Čovek zadužen za sprovođenje smrtne kazne otkrio kako izgleda kad nekom oduzmete život

Iako se penzionisao 2010. godine, ovaj čuvar veruje da smrtna kazna, daleko od očiju javnosti, nastavlja da melje i da bismo svi bili mnogo jači bez nje

  • 4

Ideja o okončanju nečijeg života većini deluje zastrašujuće, ali onima koji žive u zemljama u kojima se sprovodi smrtna kazna, to je neophodnost.

OVAKO SU SRBI NEKAD UBIJALI UBICE: Ovo im je bila omiljena smrtna kazna za MONSTRUME

Veteran vijetnamskog rata Simon Frenk Tomson je otvorio dušu i rekao kakav je osećaj ubiti nekoga, prenosi theladbible.com.

On je bio nadzornik u državnom zatvoru u Oregonu 1994. godine i izvršio je samo dva pogubljenja. Ipak, čak i ta mala cifra je dovoljna da ga proganja do kraja života.

U "Njujork Tajms"-u je napisao: - Tokom razgovora za posao nadzornika pitali su me da li bih bio voljan da izvršim pogubljenje i rekao sam da bih.

Međutim, ubrzo je dobio zadatak da pogubi dva zatvorenika osuđenih na smrtnu kaznu, Daglasa Frenklina Rajta i Harija Čarlsa Mura. Rajt je osuđen na smrtnu kaznu zato što je ubio trojicu beskućnika, a kasnije je priznao da je ubio i desetogodišnjeg dečaka. Mur je osuđen zbog ubistva svoje polu-sestre i njenog muža. Obojica zatvorenika odustali su od bilo kakvih žalbi.

- Bez obzira na zločine koje su počinili, činjenica da sad moram lično da učestvujem u njihovom pogubljenju naterala me je da se dublje obračunam sa svojim emocijama po pitanju smrtne kazne. Posle mnogo razmišljanja, uverio sam se da je život na moralnom nivou, nešto sveto ili nije to. A ja sam jako želeo da bude - nastavio je Tomson.

Foto: AP/Tanjug Foto: AP/Tanjug

Otkrio je kolegama da su se njegova osećanja po pitanju smrtne kazne promenila i jasno im je dao do znanja da bi poštovao njihovu odluku ako bi rešili da više ne učestvuju u tome. Ipak, pošto je bio nadzornik jedino je on zbog ugovora bio u obavezi da u tome učestvuje.

Timovi koji treba da izvršavaju smrtnu kaznu se preko mesec dana pripremaju za to i smrtne kazne su se sprovodile u razmaku od osam meseci. To je značilo da on tokom čitave godine nije imao o čemu drugom da razmišlja sem o smrti ona dva zatvorenika.

- Ne mogu da objasnim uznemirenost koju sam osećao zbog mogućnosti da ću nestručno da obavim proceduru. Nisam bio siguran ni kako će moje osoblje proći - dodao je Tomson.

Izvršenje smrtne kazne stvarno zvuči užasavajuće pošto je osoblje zatvora zaduženo da čvrstvo drži zatvorenika, stavi mu injekciju u venu, a kasnije posmatra kako nastupa smrt druge osobe.

- Posle izvršenja smrtne kazne, neki od ljudi su odlučili da više nikad ne učestvuju u tome - rekao je Tomson i dodao: - Nekoliko njih mi je reklo da imaju probleme sa spavanjem i ja sam se zabrinuo da će im se razviti post-traumatski-stresni poremećaj, ako budu još koji put to uradili.Zaključujući, napisao je da se kao rezultat odgovornosti za nečiju smrt kod nekih zatvorskih stražara može stvoriti potpuni gubitak empatije i čovečnosti, dok druge izloženost ovoj vrsti stresa nagoni da počnu sa korišćenjem droge, prekomernom upotrebpom alkohola, teškoj depresiji, čak i samoubistvu.

Tomson se penzionisao 2010. godine, ali veruje da smrtna kazna, daleko od očiju javnosti, nastavlja da melje i da bismo svi bili mnogo jači bez nje.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • ?????

    20. septembar 2016 | 17:18

    Premda da sam dr prof, u jednoj od holandskih onco klinika na plućnim bolestima, sve radim da pomognem i produžim život pacijentima, nije stalno moguće ljude u životu održavati . Zakonski moram da pacijentima odredim termin ili kucnu kuru da život ugasim nekome. To je za mene ubitacno zbog toga sto znam da jednog pacijenta oboljelog od raka nikad neću vidjeti vise! Sve se to dešava 3-6x tokom jednog meseca. Familije nekad žele isto kao oboljela osoba da se sve završi u kratkom vremenu, naprotiv ima familija i pacijenata koji neću da se pomire sa sudbinom da leka vise nema. Nažalost i mene to sve potresa i mnogobrojne noći nisam prespavao!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA