Čika Jovan (95) ne pije lekove, šeta i uzme "po koju domaću": Rođen kad i stara država, radio kao rudar
Najstariji rudar u Ušću Jovan Zečević, rođen je 29. novembra 1931. godine u Zečevićima kod Ušća. Nije pohađao školu, ali se opismenio tokom služenja vojnog roka, gde je naučio da čita, piše i sabira, navodi I love Ušće.
Godine 1950. otišao je u vojsku u Kranj, u Sloveniji, gde je služio dve godine. Bio je oženjen suprugom Manasijom (preminula), sa kojom ima ćerku Dragicu i sinove Gojka i Gradimira.
Tokom Drugog svetskog rata strahovao je da ga ne odvedu u partizane, ali pošto je tada bio dečak od deset godina, nisu ga dirali. Kako kaže, želeo je da ostane u svom selu.
Pre odlaska u vojsku radio je u mostogradnji, a nakon povratka zaposlio se u drvnom kombinatu, gde je radio tri godine. Posle toga počinje njegov dugogodišnji rad u Ibarskim rudnicima, iz kojih je u penziju otišao 1982. godine.
U rudniku je obavljao razne poslove i bio cenjen i poštovan među kolegama. Ističe da je bio zadovoljan primanjima, jer je radio po učinku, pa je često pomagao kolegama pozajmljujući novac.
Uprkos teškom poslu, čika Jovan kaže da za svoje godine ima odlično zdravlje. Ne koristi lekove, redovno šeta i, kako kaže, „popije po neku domaću – valja se“. Dodaje i da i dalje ume da zapeva, jer ga glas dobro služi.
Svojim kolegama rudarima, koji danas rade na mestima gde je on nekada radio, šalje rudarski pozdrav: „Srećno“
(Telegraf.rs / I love Ušće)
Video: Marinko (87) penzionerske dane provodi štrikajući, ne voli TV, ni "lijena čovjeka"
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.