Ko je Ivan Mrkić, kandidat za šefa srpske diplomatije

Diplomirani pravnik je u diplomatskoj službi od 1978. godine, poznat u javnosti kao "čuvar trezora Slobodana Miloševića na Kipru". Doskorašnji ambasador u Japanu govori francuski i engleski jezik, oženjen je i ima dva sina

  • 2

Ivan Mrkić, doskorašnji ambasador Srbije u Japanu, a od maja ove godine i najbliži saradnik Vuka Jeremića u Ministarstvu spoljnih poslova, predložen je za šefa diplomatije.

Mrkić je rođen u Beogradu 1953. godine, gde je i završio Pravni fakultet 1977. godine. Već sledeće godine uspeo je da se zaposli u Saveznom sekretarijatu za insostrane poslove, da bi 1979. godine završio specijalizaciju Ujedinjenih nacija o međunarodnoj bezbednosti i razoružanju.

Po povratku sa specijalizacije, radio je kao referent u Upravi za međunarodne organizacije Saveznog sekretarijata za inostrane poslova do 1982. godine, kada postaje ataše za političke poslove u Misiji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije pri Ujedinjenim nacijama, gde je radio do 1986. godine.

Nakon ovog perioda radio je na različitim pozicijama, kao savetnik, zatim pomoćnik načelnika Uprave u Sektoru za multilateralne aktivnosti, učesnik zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, član delegacija na zasedanjima međunarodnih konferencija posvećenih međunarodnoj bezbednosti, razoružanju, aktivnostima Pokreta nesvrstanih zemalja, miroljubivom korišćenju nuklearne energije, zabrani hemijskog oružja itd.

Do promene dolazi 1990. godine, kada postaje ministar-savetnik u Misiji SFRJ pri Evropskoj zajednici u Briselu, gde je ostao do 1992. godine. Već 1993. postaje šef kabineta Dobrice Ćosića, prvog predsednika Savezne Republike Jugoslavije, a onda dobija čuvenu poziciju otpravnika poslova, a zatim i ambasadorsko mesto u Ambasadi Savezne Republike Jugoslavije u Nikoziji, Republika Kipar, gde je ostao do 1999. godine.

Po završetku mandata na Kipru, Mrkić dobija mesto pomoćnika saveznog ministra za inostrane poslove, na kojem je bio do 2001. godine, da bi do 2004. bio ambasador u Saveznom ministarstvu za inostrane poslove, a zatim u Ministarstvu inostranih poslova Srbije i Crne Gore. Nakon toga, Mrkić je dve godine bio određen u grupu ambasadora za specijalne i ad hok poslove u Ministarstvu spoljnih poslova Srbije i Crne Gore, da bi 2006. godine opet dobio ambasadorsko mesto, ovog puta u Japanu, gde je ostao do 2011. godine. Po povratku u Srbiju, radio je kao državni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije.

Od jezika Mrkić govori engleski i francuski, a oženjen je Ivonom, sa kojom ima dva sina Mirka i Marka.

Ivan Mrkić ostao je upamćen jer je svojevremeno u medijskim napisima nazivan "čuvarem trezora porodice Slobodana Miloševića na Kipru". Naime, smatralo se da je Milošević novac na Kipar prenosio mahom diplomatskom poštom, a Mrkić je, kako su tvrdili mediji, sačekivao "finansijske pošiljke" u toj zemlji, zbog čega je i dobio nadimak Čuvar Slobinog trezora. Sam Mrkić nikada nije demantovao te navode.

PREDSTAVLJAMO OSTALE KANDIDATE SNS ZA VRH VLASTI

Bratislav Petković (1948) je reditelj, dramski pisac, kolekcionar starina, bibliofil, osnivač i vlasnik kolekcije "Muzeja automobila", ali i kamerne scene "Moderna garaža".

Potomak je stare beogradske porodice, poznate između ostalog, po poslastičarnici, sada verovatno najstarijoj u Beogradu, koja je generacijama njihovo vlasništvo.

Petković je diplomirao pozorišnu režiju u Beogradu, i autor je više poznatih dramskih ostvarenja, među kojima su pojedina ekranizovana.

Alisa Marić (1970) najbolja je srpska šahistkinja i doktor ekonomskih nauka.

Šhovsku karijeru započela je kao vunderkind, prvu turnirsku pobedu zabeležila je u devetoj godini. Bila je najmlađi šahovski majstor uopšte. Bila je treća na svetu u seniorskoj konkurenciji 1990. i 1991. godine. U Nju Delhiju 2000. godine je ponovo zauzela poziciju broj tri na svetu.

Rođena je u Njujorku, SAD, gde je njen otac tada radio kao službenik pri UN. Završila je beogradsku Matematičku gimnaziju, a diplomirala na Ekonomskom fakultetu, gde je završila i doktorske studije.

Radi kao predavač na Fakultetu za kulturu i medije Megatrend univerziteta, predaje Marketing.

Zorana Milanović (1966) je diplomirala i doktorirala na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, a vanredni je profesor Megatrend Univerziteta.

U SNS je član Predsedništva i predsednica Saveta za energetiku i rudarstvo. Ranije je u G17 Plus bila predsednica resornog odbora za energetiku i potpredsednica Gradskog odbora te stranke u Beogradu.

Bila je savetnik za energetiku potpredsednika, a potom i predsednika Vlade Srbije, kao i član Upravnog i Nadzornog odbora EPS. U Vladi Republike Srpske bila je savetnik za energetiku premijera Milorada Dodika.

Goran Knežević (1957), kandidat za ministra poljoprivrede, od jula ove godine je u trećem mandatu na mestu predsednika opštine, odnosno gradonačelnika Zrenjanina.

Za predsednika te opštine je 2004. prvi put izabran na listi Demokratske strake, a od 13. juna 2008. bio je gradonačelnik, jer je Zrenjanin u međuvremenu dobio status grada. Tu funkciju prestao je da obavlja 23. aprila 2009. godine.

Sa još desetak osoba uhapšen je 1. oktobra 2008. u policijskoj akciji protiv članova kako je navedeno "građevinske mafije". Tužilaštvo je 1. aprila 2009. podiglo optužnicu koja ga tereti za zloupotrebu službenog položaja. U pritvoru je bio 13 meseci, a 4. novembra 2009. je pušten da se brani sa slobode.

U toku je suđenje pred Specijalnim sudom u Beogradu zbog, kako je u optuznici navedeno, malverzacija sa građevinskim zemljištem.

U mladosti je igrao košarku, a bio je predsednik Košarkaškog saveza Srbije i Crne Gore. Diplomirao je na beogradskom Ekonomskom fakultetu.

Nikola Selaković (1983), rođen u Užicu, školovao se u Beogradu, gde je završio Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, na kojem sada radi kao asistent, na predmetu Uporedna pravna tradicija.

Član je Srpske napredne stranke od 2008. Član je Izvršnog odbora SNS i predsednik Saveta za pravna pitanja.

Milan Bačević (1953), po pisanju medija je treći čovek SNS, doskorašnji predsednik Izvršnog odbora stranke, a sada savetnik predsednika Srbije.

Rođen je u Komoranu. Završio je Prirodno-matematički fakultet. Magistrirao i doktorirao u Skoplju, a po obrazovanju je prostorni planer. Bio je poslanik SRS u dva mandata, zamenik ministra za nauku i tehnologiju do 2000.

Profesor je Odseka za geografiju Prirodno matematičkog fakulteta Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici.

Bačević je takođe potpredsednik Srpskog geografskog društva i rukovodilac Naučnog odseka Srpskog geografskog društva.

(Biljana Tasić)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • strikla

    22. jul 2012 | 14:16

    Iskusan diplomata. Ovaj zna sve o parama sa Kipra ....

  • Zoran jovičić

    22. jul 2012 | 15:41

    Podrška rešenju Alekseksanda Vučića i glavnog odbora SNS za ministra spoljnih poslova Ivana Mrkića karijernog diplomate sa velikim iskustvom. Dobro je što je radio dosta sa UN i drugim medjunarodnim organizacijama pa će Srbija moći bolje da podrži presedavanjem UN i kasnije OEBS-om. Naprednjaci su se pokazali velikim time što su izabrali profesionalca a ne nekog neiskusnog političara. Pozdrravljamo odluku da se ukine Ministarstvo dijaspore i aktivnosti vezano za dijasporu pridruže Ministarstvu spoljnih poslova, gde im je i mesto u skoro svim ostalim državama. Dijaspora je umorna od Srećkovića koji je umislio da je on prvi čovek dijaspore , da on treba da vlada Srpskim svetskim kongresom ( krovnom organizacijiom dijaspore). Kada nije uspeo onda je izbacio Srpski svetski kongres iz njegovih prostorija jer nije mogao da podnese da bude sa nji u istoj zgradi. Medjutim nije izbacio Srpski kongres ujedinjenja jer oni nisu nikada ni pokušali da budu krovna organizacija tjzaštitnik cele dijaspore ,ali stvaraju iluziju da to jesu. Srpski svetski kongres je stoga podržao kandidata SNS za predsednika Srbije a ( smenjeni ) Predsednik Skupštine dijaspore dr Slavomir Gvozdenović ( u ostavci ) je javno podržao Tadića za predsednika. Nama je posebna čast što je predsednik Nikolić i njegov kabinet na svom prvom koraku protokolarno uvažio Predsednika Srpskog svetskog kongresa zvanično ga pozivajući na inaguraciju. Pored toga predsednik Nikolić se više puta zadržao u dužem razgovoru sa Predsednikom Srpskog svetskog kongresa. Pored toga na diplomatskim prijemima na koe strane ambasade redovno pozivaju predsednika Srpskog svetskog kongresa predsednik Nikolić uvažava predsednika SSK kao prvog čoveka srpske dijaspore na isti način na koji to čine predsednici Izraela, Hrvatske, Grčke, Jermenije, Francuske prema predsednicima Svetskoh kongresa njihovih dijaspora. To pokazuje velike ljudske,patriotske ,diplomatske i političke vrline predsednika Nikolića. Predsednik Nikolić time pokazuje da nije megaloman koji želi da bude jedini šef i dijaspore i crkve. Pokazuje diplomatsku mudrost jer prihvata da u svetskoj diplomatiji dijasporu jedne nacije ne predstavlja predsednik države i ministar dijaspore već predsednik svetskog kongresa dijaspore , jer on predstavlja sunarodnike koji žive u inostranstvu najčešće državljane samo stranih zemalja , te i formalno pravno nije dozvoljeno da njima daje naloge vlast druge ( pa makar i matične zemlje). Stoga predsednici i premijer Izralela , Jermenije, Hrvatske, Ukraine... stalno naglašavaju da oni nisu šefovi svoje dijaspore te da nisu ni odgovorni za postupanje Svetskoh kongresa svoje dijaspore. To daje daleko veći manevarski prostor svetskim kongresima dijaspore da na medjunarodnoj javnoj i diplomatskoj sceni štite svoju dijasporu i maticu. Kada se žale premijeri Nemačke ,Švajcarske premijeru Izraela da Svetski jevrejski kongres traži bezobrazno velike odštete za holokaust on im odgovara da je Svetski jevrejski kongres nezavisna, nevaldina organizacija i da on nije premijer i jevrejskoj dijaspori već samo državljanima Izraela a državljani Izraela su i ne Jevreji. Državljani Srbije iz dijaspore su podržali Nikolića i zbog njegovog obećanja da će biti predsednik svih gradjana a ne predsednik SNS članova . Već se pokazalo da se predsednik Nikolić ponaša kao predsednik svih gradjana Srbije ( državljana ) a ne sam Srba i SNS članova. Istovremeno, javnim izkazanim protokolarnim uvažavanjem prvog čoveka dijaspore tj predsednika Srpskog svetskog kongresa predsednik Srbije ujedno šalje diplomatsku poruku da on nema pretenzije da direktno vlada i nad Srbima u inostranstvu koji nisu državljani Srbije već respektuje njihovog prvog čoveka Predsednika Srpskog svetskog kongresa kao što je to svetska praksa. Time se pokazalo da novi predsednik Srbije nije vlastoljubiv na štetu širih i dugoročnih interesa srpskog naroda u celini. Ukazujući protokolarno poštovanje prvom čoveku srpske dijaspore , predsednik ojačava dijasporu na pravi način i vezuje srpsku dijasporu za maticu dugoročno i na taj način posredno postaje i predsednih svih Srba ali ne preko pokušaja direktne vlasti i ignorisanja predsednika Srpskog svetskog kongresa već , naprotiv negogovog visogog uvažavanja. Sa predsednikom Nikolićem na čelu Srbije već se desilo idealno stanje uzajamnog uvažavanja i simfonija tri stuba srpske nacije predsednika Srbije kao svetovnog lidera Srbije , patrijarha SPC kao duhovnog lidera srpskih pravoslavnih vernika na u matici i dijaspori i Predsednika Srpskog svetskog kongresa koji predstavlja i štiti sve srpske zajednice na planeti. Vidi se da te tri funkcije predstavljaju različite skupove i zato nemogu jedan drugog zamenjivati. Predsednik Srbije mora zastupati i braniti interese svih nacija Srbije a ne samo Srba. Medjutim on nemože predstavljati zvanično interese Srba u inostranstvu koji nisu državljani Srbije ( a takvi su većina ). Čak i kada imaju dvojno državljanstvo na teritoriji druge države nemogu tražiti konzularnu zaštitu matične države i obrnuto. Srbija ne prihvata konzularnu zaštitu Australije pošto sam ja dvojni državljanin i Srbije. Sa druge strane patrijarh ima svetski nadležnost, tj nema teritorijalnu ograničenost jurisdikcije kao predsednik Srbije ali zato nema uticaj nad svim Srbima ni u Srbiji ni u inostranstvu već samo nad onima koji su vernici SPC. Sa druge strane SPC dobija značajnu pomoć od države Srbije i veoma je zainteresovana za očuvanje Srbije i Republike srpske.medjutim kada je reč o dijaspori pokazalo se da crkve nisu u stanju da same očuvaju etnički identitet jer im to i nije cilj .Zato su važne i druge nacionalne institucije a posebno u dijaspori u vreme kada su sve crkve zakonima odvojene od države. Zato je za opstanak nacije u inostranstvu neophodan i treći stub tj jaka organizacije dijaspore a za to je danas medjunarodni diplomatski standars svetski kongres dijaspore. Dakle treći stub je predsednik Srpskog svetskog kongresa ( Srba van Srbije ) jer on kao registrovana medjunarodna nevladina organizacija obuhvata , predstavlja i štiti i one Srbe koje ne obuhvata ni predsednik Srbije ( Srbe strane državljane i strane residente ) ni Patrijarh SPC ( on ne predstavlja Srbe ateiste ni one koji nisu pravoslavni ). Dakle ne uvažavanjem Srpskog svetskog kongresa se ometa zaštita velikog dela srpskog naroda i interesa koji ne maju zaštitu i predstavljanje predsednika Srbije ili Patrijarha SPC. Za jačanje pozicije predsednika SSK neophodna je širokogudost ,suštinski patriotizam ,diplomatsko znanje i mudrost predsednika Srbije i premijera kao i Patrijarha SPC i Sabora SPC, koja se već pokazala. Tragični su trenitci kada jedan od te trojice smatra da ima monopol na prvenstvo predsednik države jer jedini ima vojsku, policiju , patrijarh jer ima crkve vladike i pastvu i u matici i po celom svetu a predsednik dijaspore jer bogasto dijaspore je daleko veće od matice kao i pristup svetskim liderima jer su oni sudržavljani najjačih svetskih lidera, višestruko jeveći je neto priliv doznaka iz dijaspore nego izvoz Srbije Dakle svaki od te trojice lidera ima nešto posebno ali ima i velike nedostatke a samo spoj svih tih moći i prednosti daje fantastičnu prednost jednoj naciju u svetskoj konkuranciji za resurse i ljude. Stoga mi očekujemo ponovni veliki uzlet Srbije koji se uvek dešavao u istoriji Srbije kada je postojala simfonija izmeću čelnika države, crkve i dijaspore jer smo to dobili već u prvim danima mandata novog predsednika Srbije. Ojačavanjem nezavisne pozicije predsednika Srpskog svetskog kongresa olakšava se teret zaštite cele nacije koju sada ne nosi samo predsednik matične države. Tako se isto brani predsednik Jermenije od pritisaka Turskog predsednika kada Jermenski svetski kongres uspeva da sve veći broj zemalja donosi parlamentarne rezolucije da je Turska izvršila genocid nad jevrejima. I Hrvatski svjetski kongres vodi aktivnosti za koje vlada Hrvatske izjavljuje da snosi odgovornost jer ne vlada nad svojom dijasporom tj Hrvatskim svjetskim kongresom. Medjutim Hrvatska država pomaše Hrvatski svjetski kongres i prostorno i materijalno kao što svaka država može pomagati nevladine organizacije. Naprimer država Hrvatska je napravila ogromnu zgradu u kojo rade besplatno Hrvatska matica iseljenika i Hrvatski svjetski kongres. Hrvatska iz budžeta finansira Hrvatsku maticu iseljenika jao javnu ustanovu a službenici matice iseljenika su ujedno sekretarijat Hrvatskoh svjetskog kongresa. Pored toga Hrvatska država je poklonila veliku zgradu Hrvatskoj bratskoj zajednici iz USA preko puta Šeratona. Medjutim hrvatska je samo godinu dana imala Ministarstvo za dijasporiu i brzo ga ukinula videvši da je to kontraproduktivno i da je bolje te resurse dati direktno organizacijama dijaspore i tako ih jačati i vezivati sunarodnike za Hrvatsku ane vladati nad njima što su pokušavala bezuspešno Ministarstva za dijasporu Srbije već 20 godina. Suština je da po medjunarodnom pravu i praksi predsednik države je predsednik svih državljana te države ali nije predsednik i sunarodnicima koji nisu državljani te države. Naprimer Nemačka ,Austrija, Crna gora i druge zemlje traže predhodni ispis is državljanstva Srbije za dobijanje njihovog državljanstva tj nedozvoljavaju dvojno državljanstvo. Stoga te zemlje neprihvataju da se ministri drugih zemalja ponašaju na njihovoj teritoriji kao vlast nad njihovim državljanima bez obzira što su to etnički Srbi ili Hrvati, Turci, Jevreji. Zato politički i diplomatski mudre zemlje podržavaju i protokolarnim uvažavanjem pojačavaju nevladine krovne organizacije svoje dijaspore tj Svetske kongrese. Za Srbe je to dopunski važno jer Srpska dijaspora je ravnopravno zastupljena od Srba sa obe strane Drine tako da Predsednik Srpskog svetskog kongresa uvažava i Republiku Srpsku kao matičnu državu koju dijaspora takodje traba maksimalno da brani. Stoga utoliko pre treba da postoji krovna organizacija srpskih zajednica koja je nezavisna i nevladina i udnosu na državu Srbiju i na Repbubliku Srpsku ( BiH ) . Naprimer trenutno je predsednik Hrvatskog svjetskog kongresa upravo lider Hrvatske dijaspore iz Nemačke te sa te funkcije ima direktan i čest prolaz do Kancelarke Merkel , i to direktniji i lakši i od samog predsednika Josipovića. Decenijama predsednik Svetskog jevrejskog kongresa ima više susreta s predsednicima drugih država i vlada nego predsednik Izraela jer on ne predstavlja Izrael već jevrejsku dijasporu koje ima skoro u svim zemljama sveta. Decenijama Izrael nije imao diplomatske odnose sa većinom zemalja sveta pa ni sa Jugoslavijom ali je Tito i po dva puta godišnje na najvišem nivou primao Nahuma Goldmana predsednika Svetskog jevrejskog kongresa World Jewish congress-a. ( danas se ogromna zgrada Muzeja dijaspore u Tel Avivu zove Nahum Golman. Nisu se uvek javno slagali nahum Goldman i Golda meir ali u se protokolarno uvek uvažavali) Zato je Ministarstvo dijaspore sprečavalo smenu Gvezednovića i pored toga što se još prošlog jula većina delegata Skupštine dijaspore i Srba u regionu izjasnila za njegovu smenu jer je sprečavao bilo koju aktivnost Skupštine dijaspore i njenih saveta. Uvereni smo da će nova vlada prihvatiti svetski uspešna iskustva drugig zemalja i starih dijaspora kao model saradnje dijaspore i matice kao što su jevrejski,jermenski,grčki,kineski,indijski,engleski, tj modele saradnje dijaspore i matice koje omogućavaju dugovečni vekovni opstanak dijaspore ali i prosperitet matice. Zoran Jovicic dipl.el.ing predsednik Srpskog svetskog kongresa ( krovne organizacije srpskih zajednica u svetu ) Ko- presedavajući Ekonomskog saveta Skupštine dijaspore i Srba u regionu. državljanina Srbije, BiH i Australije

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA