NASTAVAK ISPOVESTI PROVINCIJALKE: Nazvali su me prostitutkom zbog teksta, a nisu stigli da pročitaju kraj priče!

Jučerašnji tekst je od mene napravio ku*vu, starletu, osobu koja je gazila blato pre nego što je ugledala asfalt Beograda, glupaču koja je dobila posao preko kreveta i nesrećnu osobu. Ko bi rekao da će se Beograđani ili pridošlice u Beograd toliko iznervirati zbog nekoliko redova

Kada sam se iz Novog Sada doselila u Beograd ni sanjala nisam da će mi ovaj grad pružiti više dešavanja u godinu dana nego što je Novi Sad uspeo za sve vreme mog života tamo. Mora da je nešto do temperamenta, otvorenosti ljudi, slobode duha, veličine i bitnosti grada.

Jučerašnji tekst "Došla sam iz provincije: Četiri načina kako mi je Beograd uništio život" je od mene napravio ku*vu, starletu, osobu koja je gazila blato pre nego što je ugledala asfalt Beograda, glupaču koja je dobila posao preko kreveta i nesrećnu osobu.

Na Fejsbuku jutros 134 zahteva za prijateljstvo, 15 poruka i 74 notifikacije. Jedni hvale, oduševljeni. Drugi - pljuju, psuju, prete, kao nešto misle, vređaju. Ko bi rekao da će se Beograđani ili pridošlice u Beograd toliko iznervirati zbog nekoliko redova iz ličnog iskustva.

Pošto sam po odlasku s posla odlučila da sa prijateljima provedem veče, nisam se "kačila" na društvene mreže. A onda me je u jednom trenutku pozvala drugarica i pitala "Jesi li dobro? Jesi li bezbedna?".

Foto: Profimedia Foto: Profimedia

 

Nisam bila sigurna o čemu se radi, ali mi je objasnila da ceo Tviter gori o mom navodnom kurva*luku, stanu u Resniku, i još brojnim, užasnim stvarima koje su internet-drugari koristi da me opišu.

Pozvala sam majku da joj kažem da, ako slučajno čuje moje ime u kontekstu koji ne odgovara onom u kom me je odgajila i u kom me poznaje da se ne zabrine. Sve je u redu, to je samo internet i previše (nečijeg) slobodnog vremena.

Ideja je bila napraviti tekst koji opisuje dobre i loše strane, ali je, očito, "javno mnjenje" prekrojilo tu ideju i od nje napravilo potpuni haos.

S obzirom da Beograd i dalje obožavam, moje četiri stvari koje sam inicijalno i planirala da izložim su sledeće:

1. Posao, šansa, izbor

Foto: Profimedia Foto: Profimedia

Godinama sam odbijala da se prebacim u Beograd jer sam verovala da je vojvođanska ravnica, mir i laganost Novog Sada najbolja opcija. Međutim, kada se puno radi bez nekih velikih rezultata, tačnije, bez neke jasne vizije da taj posao i to zalaganje idu nekuda, neminovno je da će osoba koja želi da napreduje pomisliti da je vreme da se nešto promeni - u stavu, načinu rada, organizaciji, gradu.

Prihvatila sam ponudu za preseljenje u Beograd i posao pomoćnice glavne urednice. Mali korak za čovečanstvo ali veliki za mene. Na moju sreću i nesreću život u Beogradu i rad u Beogradu bili su potpuno drugačiji od Novog Sada. Ovaj grad kao da je imao (i ima) svoju volju pa me je bacao iz šanse u šansu, s posla na posao, svaki put na sve bolje mesto, među sve bolje ljude.

Verujem da čovek može mnogo da postigne uz dosta truda, rada, zalaganja, rizikovanja i, naravno, barem malo sreće. Ako niste ambiciozni, vredni, pošteni i kvalitetni mala je verovatnoća da ćete uspeti. Pored par neprijatnih situacija na ovom polju, Beograd mi je doneo poslovnu sreću.

Za sve kvalitetne ljude koji se ne boje da rade, ovaj grad je čarobno mesto, Zemlja čuda puna opcija, mogućnosti i sjajnih ljudi koji su voljni da daju šansu. A - ako odlučite da promenite branšu, radno mesto ili probate nešto što ste oduvek želeli a u gradu u kom ste živeli niste mogli - Beograd će vam i to omogućiti, ovde je sve.

2. Ljudi, prijatelji, sve

Da ne budem kliše i ne citiram Andrića koji kaže "Kada imaš jednog prijatelja - bogat si", jer, to svi znamo. I, tako jeste. Preseljaj iz NS-a za BG za mene je značio kraj jednog života jer sam svoje najbolje drugarice ostavila tamo. Srećom, ova dva grada su na samo sat vremena razdaljine, pa ništa nije tako kataklizmatično.

Foto-ilustracija: Profimedia Foto-ilustracija: Profimedia

Kretanje po Beogradu, gradu u kom i kada se ništa ne dešava, dešava se sve, upoznaćete najrazličitije ljude, najčarobnije ličnosti, najdivnije osobe. I nezavisno od toga da li su rođeni Beograđani, provincijalci, stranci, ovi ljudi daju Beogradu ovaj sjaj koji ima. Neverovatan broj ljudi na prelazu od Konja do "Jugoeksporta" me uvek podseti na Njujork, na toplinu i lepotu ljudi koji nekuda idu, ciljno. Svi smo tu, svi smo srećni, i kvalitetno je.

Za samo godinu dana u Beogradu upoznala sam reke ljudi - neki su, sa prvom bujicom - otišli. Drugi su ostali, postoje, bivstvuju - posebni, vedri, kvalitetni, sjajni. I ova mladost koja mi se dešava, a koja će jednom biti samo deo neke priče ili fotografije, ulepšana je sjajnim ljudima Beograda koji joj daju ritam.

Za razliku od nekih drugih gradova gde mnogi, stegnuti pravilima tog grada, deluju kao da žive i dišu umotani u celofan, Beograđani i ostali koji žive u Beogradu - dišu punim plućima. Za ljude slobodnog duha - ovaj grad je sve! Ovde su ljudi slobodni.

3. Ljubav, momci, devojke

Foto-ilustracija: Profimedia Foto-ilustracija: Profimedia

Ko god da kaže da nije upoznat sa promiskuitetom, nemoralom, raskalašnim ponašanjem i pompom Beograda ili ne živi ovde ili je lažni moralista. Svi smo dobro svesni šta se ovde dešava, pitanje je samo ko kaže "Ne" a ko prigrli sve što mu se daje.

I malo je zabrinjavajuće ako neko osudi tuđe primećivanje takvog stanja - to samo govori o pomirenosti te osobe da je nemoral zavladao i da je (osoba koja osuđuje) potpuno otupela na želju da voli, bude nekome broj jedan - neko vreme ili zauvek.

Šanse za ljubav u velikom gradu su gotovo jednako velike kao i šanse za posao. Nešto manje, ali postoje. Iako su ljudi postali potrošna roba, ima i dalje divnih momaka koji će od svoje devojke napraviti princezu. U nešto jače od 365 dana imala sam privilegiju da se zaljubim, da mi bude uzvraćeno i da uživam.

U ovom gradu, ma koliko patetično zvučalo, i ljubav lepše prija. Možda je do svetala na palati Albanije koja se romantično smenjuju, možda je do osmeha prolaznika, možda do brzine Zelenog venca, možda do raskošnog Sava Centra, Ušća... svega. Sanjanje i ljubav u Beogradu su prelepi i blago svima koji su to uspeli da prepoznaju.

4. Grad, svetlost, opcije

Foto: Beoinfo Foto: Beoinfo

Doći iz manjeg grada u veći je uvek posebno iskustvo. Kada sam se uselila u Njegoševu sa svojim divnim ljudima, očarala me je lepota te ulice, pa komšinice - Krunske, Slavije... Ovo je grad koji ne spava ni kada je najpospaniji. U svakom trenutku dostupan je taksi, lekovi, hrana, izlazak, bilo šta iz marketa koji radi 24/7. I, spoznaja da u ma kom trenutku, iz hira ili potrebe, možete da dođete do gotovo bilo čega je dovoljno velika radost za svakog stanovnika grada.

Uz to, uz ogromnu ponudu i potražnju svega i svačega, i vlasnici raznih objekata se bore ko će bolje fascinirati svog potrošača pa mi je (a i svima koji su ovde) data opcija da odaberem ono što mi najviše prija. Beograd nudi neku čudnu priču koja deluje kao da ne postoje granice, da je sve moguće, uvek i zauvek.

Voleti neki grad, neku zemlju, neki predeo je osećaj koji ne može najbolje da se opiše rečima, jer - ima li zaista verodostojnog opisa za Terazijsku česmu na kojoj se prelivaju boje grada; možemo li zaista energiju Beograda da opišemo nekim rečima a da to ne bude nešto neartikulisano poput "ashjdsajfhaljhfa"? Kako opisati Skadarliju sa svim njenim lepotama koja u proleće miriše na lipu?

Beograd će vam se, neminovno, desiti i dešavati - hteli to ili ne. Sreća života ovde temelji se upravo na tome da kroz seriju dešavanja, šansi, opcija dobijete slobodu da postojite, budete, dokažete se, živite. I, iz dana u dan, savršeno je.

(Emilija Cvijanović)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Ja

    26. februar 2015 | 14:15

    Ljudi,sta je bre sa vama,jeste vi normalni?! Svi smo mi SRBI ili gradjani ove zemlje za ime Boga,zar je bitan grad ili selo. Stvarno nam je malo podela kroz celu istoriju,jos nam ovo fali. Zalosno bre.

  • Gordana

    26. februar 2015 | 13:22

    Juce jedna strana prica a danas druga. Ne znam sta je zelela da postigne svojim stavovima i razmisljanjima ali ovo danas vidim kao pokajanje i izvinjenje Beogradu

  • zvekete

    26. februar 2015 | 14:51

    Najbolje je bilo kad sam upoznao jednu devojku i pitao je odakle je kaze iz Beograda rek'o iz kog dela kaze kaludjerice rek'o gde iz kaludjerice kaze ma pored kaludjerice jedno mesto kao zaklopaca rek'o gde je bre to kaze kod kafane " donje strnjike" skreneš desno pa do kraja rek'o sad si mi sve objasnila e to su " Beogradjani"

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA