Nemir se širi delom Evrope, članica NATO-a strahuje da je naredna Putinova meta: "Ono u Rijadu je izdaja!"
Jedva da iko u Ukrajini može da razume izjave američkog predsednika Donalda Trampa kako je žilava i uporna borba te zemlje protiv napada Rusije "kriva" za tako dug rat, a kako je i predsednik Volodimir Zelenski "nedemokratski" predsednik. Jer zaista, novi izbori u Ukrajini nisu održani u roku i samo ovaj američki predsednik ne može da zna kako nisu održani jer ta država već tri godine ratuje za svoju slobodu i nezavisnost, piše Deutsche Welle.
No izjave Donalda Trampa su zaprepastile i mnoge, naročito u državama središnje i istočne Evrope. Jer tu nije reč samo o podršci Ukrajini, nego i o temeljnom pitanju u ovom ratu: mogu li se dopustiti promene granica vojnom silom? Dokle Putin onda sme da šalje svoje tenkove? I sastanak ministara spoljnih poslova SAD i Rusije u Rijadu za čelnika kancelarije rumunskog predsednika Kristijana Dijakoneskua izgleda kao priprema za "novu Jaltue i deobu interesnih zona preko karte Evrope. Da li je Tramp spreman da prepusti Putinu i Rumuniju i povuče američke vojnike stacionirane u toj zemlji?
Iskustvo Minhena
Rumunski politolog Vladimir Tismaneu ne okleva da sastanak u Rijadu nazove "izdajom" i Ukrajine i vrednosti za koje se zalaže Zapad. Isto tako, Rijad glatko upoređuje s "novim Minhenom", sporazumom kojim su 1938. zapadne zemlje prepustile Hitleru područje Čehoslovačke naseljen nemačkom manjinom - i što se brzo pretvorilo u nacističku okupaciju čitave zemlje i svetski rat.
Na taj sporazum aludira i poljski predsednik Donald Tusk: povodom Minhenske konferencije o sigurnosti je na socijalnoj mreži napisao: "Kao turista volim taj grad. Kao istoričar i političar mogu danas samo reći: Minhen - NIKAD VIŠE".
Tusk neumorno upozorava: "Prisiljena kapitulacija Ukrajine će značiti kapitulaciju čitave zapadne zajednice".
Širom zemalja koje su okusile da budu deo sovjetskog Istočnog bloka se širi bojazan kako će opet biti prepuštene Rusiji. U Rumuniji i susednoj Moldaviji se stalno ređaju incidenti s ruskim raketama i letelicama i tek ovog februara je rumunski parlament prihvatio zakon kojim se odobrava obaranje takvih ruskih projektila.
"Sigurnost Ukrajine je i sigurnost Evrope i Rumunije. Mi ne stojimo na strani Ukrajine samo iz humanitarnih razloga, nego jer je to i iz strateških interesa naše zemlje", upozorava privremeni rumunski predsednik Ilie Boložan.
Čudna sloga Vašingtona i Moskve
A šta su "strateški interesi" nove američke vlade, Evropljani u to više ne mogu da budu sigurni. Ne samo Ilon Mask koji podržava populističke stranke u Evropi koje takođe redom pokazuju razumevanje za politiku Kremlja, nego je nedavno u Minhenu američki potpredsednik Džej Di Vens optužio Rumuniju što je poništila prvi krug predsedničkih izbora na kojima je ekstremistički i proruski kandidat Kalin Đeorđesku osvojio najviše glasova.
Neke bivše članice Varšavskog sporazuma imaju razumevanja za ovu popustljivost Vašingtona prema Kremlju: osim Orbana u Mađarskoj je bugarski predsednik Rumen Radev "pozdravio" ovu "mirovnu inicijativu" Trampa i još jednom upozorio tamošnju vladu neka ne šalje bugarske vojnike u Ukrajinu - iako o tome nikad nije bilo ni reči. Slična je reakcija i premijera Slovačke, Roberta Fica: nedavni evropski sastanak u Parizu o podršci Ukrajini nazvao je sastanak "prijatelja rata" s kojima njegova zemlja "nema šta da traži".
Prepušteni sami sebi
Ali raspoloženje na istoku Evrope prema novoj politici Vašingtona je uglavnom drugačije: predsednik Češke Petr Pavel je na socijalnoj mreži objavio kako je potrebna "solidna doza cinizma" nazvati predsednika Ukrajine diktatorom, a predsednica bivše zemlje Sovjetskog Saveza Litvanije, Gitanas Nauseda je još jasnija kod pitanja, koliko se još Evropa može pouzdati na ovu vladu u Vašingtonu: "Moramo smesta da delujemo kako bi podržali Ukrajinu i ojačali sigurnost Evrope. Dosta je brbljanja, vreme je za delovanje", piše Jutarnji.
Ta zemlja je predstavila plan od šest tačaka koji bi Evropu doveo do veće nezavisnosti i u pitanju odbrane. Tu nije samo jačanje vlastitih oružanih snaga, nego i ulaganje u vojnu industriju Ukrajine uz još doslednije sankcije protiv Rusije", prenosi Deutsche Welle.
(Telegraf.rs)
Video: Ljiljana Habjanović Đurović objasnila zašto je roman "Ana Marija me nije volela" još uvek aktuelan
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Gardista
A za koje vrednosti se ta demokratska evropa zalagala kad su '99. Uz vojnu silu istrgli Kosovo iz granica Srbije, još pritom bombardovanje suverene zemlje nazvali, CINIČNO, milosrdni anđeo!? E pa gospodo, sami ste otvorili pandorinu kutiju..
Podelite komentar
Žika
A u Jugoslaviji su mogle da se menjaju granice??????I u Srbiji takođe????????????!!
Podelite komentar
SVM
Sve se vraća,sve se plaća
Podelite komentar