Karton kao pod, morska trava kao krov: Ovako su migranti u Seuti gradili "domove" od otpada, sve je spaljeno
Plaža Trampolin u Seuti postala je centar najveće drame u Evropi kada je oko 80.000 ljudi iz Maroka ilegalno doputovalo u ovaj španski grad na obali Afrike, i tako, tehnički, ušlo u Evropsku Uniju. Nakon što su ušli u Seutu, oni koji nisu našli nikakav smeštaj krenuli su u izgradnju svoje privremene kuće, a za taj poduhvat izabrali su plažu Trampolin.
Na toj plaži dom se ne gradi, on se doslovno sakuplja u hodu. Migranti skupljaju bukvalno sve što im padne pod ruku, pretvarajući otpad u kakav-takav zaklon. Prvi korak te surove gradnje naše ekipe su nedavno zabeležile na gradskom asfaltu, nekih 100 metara od plaže. Mladić je na ramenu nosio čitav snop sveže posečene trske i bambusa dok hoda pored žute zaštitne ograde. To im je jedina armatura i osnova za sve što će na pesku pokušati da nazovu krovom nad glavom.
Kada bi materijal doneli na obalu, počinjali bi slaganje strukture od onoga što je priroda ili grad odbacio. Drvene palete su ovde imale ulogu pregradnih zidova i nosećih stranica baraka. Kao pod koristi se običan karton, bačen direktno na pesak, da bar malo ublaži tvrdoću podloge. Da bi se zaštitili od nesnosne vrućine, migranti su skupljali čak i morsku travu sa obale i nabacivali je na krovove kako bi napravili kakav-takav hlad.
Danas je većina tih baraka spaljena.
Podsetimo, nakon što je oko 100 ljudi uspelo da na određeno vreme blokira distribuciju hrane do plaže, usledili su nasilni incidenti i paljenje improvizovanog migrantskog kampa na plaži.
Pogled na ovaj kamp otkriva šarenolikost očaja migranata. Klasični kamperski šatori stoje tik uz skrovišta od paleta, kartonskih kutija i plavih najlona. U tim "kućicama" uvek je prenatrpano, pod jednom takvom nadstrešnicom od trske i kartona tiska se i po pet-šest muškaraca, pokušavajući da uhvati komadić hlada.
Najupečatljiviji prizor sa terena, koji su snimili naši reporteri, prikazuje neobičan spoj potpunog beznađa i prividne svakodnevice. Pod konstrukcijom prekrivenom zlatnom termo-folijom, onom istom kakvu spasilačke službe daju ljudima izvučenim iz mora, usred peska i prašine postavljena je stara kancelarijska stolica i okrugli drveni stočić.
Na toj stolici sedi nasmejani mladić. U jednoj ruci drži plastičnu čašu sa kafom, a u drugoj pakovanje dugotrajnog mleka koje nam nudi. To je slika sa obale Seute. To su ljudi koji nemaju ništa, zbijeni pod folijama, paletama i morskom travom, ali i dalje pokušavaju da naprave mrvicu normalnosti i ugoste prolaznike, koji ih većinom doživljavaju kao smetnju.
(Telegraf.rs)
Video: Probili smo se do OBALE UŽASA i pričali s MIGRANTIMA
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.