Jedan trenutak besa ili anksioznosti može biti presudan: Ovo je upozorenje psihijatra svim roditeljima

E. S.
E. S.    
Čitanje: oko 2 min.
  • 0

Pisihijatar Branko Vuković izjavio je danas, povodom obeležavanja Međunarodnog dana prevencije samoubistva, da su najčešći uzrok suicida psihijtrijske bolesti poput depresije ili psihoze koje mogu biti smrtonosne, kao i životne situacije, okolnosti i gubici koji zdravim ljudima mogu da se dogode, i poručio da je za sprečavanje suicida neophodno na vreme prepoznati rizik od samoubistva i reagovati.

"Postoji još jedna kategorija, a to su granični slučajevi koji mogu impulsivno da izvrše suicid bez ikakve pripreme i bilansa, oni to urade u nekom trenutku kada ne mogu da reše svoju anksioznost ili bes i ljutnju. Najčešće je suicid povezan sa depresijom, i to teškom depresijom. Suicid nekada može da bude aktivan, da pacijent sam izvrši suicid, a nekad i pasivan da pacijent prestane da jede, odbija svaku vrstu pomoći", naveo je on za Tanjug.

Govoreći o tome što mnogi lekovi koje lekari propisuju za lečenje određenih poremećaja, kao mogući neželjeni efekat imaju i pojavu suicidnih misli, Vuković je rekao da je nekada suicid povezan sa lekovima imajući u vidu da postoje neki lekovi u čijem uputstvu piše "rizik od suicida", što je najčešće kod antidepresiva.

Kako je naveo, u tim situacijama pacijent ima suicidne misli i na neki način teži da to uradi, ali nema snage i dovoljno energije da to sprovede, i onda u trenutku kada mu bude bolje nakon uzimanja tih lekova on dobija snagu i da izvrši suicid, jer nije do kraja izlečen, već je samo dobio snagu.

"U tim momentima psihijatri moraju da vode računa kada rade sa svojim pacijentima i kada im daju tu vrstu lekova, da može i to da se dogodi", poručio je on.

Na pitanje koliko je teško lekarima da pacijenta odgovore od samoubistva, Vuković je istakao da je u nekim situacijama dosta teško, ali u nekim slučajevima i ne toliko, jer ljudi koji žele da izvrše suicid takođe žele i pomoć.

Prema njegovim rečima, neki pacijenti pre nego što uopšte krenu da pričaju o suicidu pokazuju neke signale, odnosno apel za pomoć kada govore da im nije ni do čega, da im je svega dosta i da bi možda svima bilo bolje ako nisu živi.

"Oni daju neke signale da bi mogli biti rizični od suicida, i takvim ljudima možete pomoći i s njima razgovarati, slušati ih, pomoći im da oni sami pronađu neki prostor nade da nastave život. U nekim slučajevima ne možete da pomognete ljudima zato što su oni čvrsto doneli odluku i svaki pokušaj bude bezuspešan", naveo je psihijatar.

Kada je reč o prevenciji suicida, Vuković je rekao da je neophodno prvo registrovati i najmanje signale da pacijent ima rizik od suicida, i naći načina da s njim razgovarate, da ga saslušate, da pokažete empatiju, naklonost u smislu da ste tu za njega i pustiti ga da se on otvara i možda dođe do drugog rešenja.

(Telegraf.rs/Tanjug)

Video: Evo zašto gubitak ili rastanak prihvatamo tek posle 40 dana, objašnjava prof.dr Bojana Cvejić

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA