Ante Pavelić je pio 20 piva dnevno, a u dvojicu Srba imao veliko poverenje: Nikad objavljeni detalji

Foto: Wikipedia/Peacemaker67

Malo je ljudi o kojima se u Hrvatskoj priča tako puno, a zna tako malo kao o Anti Paveliću. O Titu je napisano više od 1.000 knjiga, analizirani su svaka njegova ljubavna veza, svaki datum, svaki sat, zna se kad je osedeo, kad mu je operisana jetra, koliko je rana imao po telu. Međutim, to nije slučaj kada je u pitanju ustaški vođa Pavelić i njegova Mara.

Detalji iz njihovog života držani su u strogoj tajnosti, ali iih je obelodanio Ante Moškov, oficir u Pavelićevoj vojsci, koji je svoja sećanja na ozloglašenog vođu otkrio dok je boravio u zatvoru Udbe. S Pavelićem je bio u Italiji od 1933. do kraja rata 1945. godine, te ga poznaje u dušu.

Preporučujemo

Ta sećanja su okosnica knjige "Ispovijed iz pakla: uspon i pad Ante Pavelića" (izdanje 24sata), u kojoj se jasno nazire lik ustaškog poglavnika kao italijanske marionete, "bizantinskog" političara, kom su uzori Makijaveli i Nikola Pašić (!?), čoveka koji je zbog svojih - i još češće Musolinijevih interesa - bez okolišanja gurao mase ljudi u smrt.

Pavelić je pak slepo slušao jedino svoju ženu Maru, koja je, prema mišljenju tadašnjeg ustaškog genrala Slavka Kvaternika, "oženila njega, a ne on nju", jer je od njega "bila pametnija i nepogrešivo zapažala ljude čvrstog karaktera koje je uklanjala iz Pavelićeve blizine, dok je uz njega ostavljala samo one koje imaju ropsku narav".

Ante Pavelić salutira italijanskim fašistima; Foto: Wikipedia/Federico Patellani

Prema detaljima iz knjige, Pavelić je u mladosti voleo alkohol i "lumpovanje", koji je svojevremeno pio i po 20 krigli piva dnevno, teturao se po ulicama, a ustaškog vođu je od njega napravio Manko Galjardi, italijanski agent, hohštapler koji je skončao u ustaškom logoru 1942. godine.

Ante Moškov bio je nesvršeni student psihologije, hrvatski nacionalista, ustaški pukovnik, a potom i general. Bio je pripadnik "pukovničke lige", grupe odabranih koji su imali posebno mesto u ustaškom pokretu. Zvali su ih i "kanadski petorci" ili "rasovi". Bili su to Eugen Kvaternik Dido, Vilko Pečnikar, Ivo Herenčić, Erih Lisak i on. Pojam "ras" postao je drugo ime za neograničenu moć ustaškog režima.

Pavelić je Moškova, nesuđenog supruga svoje ćerke Višnje, imenovao 1945. zapovednikom "Zvonimirove linije", obrane NDH od partizana u severozapadnoj Hrvatskoj. Moškov je imao nemački "gvozdeni krst", zaradio je najviša odličja za hrabrost u NDH, išao je u posete Hitleru, bio na sastanku s Himlerom u Italiji, u logoru na Liparima, bio sve vreme uz Pavelića.

Bio je čovek od poverenja, a postao je ogorčen Pavelićevom izdajom i činjenicom da je celokupnu vlast koristio samo ta sopstvene interese.

Moškov je takođe izneo i niz trivijalnih stvari iz života ustaškog poglavnika Pavelića, kao i njegovih ljudi od poverenja.

Slavko Kvaternik je, recimo, svakog jutra pijuckao šljivovicu i voleo je da "zaviri" u dno čaše, dok je vojsku vodio na tragičan način. Mara Pavelić drmala je dvorom uzdižući svoje mezimce i rušeći one koji joj nisu bili po volji. Jednom je, prema Kvaterniku, rekla kako joj "Hrvatska nije važna ako njen Ante nije poglavnik", a nakon sloma NDH rekla je kako je "hrvatski narod đubre i stoka".

Ante Pavelić upoznaje svog gospodara Adolfa Hitlera. Foto: Wikipedia/Muzej Revolucije Naroda i Narodnosti Jugoslavije

Pavelić je, uveren je Moškov, prema Zapadu povukao veliku masu naroda iz jednog jedinog razloga - kako bi postao neophodan za pregovore s Amerikancima, kao neupitni lider te ljudske reke koja je, kako se pokazalo, zbog tog manevra srljala ravno u katastrofu, koja će kasnije dobiti naziv Blajburška tragedija. Pavelić je blefirao kako ima čvrst dokaz da je s Amerikancima i Englezima sve dogovoreno, o čemu ima i pismeni dokaz.

Moškov otkriva kako je Pavelić u Italiji pisao romane, učio turski i smišljao perpetuum mobile, pa završio u društvu vođa Sila osovine. Opisuje kako se u ustaškom logoru u Italiji pre atentata na kralja Aleksandra pojavio tajanstveni Nemac koji je odigrao važnu ulogu u atentatu koji ni do danas nije u celosti razjašnjen.

Moškov razara mnoge tabue - otkriva kakvu su ulogu u ustaškom pokretu imali Jevreji, a kakvu Srbi. Detaljno opisuje kako i zašto Pavelić sa sobom u povlačenje vodi dva generala srpske nacionalnosti. U njih, što je poseban paradoks, imao je veliko i neograničeno poverenje.

Moškov otkriva i kakve je planove pre rata imao sa Srbima i Jevrejma u NDH, te kako su na njega uticali Nemci i Italijani. Govorio je o odnosima Anta Pavelića i Maksa Luburića, poseti Pavelića Hitleru...

- Prilikom Pavelićeve posete Hitleru bila je vrlo velika pratnja, koliko iz vojničkih krugova, toliko i iz vladinih i diplomatskih. Sjećam se da je bilo možda i 30 vozila, jer smo išli automobilima do Celovca, a onda vozom dalje, te se isto tako i vratili. Mi, nosioci darova, imali smo u čitavoj pratnji još dvojicu ličnih pratilaca Pavelićevih kao "šest ustaša", dok su svi ostali vođeni poimenično. Nakon toga, na terasu su izašli Hitler i Pavelić okruženi s velikim brojem Nemaca i Hrvata. Pristupili su k nama i tad je Pavelić iz naših ruku uzeo darove jedan iza drugoga i predao ih Hitleru. Darovi su bili: jedna zastava stara Fridriha Velikog i jedna umetnička stara kutija sa šahom iz slonove kosti, koja je navodno isto bila vlasništvo Fridriha Velikog, što je baron Trenk zarobio za vreme rata iz Fridrihovog šatora - govori Moškov istražitelju.

(Telegraf.rs/Express.hr)