Beograđanka pronašla dnevnik koji je pisala s 9 godina, tokom bombardovanja: Sve je fotografisala

“U Prištini Ameri su ubili devojku koja je sejala žito. Cilj je bila devojka“

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika Zločin nad čovečnosti
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • marakuja

    24. mart 2020 | 12:14

    Ja pamtim samo po jurnjavi po skloniatima, vestima, zabrinutim i prestrasenim roditeljima, mokrenju u snu koje sam razvila u tom periodu verovatno od straha iako sam imala 7 godina u tom trenutku. Moji roditelji su izabrali da budu transparentni sa mnom i rekli su da je to rat. Zahvalna sam im na tome jer danas vise cenim svoj zivot.

  • Simke

    24. mart 2020 | 12:12

    Pamtim po tome što sam zajedno sa svojom braćom, branili i odbranili svaki deo Kosova i Metohije od Siptarskih terorista i NATO agresora. Pamtim po tome što sam u toj borbi izgubio druga (brata),koji se zajedno samnom borio za slobodnu Srbiju. Pamtim po ranjenim i iskrvavljenim mojim saborcima.Pamtim po tome što me moja porodica u suzama iscekivala i ispričala nazad u pakao kada sam se vraćao nazad na ratnu liniju.Pamtim po tome što je moja supruga dozivela spontani pobacaj i izgubila nerodjeno dete u trećem mesecu trudnoće iz razloga što se plašila za mene da li ću se vratiti i ako se vratim kakav.Pamtim po tome što sam branio nešto sveto i nešto najsvetije sto jedan narod ima ,a to je sloboda i pravo na život. Opet bi isto uradio i opet sve ponovio ali samo da ne bude uzalud.Da ne predamo sve ono za šta smo se borili i izborili za političkim stolom.

  • Невена

    24. mart 2020 | 11:08

    Изузетно је добро урађен и филм "Балканска Међа" ... треба га више пута погледати !

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA