Jedan trenutak besa ili anksioznosti može biti presudan: Ovo je upozorenje psihijatra svim roditeljima
Pisihijatar Branko Vuković izjavio je danas, povodom obeležavanja Međunarodnog dana prevencije samoubistva, da su najčešći uzrok suicida psihijtrijske bolesti poput depresije ili psihoze koje mogu biti smrtonosne, kao i životne situacije, okolnosti i gubici koji zdravim ljudima mogu da se dogode, i poručio da je za sprečavanje suicida neophodno na vreme prepoznati rizik od samoubistva i reagovati.
"Postoji još jedna kategorija, a to su granični slučajevi koji mogu impulsivno da izvrše suicid bez ikakve pripreme i bilansa, oni to urade u nekom trenutku kada ne mogu da reše svoju anksioznost ili bes i ljutnju. Najčešće je suicid povezan sa depresijom, i to teškom depresijom. Suicid nekada može da bude aktivan, da pacijent sam izvrši suicid, a nekad i pasivan da pacijent prestane da jede, odbija svaku vrstu pomoći", naveo je on za Tanjug.
Govoreći o tome što mnogi lekovi koje lekari propisuju za lečenje određenih poremećaja, kao mogući neželjeni efekat imaju i pojavu suicidnih misli, Vuković je rekao da je nekada suicid povezan sa lekovima imajući u vidu da postoje neki lekovi u čijem uputstvu piše "rizik od suicida", što je najčešće kod antidepresiva.
Kako je naveo, u tim situacijama pacijent ima suicidne misli i na neki način teži da to uradi, ali nema snage i dovoljno energije da to sprovede, i onda u trenutku kada mu bude bolje nakon uzimanja tih lekova on dobija snagu i da izvrši suicid, jer nije do kraja izlečen, već je samo dobio snagu.
"U tim momentima psihijatri moraju da vode računa kada rade sa svojim pacijentima i kada im daju tu vrstu lekova, da može i to da se dogodi", poručio je on.
Na pitanje koliko je teško lekarima da pacijenta odgovore od samoubistva, Vuković je istakao da je u nekim situacijama dosta teško, ali u nekim slučajevima i ne toliko, jer ljudi koji žele da izvrše suicid takođe žele i pomoć.
Prema njegovim rečima, neki pacijenti pre nego što uopšte krenu da pričaju o suicidu pokazuju neke signale, odnosno apel za pomoć kada govore da im nije ni do čega, da im je svega dosta i da bi možda svima bilo bolje ako nisu živi.
"Oni daju neke signale da bi mogli biti rizični od suicida, i takvim ljudima možete pomoći i s njima razgovarati, slušati ih, pomoći im da oni sami pronađu neki prostor nade da nastave život. U nekim slučajevima ne možete da pomognete ljudima zato što su oni čvrsto doneli odluku i svaki pokušaj bude bezuspešan", naveo je psihijatar.
Kada je reč o prevenciji suicida, Vuković je rekao da je neophodno prvo registrovati i najmanje signale da pacijent ima rizik od suicida, i naći načina da s njim razgovarate, da ga saslušate, da pokažete empatiju, naklonost u smislu da ste tu za njega i pustiti ga da se on otvara i možda dođe do drugog rešenja.
(Telegraf.rs/Tanjug)
Video: Evo zašto gubitak ili rastanak prihvatamo tek posle 40 dana, objašnjava prof.dr Bojana Cvejić
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.