NAJVEĆE ZVERI NA PLANETI: Sve o talibanima koji su mučki pobili decu u školi u Pakistanu (FOTO)

Uprkos tome što se i jedni i drugi diče imenom talibana, avganistanski i pakistanski pripadnici ovog pokreta dve su potpuno različite grupacije. Razlikuju se u ciljevima i metodama, pre svega. Saznajte kako su nastali, kako su organizovani, ko su im lideri i koji su njihovi najveći gresi

  • 26

Svet je juče bio svedok verovatno najužasnijeg događaja ovog veka do sada, uprkos činjenici da su nam poslednjih petnaest godina pružile mnoštvo užasa i strahota. Ništa ne može da se meri sa ovim. Ništa ne može da se uporedi sa upadom talibana u pakistansku školu i nasumično pucanje po deci koje je rezultiralo smrću 132 nedužnih mališana.

 

Među onima koji su ovaj napad i nezapamćeni zločin osudili nalaze se i avganistanski talibani. Kako sad to? Zar to nisu isti talibani? Uostalom, talibani su talibani, zar ne? Ne. Pakistanski talibani su potpuno odvojena organizacija. Cilj ovog teksta je da vam približi upravo njih.

 

 

UVOD

 

Zvanično, ova organizacija se zove Talibanski pokret Pakistana (u daljem tekstu: TPP), na paštunskom jeziku "Tehrik-i-Taliban Pakistan". Većina talibana u ovoj zemlji deluje u njihovom okviru, ali ne svi. Dve oblasti u kojima se drže i u kojima sprovode najviše akcija su Savezna plemenska oblast i Kiber Pahtunkva, obe uz granicu sa Avganistanom.

 

Njihovi ciljevi su borba protiv pakistanske države, uvođenje njihove interpretacije šerijatskog zakonika i ujedinjenje protiv NATO pakta. Nisu direktno povezani sa avganistanskim talibanima, kao što ćete uskoro moći da vidite.

 

POREKLO

 

 

TPP je nastao kada je 2002. godine pakistanska vojska upala u plemenska područja severozapadnog dela svoje zemlje (gde nije ušla 55 godina) ne bi li se borila protiv upada boraca koji su bežali pred Amerikancima iz Avganistana, među kojima je bilo i samih Avgana, ali i Arapa i srednjeazijskih islamista (izveštaj američkog Stejt departmenta iz 1998. pokazuje da su 20-40 odsto talibanskih vojnika u Avganistanu zapravo bili Pakistanci).

 

Mnoštvo tamošnjih žitelja, koji su praktično do tog trenutka ima državu u državi, stekli su utisak da vlada u Islamabadu zapravo želi da ih pokori, i počeli su da se bore protiv pakistanske armije. Napori da ih se ubedi da to nije slučaj nisu uspeli, kao što nisu uspeli ni pregovori da im predaju talibanske borce, za šta mnogi krive nesposobnost pakistanskih pregovarača.

 

 

Ove plemenske skupine su se na kraju sporazumele sa vladom, ali su u tom trenutku već pale pod uticaj talibana, koji su likvidirali preko 200 rivalskih plemenskih starešina, i tada je bilo kasno. Analitičari ukazuju i na vazdušne udare NATO snaga kao još jedan bitan katalizator uspona militarizma u tom periodu u toj oblasti, mada je teško objasniti šta je drugo NATO mogao da radi.

 

KRATKA ISTORIJA POKRETA

 

Decembra 2007. godine zvanično je proglašeno postojanje Talibanskog pokreta Pakistana pod vođstvom Bajtulaha Mehsuda. Nekih šest meseci kasnije, vlada u Islamabadu je zabranila grupu, zamrzla joj račune, zabranila im pojavljivanje u medijima i objavila da će staviti ucene na glave njihovih najvažnijih lidera.

 

 

Krajem te godine i početkom sledeće, Mula Omar, vođa avganistanskih talibana, poslao je delegaciju TPP kako bi ih ubedio da stave na stranu sve razlike koje među njima postoje i da se zajedno udruže u borbi protiv američkog prisustva u Avganistanu.

 

Pregovori su isprva uspeli i formiran je Savet ujedinjenih mudžahedina (Šura Itehad-ul-Mudžahidin), rečeno je da će pakistanski talibani biti od sada verni Muli Omaru i Osami bin Ladenu, ovo je i medijski objavljeno, ali je nedugo potom ujedinjenje propalo.

 

Avgusta 2009. godine, američki dron ubio je Bajtulaha Mehsuda, a uskoro je sazvan savet kako bi se izabrao njegov naslednik. Navodno, izbila je tuča i pucnjava tokom održavanja saveta između Hakimulaha Mehsuda i Vali-ur-Rehmana. Istog meseca, pakistanske bezbednosne službe uhvatile su Maulvija Omara, glavnog portparola TPP, koji je potvrdio da postoji liderska kriza u organizaciji.

 

 

Odmah potom, Maulana Fakir Muhamed je objavio da je preuzeo privremeno vođstvo nad TPP, a da će Muslim Kan biti novi glavni portparol. Nekoliko dana kasnije je povukao proglas i rekao da je zapravo novi vođa Hakimulah Mehsud. Pod njegovim vođstvom TPP je intenzivirao samoubilačke akcije protiv pakistanske države i civila.

 

Prvog meseca 2010. pojavile su se spekulacije da je Hakimulah poginuo u dronskom napadu SAD, te da je Malik Nur Džamal preuzeo vođstvo. Potom su se pojavile oprečne informacije, koje su ukazivale da je Hakimulah živ ali potpuno skrajnut.

 

Decembra 2012. godine službenik pakistanske vojske je objavio da je Hakimulah izgubio kontrolu nad TPP i da će Vali-ur-Rehman objaviti preuzimanje. Ni mesec dana kasnije pojavio se video snimak na kome oni sede jedan do drugog i objavljuju da su izveštaji o njihovom sukobu samo propaganda.

 

 

Ako je verovati izveštajima zapadnih obaveštajnih službi, novi vođa je Maulana Fazlulah, koji je to postao krajem 2013. godine.

 

Februara ove godine, jedna grupa unutar TPP pod vođstvom Maulane Umara Kasmija se otcepila i formirala organizaciju Ahrar-ul-Hind, kao protest zbog pregovora sa vladom. Potom se otcepila i frakcija Kalida Mehsuda, Talibanski pokret Južnog Vaziristana, što je bio veliki udar jer su Mehsudi generalno viđeni kao najbitnija porodica u TPP.

 

- Smatramo da su kidnapovanja zbog otkupa, iznude, činjenje štete na javnim zgradama i samoubilački napadi nešto ne-islamsko. Naša grupa veruje da treba zaustaviti tlačitelja da ne čini svireposti i da treba podržati potlačene - pisalo je u njihovom saopštenju.

 

 

U avgustu najtvrđi elementi TPP iz četiri od sedam plemenskih okruga formirali su zasebnu grupu pod imenom Talibanski pokret Džamata-ul-Ahrara, koju predvodi Omar Kalid Horosani. Istovremeno, mnogi uzbečki i arapski borci su počeli da napuštaju Pakistan kako bi se pridružili Kalifatu.

 

Potom je Asmatulah Muavija, koji je komandovao pandžapskim talibanima, objavio da njegova frakcija prestaje sa oružanom borbom protiv pakistanske države. Narednog dana je još jedan ključni komandant, Šehrejar Mehsud, objavio svoj izlazak iz TPP.

 

U septembru i oktobru je došlo do daljeg osipanja, a najvažnije je to što su Šahidulah Šahid i komandantni nekoliko drugih grupa u Orakzaiju, Kuramu, Kiberu, Pešavaru i Hanguu objavili da su od sada zakleti na vernost Islamskoj državi.

 

 

Sve u svemu, njihov bezumni napad na školu možda je poslednji trzaj organizacije na samrti, pošto se čini da su u potpunom rasulu.

 

KAKO FUNKCIONIŠU

 

Za razliku od avganistanskih talibana, pakistanski nemaju snažnu centralnu komandu već su više konfederacija raznih militantnih grupa različite veličine i mesta delovanja, koje su ujedinjene oko borbe protiv Islamabada. Njihove akcije nisu uvek koordinisane, a često se bore i jedni protiv drugih.

 

Na početku, Bajtulah Mehsud je nosio titulu emira, dok je Hafiz Gul Bahadur nosio titulu zamenika emira. Fakir Muhamed je bio treći čovek. Savet Talibanskog pokreta Pakistana ima 32 (ili 42) člana i nemoguće je doneti važnu odluku bez konsultacije sa njima i njihovog odobrenja. 2008. su brojali između 30-35.000 ljudi, ali je danas teško napraviti procenu njihovog stanja.

 

 

Njihovo medijsko krilo je jeseni 2012. godine otvorilo Fejsbuk stranicu sa ciljem regrutovanja ljudi koji bi uređivao njihov tromesečni časopis i editovao video klipove, ali je stranica uskoro ugašena.

 

ODNOSI SA AFGANISTANSKIM TALIBANIMA

 

Iako su i jedni i drugi dominantno Paštuni (etnička grupa koja je većinska u Avganistanu), odnosi među njima nisu na zavidnom nivou. Avganistanci ističu da imaju simpatije samo u smislu da su i jedni i drugi muslimani, ali da ih ništa osim toga ne vezuje, pogotovo ne ciljevi i metodi.

 

Talibani Mule Omara su od svojih pakistanskih istoimenika tražili da obustave samoubilačke napade, napade protiv pakistanske vojske, otimanja zbog plaćanja otkupa i ubijanje civila kako bi se fokusirali na američke snage, i, kao što smo gore rekli, to je dovelo do kratkotrajnog stvaranja ujedinjenog fronta koji je odmah potom propao.

 

 

Mnogi analitičari ističu da naziv "talibani" zapravo zavarava ljude, i da zbog toga svi misle da se radi o istoj grupi, što nije slučaj.

 

Što se tiče odnosa TPP sa drugim grupama, povezani su sa Al Kaidom sa kojom dele novac i bombaške stručnjake, a dele i iskustva i mrežu, te se međusobno u svakom smislu navodno ispomažu.

 

SVI NJIHOVI GRESI

 

Talibanski pokret Pakistana se od strane vlade u Islamabadu i američke CIA tereti za samoubilački napad kojim je 2007. godine ubijena Benazir Buto. 2009. godine su izvršili tri koordinisana napada u Lahoreu, i to na policijsku školu, zgradu Savezne istražiteljske agencije i Elitnu policijsku akademiju.

 

 

TPP je preuzeo odgovornost za samoubilački napad na zgradu CIA u Kemp Čepmenu u Avganistanu decembra 2009. godine. Maja iste godine su pokušali da izvedu samoubilački napad na Tajms skveru ali on nije uspeo.

 

Decembra 2010. godine su izvršili dvostruki samoubilački napad na vladine zgrade u okrugu Mohmand koji je doveo do smrti od 40 do 50 ljudi. 8. marta 2011. automobil bomba na benzinskoj stanici u Fajsalabadu je odneo 32 života, ranivši 125 ljudi. 4. aprila iste godine dva bombaša-samoubice su napali sufijsko svetilište u Dera Gazi Kanu, ubivši 50 ljudi, ranivši 120.

 

Zapravo, broj pojedinačnih samoubilačkih napada u kojima je TPP doveo do smrti velikog broja civila, vojnika i policajaca ima previše da bi se svaki pominjao.

 

(L. B.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Sinisa

    17. decembar 2014 | 17:15

    Nema gorih od amera!!!

  • jopasibir

    17. decembar 2014 | 17:09

    marvo talibanska..najvece ste zlo na svetu vi ekstremni islamisti.

  • Није Монтенегро, већ јуначко Српско легло

    17. decembar 2014 | 17:20

    Боже, које наказе

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA