želi da bude deo ove priče — vrlo je dobrodošao.
Na kraju, Kečkeš je istakao ono što mnogi od nas fudbalskih fanatika i misle:
- Moderni fudbal ide u krasni ku*ac, pardon maj frenč. Svi ćete nedeljom ići na Sremac.
(Telegraf.rs)
Video: Golman Voždovca pokušao da dribla, pa poklonio gol Novom Pazaru
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Che Gile
Tri cetiri simpaticne recenice, za one ljude koji se nisu bavili nasim fudbalom. Oni koji jesu, znaju da od toga nema nista. I da zamislimo da neko hoce da se pojavi i da svoje pare za seoski klub, i oformi ekipu i udje u neki rang vise, nece nikad uspeti da privuce publiku ili klince da treniraju. Ljudi srednjih i starijih godina nekada su jedva cekali utakmicu svog sela, a sada drze liste u kladionicama i znaju svakog igraca premier, calcio ili primera lige. Klinci na tabletima, igraju online igre sa drugarima,svako iz svoje kuce. Vreme je donelo nesto novo i seoski fudbal tu nema mesta. Nema ko da ga igra, nema ko da ga gleda i ljudi koji pokusavaju da odrzavaju seoske klubove, guraju kamen uzbrdo. I sam sam to radio i kamen je presao preko mog drustva i mene. Uzaludan je to posao i osudjen na propast.
Podelite komentar