
Pronašli smo detaljne snimke postrojenja Fordo: Otkrivamo detalje i ulaze u NUKLEARNU TVRĐAVU
Duboko pod zemljom, ispod pustog pobrđa u Iranu, u postrojenju zvanom Fordo, punom parom do pre nekoliko dana su radile centrifuge koje su obogaćivale uranijum, što je proces ključan za razvoj nuklearne bombe.
Iako je lokacija Fordoa poznata, sve ostalo je pod velom tajne, a informacije o centrifugama, obogaćivanju uranijuma, pa i informacije o potpunom uništenju ovog ključnog iranskog postrojenja dolaze nam iz američkih i izraelskih izvora.

Veruje se da je dubina postrojenja i više od 80 metara, što znači da je bilo potrebno više najmoćnijih nenuklearnih bombi na svetu (tzv. penetrator) da se postrojenje uništi. S koliko uspeha je to učinjeno, još nije poznato, budući da su stručnjaci davali procene da čak ni sa takvim naoružanjem poduhvat ne bi bio lak.

Ono što je činjenica koju svako može da proveri jeste da se Fordo gradi od početka 21. veka. Sve što se dešavalo iznad zemlje, kao i ulasci u tunele, jasno se vide na snimcima Gugl mapa.
Godine 2000. mesto na kome se nalazi današnje postrojenje samo je neznatno izraženije planinsko područje, visine do oko 1.000 metara. S obzirom na to da se ova uzvišenja nalaze na visoravni, ne može da se doživi dramatičan planinski reljef, pa sve izgleda kao pusto pobrđe.

Nedaleko od tog masiva nalazi se ogromno slano jezero Hoz E Soltan, jedna od turističkih atrakcija Irana.
Najbliži grad ovom velikom postrojenju je Kom, koji je sa preko milion stanovnika i bogatom istorijom jedan od najvažnijih iranskih centara.
I Kom je u sukobu proteklih dana bio meta. U jednom stanu dronom je napadnut veteran komandanta Kuds snaga, prekomorskog ogranka Iranske revolucionarne garde.
Između ovih drevnih gradova i puteva i prirodnih lepota, u pustoši se belila glavna zgrada, jedan od svega nekoliko tragova ogromne podzemne nuklearne tvrđave.
Svi detalji o postrojenju Fordo koji se vide na snimcima
Tokom izgradnje ovog postrojenja, koja je počela posle 2000. godine, a na dostupnim slikama satelita prvi put viđeno 2004. godine, korišćena je gruba mehanizacija. Mogu se videti izbrazdani putevi i parkirani kamioni, kao i mešalice za beton. Detalji su, naravno, nevidljivi.

Osim toga koliko su prostorije duboke i prostrane, veoma je važno šta je u njih unošeno. Interesantno je da su još pre izgradnje glavne zgrade na dva ulaza u tunele bili postavljeni privremeni objekti, koji su se i pomerali. Ispod ovih privremenih hala nalaze se ulazi u tunele i sasvim je moguće da su one korišćene za delikatnije radove i montažu sofisticiranih mašina.
Već 2009. godine sagrađen je blještavi beli objekat, verovatno prijemna zgrada na tlu, delimično ukopana u zemlju i sa krovnim prozorima. Nedaleko odatle zemljani putevi vode u dva tunela s manjim dvostrukim ulazima.

Sve je još u izgradnji, a jasno se vidi i veliki ulaz u tunel (koji je kasnije zatrpan) i veći broj kamiona. Postoje još dva vidljiva ulaza. Takođe, na mapi se vide još neki objekti.
Godine 2011. vidi se da je kompleks opasan sigurnosnim zidovima i putem, ali jedan objekat, kao i jedan od dva velika ulaza u tunel, ostali su na površini. U kasnijoj fazi ovi veliki tuneli su zatrpani, pa je verovatno da su oni korišćeni samo za gradnju, a ne i za eksploataciju.

Kompleks se najbolje vidi na snimku iz 2022. godine. Glavna, poluukopana zgrada dodatno je zaštićena ogradom, kraj nje je dvostruki tunelski ulaz u podzemlje. Postoje još tri vidljiva ulaza u podzemni kompleks, takođe dodatno zaštićena ogradama.
(Telegraf.rs)
Video: Izraelci likvidirali još jednog ključnog igrača Hezbolaha
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.