≫ 

O dva spomenika u Vranju ispredaju se ljubavne legende: Jedan je postao kanta za smeće, drugi zid za grafite

U Gornjoj čaršiji, živopisnom i pomalo neurednom delu Vranja skriveni su neki od njegovih najlepših spomenika

  • 4
đerlenka vranje stara carsija Foto: Mateja Beljan

Da li je moguće da jedan spomenik iz srednjeg veka služi kao kanta za smeće?

Italija je zabranila sedenje na čuvenim Španskim stepenicama i uvela rigorozne, nekad i bizarne mere za očuvanje kulturne baštine.

U Vranju, stara česna Đerenka je - kanta za smeće.

Kako je došlo do toga?

U Gornjoj čaršiji, živopisnom i pomalo neurednom delu Vranja skriveni su neki od njegovih najlepših spomenika. Jedan od njih je i spomenuta česma.

Nije posebno izdvojena, okružuju je skromne kuće, pa može da se desi i da je promašite, ako pružite korak tražeći je.

Pravi je biser ovog dela grada i morala bi biti ponos, posebno što se nalazi podalje od centra i što se za nju vezuje čuvena legenda.

- Ne zna se kad je tačno podignuta. Legenda kazuje: “Nekada je, u blizini Kstate Džamije, u malenoj kući sa senovitom baštom, živela crnopurasta lepotica, kara-devojka, kako su ih Turci nazivali. Svakog jutra je odlazila do dubokog kladenca, iz kojeg se voda vadila pomoću đerma. Nju je spazio Turčin Đerđelez, koga su ljudi od milošte zvali Đera. Ja sam Đera, a ona će biti Đerenka! – govorio je Đerđelez. Jednog dana dok se devojka vraćala kući noseći krčage vode, Đera se prikrao i uhvatio je oko pasa. Devojka se izvila, i pobegla. Đera je stajao nepomično, slušajući meko šuštanje šalvara, dok je iz slomljenog krčaga curila voda”. Đerđelez je posle toga otišao iz Vranja, a legenda na njegovu ljubav prema lepoj devojci je ostala. Turci su je podigli u spomen neuzvraćene ljubavi. Izvor ove česme se spustio niže, zbog čega je 30m južnije, 1946. godine, napravljena nova česma, koja dobija vodu iz istog izvora, pa je nazivaju nova Đerenka - detaljno se može pročitati na sajtu Turističke organizacije Vranje.

Nažalost, naši reporteri zatekli su ružan prizor - gomilu smeća.

Oskrnavljen i Beli most

Ni obližnji Beli, prelepi kameni most, u koji se jasno vidi da je ulagano kako bi bio sačuvan, koji je lepo i uređen, nije pošteđen vandalizma. Išaran je gomilom grafita.

I ovaj most krije legendu, koja je podrobno objašnjena na sajtu Turističke organizacije. Kada bi huligani znali malo više o svom gradu, možda bi ga tako i cenili.

Takođe, primetno je i da su neki grafiti uklanjani.

- I Vranje, kao i Verona, čuva i neguje priču o tragičnoj ljubavi. Tamo u Veroni, ljubav se zbiva na balkonu, dok se ovde, u Vranju, odvija na obali Vranjske reke. Šta se to, zapravo, dogodilo u gradu jakih strasti, meraka i sevdaha? - piše na sajtu i dalje se objašnjava čitava legenda.

- Lepa Ajša bila je kći bogatog i moćnog Selim-bega. Legenda kaže da se Ajša zaljubila u zvuk Stojanovih dvojnica, koje je slušala, dok je pastir Stojan prolazio vodeći ovce kraj njene kuće. Zatim se zaljubila i u njegov stas i poželela da sa njim ode u planine. Ravnodušan nije ostao ni Stojan. Počeli su tajno da se sastaju u šipražju Vranjske reke. Po čaršiji su krenule priče o zabranjenoj ljubavi. Glas o ašikovanju mlade Turkinje i srpskog mladića došao je do ušiju moćnog Turčina.

- Jednog dana, Selim-beg pođe za svojom kćeri… U ruci je imao pušku. Našao ih je pored reke i uperio je pušku prema mladiću, ali je metak pogodio njegovu kćer, koja je telom zaklonila mladića. Drugi je kuršum pogodio svoj cilj.

Poslednja želja mlade Turkinje bila je da se na tom mestu, od novca za njenu udaju sagradi most.

Otac je ispoštovao amanet svoje jedinice. 1844. godine, podigao je most koji nazivaju Beli most. Na samom mostu postoje dve table: na turskom i arapskom jeziku, na kojima piše:

„Ovaj most zvaće se Beli most,

on će služiti za olakšicu

Voda koja ispod njega teče

Neka posluži ljudima za zdravlje!

Prolaznici, prođite jedanput

Preko mosta i vratite se:

Videćete da je sagrađen

za dobro svakog čoveka.

Muhamede Mustafo,

Posreduj za humanu vlasnicu Ajšu…“

Video: Arheološko blago Vodene kapije ponovo vidljivo

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Neimar

    2. novembar 2022 | 05:57

    Samo da pitam gospodu iz vranja ovakvo blago da puste u rabiš pa ljudi ja nemogu dase načudim pojedinim srbima

  • Mile od Stalaća

    2. novembar 2022 | 09:18

    Nije narod kriv, već onaj koji nije to obezbedio, obeležio, nije kaznio onoga koji baca đubre...Mislim da većina naroda i nema pojma o kulturno istorijskim vrednostima, pogotovo ako mu i ne kažete šta je to.Recimo da date štapove faraona nekom običnom čoveku, on bi to koristio za čačkanje ušiju, ako ne zna šta je to ili bi ribolike glave iz Lepenskog vira koristio za kiseli kupus.Znači ako je nešto od nekakve kulturno istorijske vrednosti, mora da je zaštiti institucija i sistem,a ne da se očekuje od svih ljudi da tako nešto prepoznaju i da budu kulturni.Pogotovo ako biti nekulturan i uništavanje spomenika nije zabranjeno, odnosno nema nikakvih kazni za takvo delo.

  • Vitez Koja

    2. novembar 2022 | 10:56

    Mi smo izuzetno kulturan narod, s obzirom šta se sve ne kažnjava i ne sankcioniše.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA