PROPUŠTENA ŠANSA: Dvanaest godina od 5. oktobra, dana izneverenih očekivanja (FOTO)

Oko pola miliona građana iz svih delova Srbije, predvođeni liderima DOS-a, na demonstracijama u Beogradu primorali dotadašnjeg predsednika Slobodana Miloševića da prizna poraz na predsedničkim izborima

  • 3

Na današnji dan pre 12 godina oko pola miliona građana okupilo se na ulicama Beograda i demonstracijama srušilo režim Slobodana Miloševića.

Građani koji su 5. oktobra 2000. godine došli u Beograd iz gotovo svih gradova Srbije,  predvođeni liderima Demokratske opozicije Srbije (DOS), primorali su Miloševića da prizna poraz na predsedničkim izborima održanim 24. septembra.

Na tim izborima, njegov  protivkandidat i kandidat DOS-a za predsednika Jugoslavije bio je predsednik DSS-a Vojislav Koštunica,  i  on je u prvom krugu izbora osvojio 50,24 odsto glasova birača, ali je Savezna izborna komisija, pod pritiskom iz kabineta dotadašnjeg predsednika Jugoslavije, objavila da drugi krug izbora treba da bude održan.

DOS je pre 12 godina odlučio da, zbog lažiranja izbornih rezultata, od 24. septembra organizuje svakodnevne protestne šetnje i blokade puteva, u nameri da Miloševića natera da prizna izborni poraz i povuče se sa vlasti.

U ranim popodnevnim satima, 5. oktobra, deo okupljenih građana pokušao je da uđe u Skupštinu SRJ, u čemu su ih sprečile jake policijske snage, pomoću suzavca.  Oko 17 sati, građani su, ipak, uspeli da zauzmu Skupštinu. Nepun sat kasnije, demonstranti su upali i u zgradu RTS.

Nešto kasnije, lideri DOS-a građanima su saopštavali da je, zahvaljujući velikim građanskim demonstracijama protiv Miloševićevog režima, DOS uspeo da proglasi pobedu na predsedničkim izborima.

Sukobi 5. oktobra odneli su dve žrtve. Jasmina Jovanović, aktivistkinja DSS-a, poginula je u nesreći kada je pala pod bager, a Momčilo Stakić preminuo je od srčanog udara. U sukobu s policijom povređeno je 65 građana.

Danas, 12 godina kasnije, malo je šta ostalo od tog čuvenog datuma, a većina građana Srbije ovaj datum označava kao propuštenu šansu koja je mogla da obezbedi bolju budućnost.

Iako je Srbija u demokratiju formalno zakoračila zajedno sa ostalim republikama bivše SFRJ, prvi demokratski izbori, po evropskim standardima, u njoj su održani 23. decembra 2000, i bili su tekovina petooktobarskih promena.

Na tim izborima je, posle dvomesečne vladavine "prelazne vlade", koju su činili predstavnici DOS-a, Srpskog pokreta obnove i Socijalističke partije Srbije, volja građana izražena u oktobru konačno dobila svoje uobličenje u sastavu parlamenta i vlade - na čijem čelu se našao prvi demokratski premijer posle 1945. godine Zoran Ðinđić.

(I. M.  / Izvor: Agencije )

 

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • zarko-dijaSPORA

    5. oktobar 2012 | 10:12

    cuj, propustena Sansa-nije je ni bilo ili se mozda Varam????

  • Boza Bogdanovic

    5. oktobar 2012 | 09:46

    List “Danas” je bas Petog oktobra objavio moj aforizam: “Ulazimo u zavrsnicu. Crni ima par konja, a beli kraljicu”. Nikada necu zaboraviti tih 24 sata, koje sam proveo u obezbedjenju prof. Micunovica. Tog dana sam bio ubedjen u postenje desetak najvaznijih DOS-ovih lidera, a odavno vidim da je Petog oktobra “crni imao par konja”, a da smo mi (milion obicnih ljudi na ulicama Beograda) bili pravi pravcati magarci. Zreli smo da nam EU uvede Protektorat. Kada sam to javno predlozio aprila 2003. godine na sednici Skupstine DC, dobio sam veci aplauz od 300 delegata, nego Micunovic, Boris Tadic i Batic. I ostali u Srbiji i svetu sada vide da je Protektorat jedino resenje. Sto pre! Boza Bogdanovic, Bor

  • Ratko Krsmanović

    6. oktobar 2012 | 15:39

    НАЈКРУПНИЈЕ ТЕКОВИНЕ 5. ОКТОБРА Одрицање од континуитета Југославије и њено претварање у тобожњу државну заједницу и коначно разбијање и те заједнице уз лишавање Србије суверенитета и слободе; Изручење државног и војног руководства трибуналу у Хагу, супротно тада важећим прописима, што представља јасну поруку о солидарисању са НАТО агресијом на СРЈ и амнестију за почињене злочине, као и поруку да је дотадашња уставна обавеза одбране земље и народа неодржива за сараднике ове војне алијансе који су се домогли власти уз помоћ Западних земаља; Отимање Косова и Метохије које је претворено у полигон НАТО алијансе, тако да Космет данас представља власништво НАТО-а којим располаже у складу са интересима силе, односно земаља које представља та сила, док преостало српско становиштво у енклавама и на северу Косова стрепи од терора, од стварних и могућих акција истребљења; Инспирисањем свих врста сепаратизма подгрејане су старе амбиције појединих суседних држава у вези са присаједињењем делова наше земље тим државама; Улазак НАТО контролора и агената обавештајних служби у све институције државе, указују не само на статус окупиране земље, већ и на неизвесност политике марионетске власти; Као сапутника националног понижење, растурања државе и социјалне беде, имамо ескалацију многих облика социјалне патологије, међу којима су криминал и терор криминалаца попримили неподношљиве размере; Гажење идентитета земље представља застрашујући призор националног понижења са немерљивим последицама, изражен у наметању вредносног система којим се руга властитој историји, традицији, култури, националном идентитету, патриотским осећањима, вери, наслеђу, па чак и језику; Измештање државних девизних резерви из земље и потпуни губитак контроле над финансијским системом уз неподношљиво високо спољно задужење, при чему се на отплате приспелог спољног дуга већ издваја више од 30% извоза роба и услуга; Девастирање привреде и одбране земље са поражавајућим и ненадоместивим последицама што се испољава преко огромног броја показатеља...

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA