
Srbija postaje utočište za izbeglice: Više od 46.000 Rusa i 21.000 Ukrajinaca pronašlo spas od rata
Direktor uprave Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila Radoš Đurović izjavio je danas, povodom obeležavanja Svetskog dana izbeglica, da najveći broj izbeglica u Srbiju dolazi iz Ukrajine, i poručio da je neophodno ubrzati postupak za dobijanje azila u Srbiji kako bi izbeglička populacija mogla bolje da se integriše.
"Srbija je zemlja na putu migracije, ali i zemlja u koju dolazi raznovrsna izbeglička populacija i ostaje. Imamo oko 46.000 ljudi koji dolaze iz Rusije, oni ne traže azil, ne dobijaju privremenu zaštitu, ali takođe mogu da se posmatraju kao ljudi koji su zbog rata napustili zemlju. Imamo ljude koji dolaze iz Azije i Afrike, ali je taj broj mnogo manji, prema procenama našeg centra oko devet hiljada ljudi je ušlo i prošlo kroz zemlju", naveo je on za Tanjug.
Tako raznovrsna populacija izbeglica u Srbiji zahteva posebnu brigu i napore sistema da se ona što pre zaštiti i integriše, istakao je Đurović i poručio da bi znali ko je izbeglica, a ko nije, postupak za dobijanje azila u Srbiji mora da bude mnogo brži.
Đurović je rekao da je najveći broj ljudi koji se zatekne u Srbiji u neregulisanom položaju, što znači da još nije utvrđeno da li su izbeglice ili nisu, i napomenuo da je za pružanje zdravstvene zaštite, socijalne pomoći i integracije neophodno da se zna da li ljudi zaslužuju izbeglički status ili ne.
"Statistike nisu dobre, od preko 189 ljudi koji su uspeli da izraze nameru za azil u prvih pet meseci samo je jedan dodeljen. To je trend koji se nastavlja od prošle godine, gde je svega sedam azila dodeljeno", dodao je on.
Kada je reč o pozitivnim primerima, Đurović je istakao da se već sada iz prakse vidi da je brzo dodeljivanje zaštite Ukrajincima i pravo na pristup tržištu rada odmah po dobijanju te zaštite daje izuzetne rezultate.
Govoreći o trenutnoj situaciji u svetu kada su u pitanju izbeglice, Đurović je rekao da svet svedoči trendu dramatičnog rasta izbeglih ljudi u celom svetu, s obzirom na to da je 2005. godine broj izbeglih ljudi bio 8,4 miliona, a danas je preko 47,2 miliona izbeglih ljudi.
Dodao je da taj podatak govori o tome da nesigurnosti, ratovi, krize na Bliskom istoku i u okruženju Mediterana proizvode veliki talas izbeglica.
"Kada govorimo o primajućim zemljama, tu su Turska, Iran, Pakistan, Nemačka kao glavne zemlje gde su ljudi prihvaćeni. Najveći broj ljudi koji pobegne od rata se najčešće skloni u druge delove iste zemlje ili u zemlju okruženja", izjavio je on.
Ocenjuje i da kada bi postojala solidarnost između većine zemalja sveta, lakše bi se prihvatila i rešila izbeglička kriza, i poručio da ukoliko bi sve zemlje solidarno, u skladu sa svojim kapacitetima, prihvatile manji broj izbeglica, ne bi bilo nikakvog problema sa izbeglištvom.
"Međutim, političke tenzije i geopolitičke promene utiču na to da razvijene zemlje gledaju kako da urede samo svoje dvorište. Ako ovaj problem izbeglištva rešavamo svaka zemlja za sebe, tu rešenja nema, i onda klizimo u sve veće probleme", izjavio je Đurović.
On ističe da su hoteli duž granice Irana prema Jermeniji i Turskoj puni, što ukazuje na ozbiljan pritisak i paniku među civilnim stanovništvom.
„Iran je izuzetno kompleksna i velika zemlja, i sa tolikim brojem ljudi ne možemo da se igramo. Ukoliko se situacija pogorša, najverovatniji pravci raseljavanja biće prema Kavkazu i Turskoj, a odatle potencijalno i prema Evropi. Iako Turci za sada ne beleže masovne prelaske granice, stanje se iz dana u dan komplikuje“, upozorava Đurović.
Povećana bezbednosna pretnja: Pucnjava na policiju i rast uticaja krijumčara
Uz sve veći broj migranata i nesigurnost u regionu, dodatnu zabrinutost izazivaju i incidenti koji se sve češće dešavaju na teritoriji Srbije. Radoš Đurović upozorava da krijumčarske mreže postaju sve agresivnije, a posledice toga već oseća i domaći sistem bezbednosti.
„Samo od sredine aprila do početka juna, za mesec i po dana, imali smo šest do sedam ozbiljnih incidenata. Dva u Obrenovcu, dva u Subotici, jedan u Šidu – u nekima su pucali na policiju. To su ozbiljni indikatori da krijumčari igraju značajnu i opasnu ulogu, što ranije nije bio slučaj“, istakao je Đurović gostujući na K1.
On upozorava da zatvaranje prihvatnih centara dodatno otežava upravljanje situacijom i ide u korist kriminalnim mrežama.
„Ne smemo da im dozvolimo da preuzmu kontrolu. Zatvaranjem kampova, pogotovo velikih centara poput Krnjače, smanjujemo institucionalni nadzor. Moramo imati i delimično popunjene kapacitete koji funkcionišu, kako bismo privukli migrante u sistem, gde institucije mogu da rade svoj posao, a ne da ih prepustimo krijumčarima“, naglasio je Đurović.
Srbija kao utočište: Desetine hiljada Rusa i Ukrajinaca od početka rata
Pored migranata sa Bliskog istoka i iz Afrike, Srbija je u poslednje dve godine postala privremeni dom i za značajan broj ljudi iz Ukrajine i Rusije, koji su u zemlju stigli zbog rata i političke nestabilnosti.
„Oko 21.000 ljudi iz Ukrajine se nalazi u Srbiji od početka ratnih dejstava. Od toga je svega 880 osoba zvanično pod privremenom zaštitom, dok se ostali snalaze na različite načine“, izjavio je Radoš Đurović, direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila, gostujući u emisiji „Uranak“ na televiziji K1.
Kada je reč o ruskim državljanima, brojke su još veće.
„Imamo oko 46.000 Rusa, uglavnom u Beogradu, ali i u Novom Sadu, Nišu i Subotici. U jednom trenutku je bilo i do 300.000 ulazaka mesečno, ali te brojke nisu realne – većina su bili tranzitni dolasci. Neposredno nakon početka rata u Ukrajini, bilo je oko 60–70.000 ljudi, gde su kraće ostajali. Prošle godine smo zabeležili 49.000 ruskih državljana u zemlji“, naveo je Đurović.
(Telegraf.rs/Tanjug)
Video: "To je bilo šaljivo" Breskvica otkrila značenje poruke koju je poslala Ceca
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
!
Meni ne smetaju nek dodju hriscani uvek dobrodosli.
Podelite komentar
Сл.Ђ.Бијелић
Није Србији први пут у историји да бива сигурно уточиште за избеглице и већ је, некако, за упућене, у њеној “природи” да рашири своје скуте и прихвати те невољнике... Тако је и данас... Уопште не сумњам да ће и данашња Србија исказати своје хумано лице и прихватити знатан број тих људи... Ипак, постоје одређене, врло озбиљне “специфичности” у вези избеглица, у овом времену у односу на нека друга, даља времена... Као што знамо, данас смо сведоци “диригованог избеглиштва” или усмеравања емигрантских таласа из азијско-афричких земаља, са врло опасном тенденцијом нарушавања етничке равнотеже и поремећаја демографске мапе региона, а све са формалним покрићем да су ти несрећници тзв. “економска емиграција”... Истина је, посрнули западни капитализам грозничаво “иште” “свежу крв” у виду балканске младости и току смо врло опасне игре “испумпавања” домицилног становништва и одашиљања истог у зону “златне милијарде”, а са, је л’ те, од овдашњих власти очекиваним и “пожељним” прихватом тих младих људи из Азије и Африке... Дириговани, подмукли инжењеринг са свим могућим ризичним безбедносним последицама!... Кад су у питању људи из Русије и Украјине ситуација је знатно другачија јер Србија већ има позитивно историјско искуство са такозваном “белом емиграцијом”, из времена крвавих лењинистичко-бољшевичких прогона многих виђених или виђенијих људи царске Русије који су, широкогрудом политиком Карађорђевића, топло прихваћени у ондашњој Краљевини СХС. Ти људи су, слободно можемо рећи, оплеменили наш духовни простор и оставили неизбрисив траг у култури, историји, привреди и уопште јавном животу у Србији... Зато садашње српске власти би требало да буду мудре, племените и далековиде и, осим пуког српског “гостопримства” понуде конкретне, знатно озбиљне могућности за задржавање и останак у нашој Србији, разлога је напретек...
Podelite komentar