Jedva sam se rešila vajber grupe iz vrtića, a ova u školi još je gora: Urnebesna priča mame iz Novog Sada

Mi na selu nemamo tih problema. Naprotiv. U generaciji mog deteta ima 5 redovnih predškolaca. Dođu ti njih četvoro,igraju žmurke ili fudbal u dvorištu, napraviš jednu tortu, umesiš picu, malo im secneš suvog mesa i kupiš dva soka. Vreme nije ograničeno jer se mi roditelji poznajemo od ranije. Nebitno je da li će oni doći po dete kada namire posao ili ću ga ja vratiti. Uglavnom,fajront je pred mrak kada deca baldišu od trčanja. Samo mi je žao što ih je malo .

Zena potpuno u pravu, a ne postoji racionalno objasnjenje zasto su roditelji toliko optereceni i po pravilu najpametniji bas u Srbiji.

To vreme ćaskanja po grupama, bolje posvetite svojoj deci; ne prebacujte svoje nesposobnosti na druge. Kakvi školski rodjendani, skupi decu iz familije da se upoznaju.

Te glamurozne proslave prvog do osamnaestog rodjendana, gdje svaki sledeći mora da nadmaši onaj prethodni nisu mi nikada bile jasne. Pa igraonice sa maskotama, pjevači, torte veće od svadbarskih… Zaboga ljudi pa to su samo djeca i pustite ih da to budu i slave rodjendane kako djeci i priliči. Imam osjećaj da tu roditelji liječe neke svoje lične komplekse i prozivljavaju nešto što oni nisu imali. Baš u našim zemljama gdje većina roditelja nema sredstava za parti poput holivudskih zvijezda, taj čudni trend je uzeo maha. Moje dijete ima 8 godina, zivimo u Švedskoj i još ni jednom nismo slavili u igraonici. Drago mi je što se ovdje sve to odvija dosta skromnije, a vjerujte, nije zbog finansijskih prilika. To bar ovdje mnogima nije problem. U pitanju su neke druge vrijednosti. Već u vrtiću sa četiri godine djeca lično biraju i zovu svoje najbolje drugare i drugarice. Obicno to bude od 5-10 djece max. Često mame i djeca sami kreiraju pozivnice, koje dijete podijeli drugarima. Tako je i danas u 2. razredu. Osim što prelazimo na to da se malo posluzimo digitalnom tehnologijom kada su pozivnice u pitanju. Ali dijete ih lično uručuje. Većina mama koje su vremenski u mogućnosti prave i torte same, to je nekako „popularnije“. Inače se naruči motiv-torta po zelji djeteta. Mi smo sve rodjendane slavili u kući. Zajedno dekorišemo prostor, pripremamo igre i svaki put bude neki drugi moto. Vazno nam je da se djeca zabave i da im bude lijepo. Ja tada nisam obučena ton-u-ton sa djetetom i ne šljaštim kao da idem na gala večeru. To ostavim za druge prilike. Suprug i ja smo veseli pomoćnici, koji se ne guraju u prvi plan, već sav prostor i paznju daju djetetu i drugarima i drugaricama. I svaki rodjendan nadmaši onaj prethodni, po radosti, sreći i dječijim osmjesima.

komunicirati sa svojom decom

Ova bi morala da positi u najmanju ruku psihologa ....

I Vama je normalno dati 40000 za sedam dana, za te pare moze cela porodita otici sedam dana

Zato sam ja pravi ćaća i uvek velim mom detetu je rođendan prošo. To sam inji naučijo kadih neko pita samo kažu prošo. Čekajte sl godnu i jopet ukrug