Beli dvor ostaje državi!

Odluka o zahtevu Karađorđevića će biti doneta u legalnom postupku kao i za sve ostale građane, pa će ono što bude moglo da se vrati u naturi biti i vraćeno, a ono što ne može biti obeštećeno

Komentari

  • Jerusalim

    27. septembar 2014 | 06:27

    A sta je smojeg dedu i di je moj moped :-D

  • Lemur

    27. septembar 2014 | 01:10

    I treba!Da ga drzava nije servisirala to bi sada bila gomila kamenja!Ali se slazem da im drzava plati kurs srpskog jezika.P.S. ja,ko da me neko iz drzave pita za misljenje...hahahaaa

  • Ini

    26. septembar 2014 | 23:51

    Jos traze imovinu a zive na teret gradjana Srbije.

  • Srbijanac

    26. septembar 2014 | 20:16

    Bas je dobar ovaj komunizam,jedino sto ne vazi za sve.

  • Kuki

    26. septembar 2014 | 19:39

    Kakav je on Karadjordjevic kad ne zna da prica srpski...bolje kinezi iz Panceva pricaju od njega.

  • Kikks

    26. septembar 2014 | 17:05

    To i jeste srpska imovina

  • Misirac

    26. septembar 2014 | 17:00

    Vratiti im ono što su dobili i od Slovenije.Ništa,tim potomcima kukavica i pobegulja.Navedite mi jednoga Karađorđevića koji nije bežao iz Srbije kada je bilo najteže.Tražim jednog hrabrog Karađorđevića.Obrenovići su prava dinastija

    • 26. septembar 2014 | 19:29

      Lune

      @Misirac

      Hm,hmm.. ida placaju zakup i troskove stanovanja...hm,hmm...PRIČA o bogatstvu koje je kralj Aleksandar Karađorđević pod šifrom ostavio u švajcarskim bankama aktuelna je i 75 godina posle njegovog ubistva. Pogotovu što rupe u sadašnjem budžetu nije lako zakrpiti. Sumnja se da je zauvek u depoima švajcarskih banaka ostala i kruna cara Stefana Dušana, za kojom se dugi niz godina tragalo, i koja nikada nije pronađena. Misli se, takođe, da su i kompletne reparacije koje je Austrija na račun ratne štete, učinjene Srbiji u Prvom svetskom ratu, ostale zauvek tu. Isto tako, obveznice i akcije koje je kralj Aleksandar imao kod zapadnih petrolejskih kompanija i od Sueckog kanala. Ono što je posebno kopkalo mnoge koji su tragali za Aleksandrovim blagom je podatak da je pod šifrom ostavio 300 kilograma zlata i dva miliona švajcarskih franaka. Basnoslovno bogatstvo jugoslovenskog monarha bilo je čak i predmet vica. Navodno, svi sefovi su bili prazni osim jednog u kome je bila kratka poruka "hvala ti Aco", a u potpisu je stajalo "Joža". Ono što nije bilo sporno to je da je Aleksandar bio izuzetno skroman čovek, da se toj i takvoj štedljivosti naučio za vreme dugogodišnjeg izgnanstva njegove porodice i siromaštva sa kojim je bila stalno suočena. Ipak, niko ne poriče da je Aleksandar bio istovremeno veoma poslovan čovek i da je na svom imenu ostavio u zemlji i inostranstvu veliku imovinu u raznim oblicima. Ogromnu imovinu ostavio je i svom narodu na večno korišćenje. Kako je iza sebe ostavio ženu, kraljicu Mariju i troje maloletne dece, kraljevića Petra, Tomislava i Andreju, 27. oktobra 1938. godine u nadležnom Sreskom sudu u Beogradu, izvršena je zatvorena sudska ostavinska rasprava, koja ima 40 kucanih strana. Rešenjem Ministarskog saveta od 4. marta 1939. godine ova celokupna zaostavština oslobođena je plaćanja obavezne takse. Kako je Uprava Dvora Karađorđevića sve revnosno beležila, o čemu i danas postoje pisana svedočanstva, osnovano se sumnja da je Aleksandar iznosio novac i zlato u inostranstvo, izdvajan iz prihoda koji nisu bili poznati nikome, osim njegovim najbližim saradnicima. Na primer, zlatnim rudnicima u Neresnici upravljali su njegovi prijatelji, advokati Jovan Todorović i Miodrag Dunjić. Oni su se i vodili kao formalno pravni vlasnici ovih rudnika, ali je stvarni valasnik bio Aleksandar. Zlato koje se pominje, pretpostavlja se da je dobijeno iz ovih rudnika. Međutim, mnogo godina kasnije sam Miodrag Dunjić tvrdiće da Aleksandar nije video ni gram zlata iz Neresnice, jer je prvi kalup od 700 grama izliven kad je on bio na putu za Marselj, odakle se nije vratio. Dunjić za nestanak zlata tereti kneza Pavla, sa kojim je posle Aleksandrove smrti vodio i sudski spor koji je izgubio.

    • 27. septembar 2014 | 00:45

      Akademik

      @Misirac

      Princ Đorđe Karađorđević (Cetinje, 26. avgust 1887. - Beograd, 17. oktobar 1972) je bio najstariji sin kralja Petra I. i Zorke, kćeri crnogorskog kralja Nikole I. Zbog ubistva svog posilnog bio je primoran da se odrekne prestola u korist mlađeg brata Aleksandra. Evo ti Jednog, koji nikada nije bezao iz zemlje.

    • 27. septembar 2014 | 04:00

      Akademik

      @Misirac

      Tako to ide , kada, Kraljevica, koji je po krvi i Bogu, naslednik Krune i trona Stbije, proglasite ludim... Onda je na snazi ona poslovica "Roditelji jedose kiselo grozdje, a deci trnuse zubi". Da bi vam bilo jasnije, o cemu govorim, podseticu vas na "Prvog Sina Srbije" i nesudjenog Kralja... koga su izvrgli ruglu i napravili ludim... Rec je o: Princ Đorđe Karađorđević (Cetinje, 26. avgust 1887. - Beograd, 17. oktobar 1972) je bio najstariji sin kralja Petra I. i Zorke, kćeri crnogorskog kralja Nikole I. Zbog ubistva svog posilnog bio je primoran da se odrekne prestola u korist mlađeg brata Aleksandra. Sam princ je stravicnu sudbinu doziveo, i to od svojih najblizih, pa nadalje. I ako je sam Kralj Petar govorio, da je njegov prvenac, "od njegove krvi", dok je njegov mladji brat, povukao karakterne crte, koje vise vuku ka njihovom dedi Kralju Nikoli I. Kao jednu od osobina, kralj Petar je izdvojio podmuklost i velika zelja za vlascu. Sa druge strane, Đorđe je ime dobio prema svome pradedi - Crnom Đorđu ( Karađorđu), osnivaču dinastije i vođi Prvog srpskog ustanka. Na dedu je imao neukrotivu i neobuzdanu narav. Đorđeva preka narav dovodi ga u mnoge neprilike. Bio je u neprijateljstvu s Nikolom Pašićem, Dragutinom Dimitrijevićem Apisom i oficirom Petrom Živkovićem. Za razliku od njega, Petrov mlađi sin Aleksandar imao je mnogo više diplomatskog duha i taktike i bio je Pašićev miljenik. Posle, sasvim ne razjasnjenog ubistva, Kraljevicevog Adjutanta, koga je sam Kraljevic ubio jednim udarcem noge u trbuh, "Prvi Sin Srbije" je primoran na abdikaciju u korist svog mladjeg brata Aleksandra. Kraljevic je konstantno bio na udaru Austrougarske stampe, i sve vreme su se kovale strasne price oko njega, a sve u cilju omalozavanja Kraljevica. I ako ucesnik oba balkanska rata, pa i I svetskog, gde se pokazao kao neustrasiv ratnik i ostao zapamcen u narodu kao veliki junak, Kraljevic je bacen u tamnicu, odmah po smrti Kralja Petra I. Kasnije su lekari njegovog brata, proglasili Kraljevica Ludim, pa je po prvi put samo za njega napravljen paviljon u Toponici, kojeg je cuvala, "odabrana" straza. Kraljevic je ostao zatocen i posle smrti njegovog brata, jer je Knez Pavle , odbio pustanje Kraljevica. Kraljevic je tu docekao okupaciju. Interesantno je, da Aleksandar I, nikada nije dozvoljavao, da inostrani lekari pregledaju kraljevica... Moderna medicina je dokazala, da kraljevic, nije bolovao ni od jedne psihicke bolesti. Okupacijom Srbije, nemacki Rajh Marsal (i sam plemickog porekla) ponudio je Kraljevicu Djordju povratak na tron, cime bi se ispravila nepravda, naneta Kraljevicu. Djordje, je to naravno odbi, kao i ponudu istog Rajh Marsala da se preseli u Beli Dvor. Nakon zavrsetka drugog svetskog rata, "Prvi sin Srbije" je nastavio da zivi sasvim normalnim zivotom. Zadobio je velike simpatije gen Peka dapcevica a vise puta je vidjen sa Titom, koji ga je neobicno cenio. Da je Kraljevic Djordje, prvi sin Kralja Petra, zadrzao Krunu i Tron, mozda bi smo uspeli da izbegne sva desavanja, i sve ostalo sto nas je zadesilo... Sto narod kaze "oteto-prokleto" !!! 2010 god. je u javnost procurela informacija, da Kraljevic Djordje ima cerku koja zivi u Vojvodini... Kraljevic Djordje nikada nije napistio Srviju, a sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Tek kasnje su njegovi posmrtni ostaci preneti na Oplenac...

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA