GDE JE ARKTIK, A GDE JE ANTARKTIK? Koje su sličnosti i razlike, gde je hladnije i gde se bolje živi (FOTO)

Većina ljudi obično meša ove dve polarne regije kao što plavuša iz vica meša Irak i Iran. Istina je da su Arktik i Antarktik toliko različiti da ih posle čitanja ovog teksta nikada više nećete zameniti

  • 5
Levo: Arktik. Desno: Antarktik. Foto: Wikipedia/public domain Levo: Arktik. Desno: Antarktik. Foto: Wikipedia/public domain

Najočiglednija razlika koja se vidi na prvi pogled je u tome što je Arktik more okruženo kopnom, a Antarktik kopno okruženo morem. Drugim rečima, Arktik je regija, polarni krug, dok je Antarktik kontinent. Ovo je fundamentalna razlika iz koje nastaje većih drugih, mada ne sve.

Arktik je na Severnom polu, Antarktik na Južnom; prvi je na 700 km od najbližeg kopna, drugi na 1.300 km; prvi je na dva metra nadmorske visine, drugi na 2.835 metara; prvi 21. juna obeležava sredinu leta a dan mu traje 24 časa, drugi istog dana obeležava sredinu zime a noć mu traje 24 časa; prvi 21. decembra obeležava sredinu zime a noć mu traje 24 časa, drugi 21. decembra obeležava sredinu leta a dan mu traje 24 časa.

Na prvom ne postoji stub koji obeležava pol jer bi odlelujao posle nekoliko sati, na drugom postoji mada se pomeri 10 metara godišnje; na Arktiku su temperature od +5 do -43 stepena Celzijusa, na Antarktiku od -13,5 do -62 stepena Celzijusa.

To su neke osnovne razlike koje ćemo sada malo detaljnije obraditi.

SEVERNI I JUŽNI POL

Polarni medvedi ispituju američku vojnu podmornicu na Arktiku. Foto: Wikimedia Commons/United States Navy Polarni medvedi ispituju američku vojnu podmornicu na Arktiku. Foto: Wikimedia Commons/United States Navy

Severni pol se nalazi nekih 700 kilometara severno od severne tačke Grenlanda, najbližeg kopna. Na tom mestu, Arktički okean je dubok 4.261 metar i okovan je večnim ledom koji se neprestano pomera, nekad brzinom puža a nekad brzinom kojom se kreće čovek kada pusti korak. Osoba koja stoji na Severnom polu nalazi se 30-200 cm iznad nivoa mora.

Južni pol se nalazi na ogromnoj ledenoj ploči na Istočnom Antarktiku na visini od 2.835 metara nadmorske visine, nekih 1.300 kilometara daleko od nekadašnjeg Zaliva kitova, gde se nalazi najbliže otvoreno more. Led je u toj tački debeo 2.700 metara, što znači da ide od vrha pa skoro do nivoa mora zbog čega pritiska stenovito tlo na Zemljin omotač. Postoji u blizini ceremonijalni stub koji obeležava Južni pol, a koji se svakog 1. januara podešava pošto se pomera.

Oba pola imaju pet meseci dnevne svetlosti, zatim mesec dana sumraka, zatim pet meseci noći, zatim mesec dana sumraka. Onda sve iz početka. Takođe, na Severnom polu Sunce je neprestano iznad linije horizonta od prolećne do jesenje ravnodnevnice, da bi u drugom delu godina bio ispod linije; na Južnom polu je obrnuto.

VODA I KOPNO

Fjord okružen planinama na Antarktičkom poluostrvu. Foto: Wikimedia Commons/Vincent van Zeijst Fjord okružen planinama na Antarktičkom poluostrvu. Foto: Wikimedia Commons/Vincent van Zeijst

Arktik ima raznovrsni krajolik: ravnice, planine, reke, jezera, brda, tundru, ivicu tajge. Led je ovde debljine 3-4 metra, traje nekoliko godina, uglavnom je smrznuto more i zauzdan je okolnim kopnom. Na Grenlandu se nalazi najveća ledena kapa na Arktiku i druga najveća na svetu posle one na Antarktiku, ali je to izuzetak: stalni led je vrlo redak u ovom delu sveta.

Sa druge strane, 98 odsto zemljišta Antarktika je pokriveno ledom: krajolik su ovde ledene planine, glečeri i ledene ploče. Nema bitnijih reka a nijedna ne teče tokom cele godine, jezera su mala i često neprestano smrznuta, skoro da nema vegetacije, nema pašnjaka, žbunja i drveća. Ima samo manjih rejona tundre na Antarktičkom poluostrvu i na antarktičkim i subantarktičkim ostrvima, ali ništa slično ogromnim prostranstvima na Arktiku.

Površina Antarktika se udvostruči svake zime leđenjem obale, a u leto taj led puca i otplovljava ka severu gde se topi, tako da je većina njegovog leda jednogodišnja. Ogromne ledene ploče se tada odvaljuju od glavnog kopna i plove, a njihova površina zna da bude i po nekoliko stotina kvadratnih kilometara.

KLIMA

Životna sredina u arktičkom krugu. Sever Kanade. Foto: Wikimedia Commons/Paul Gierszewski Životna sredina u arktičkom krugu. Sever Kanade. Foto: Wikimedia Commons/Paul Gierszewski

Klima se u obe polarne regije sastoji od dugih ledenih zima i kratkih hladnih leta; postoje i proleća i jeseni ali prođu u treptaju oka.

Arktik je topliji od Antarktika iz dva glavna razloga: 1) efekta mora čija temperatura ne pada ispod -2 stepena Celzijusa tako da je cela regija relativno topla iako je more prekriveno ledom, i 2) Antarktik je najviši od svih kontinenata sa prosečnom visinom od 2.300 metara, što je dvostruko više od prosečne visine Azije i tri do šest puta više od drugih kontinenata (temperatura pada sa povećanjem visine stopom od 1 stepena Celzijusa na svakih 100 metara).

Još jedan razlog zbog kojeg je Antarktik hladniji od Arktika su cirkumpolarni vetrovi i struje koji kruže oko ovog kontinenta i vremenske okolnosti drže na jednom mestu, dok se na Arktiku vremenske okolnosti prelivaju sa njega ka jugu ali i sa juga ka njemu.

Plavi led pokriva jezero Friksel na Transantarktičkim planinama. Foto: Wikimedia Commons/Joe Mastroianni, National Science Foundation Plavi led pokriva jezero Friksel na Transantarktičkim planinama. Foto: Wikimedia Commons/Joe Mastroianni, National Science Foundation

Međutim, teško je reći koliko je niska temperatura u obe ove regije jer se situacija razlikuje od oblasti do oblasti u njima. Tokom januara, na Severnom polu, temperature variraju od -26 stepeni do -43, dok se tokom zime na Južnom one kreću od -55 do -62. Najniža zabeležena temperatura na Zemlji ikada bila je -89,2 stepena Celzijusa, što se desilo 21. jula 1983. godine u sovjetskoj bazi kod Južnog geomagnetskog pola na Antarktiku.

Najviša zabeležena temperatura na Severnom polu bila je +5 stepeni Celzijusa, dok je najniža zabeležena na Južnom bila -13.5 stepeni. Drugim rečima, spremajte kupaće kostime i pravac na Severni pol.

BILJNI SVET

Arktik ga je krcat, i uglavnom ga karakteriše ono što raste u tundrama, ogromnoj regiji bez drveća koja zauzima površinu od oko 11,5 miliona kvadratnih kilometara i ispod koje se nalazi večito zaleđeni sloj zemlje. Ima niskog grmlja, šaša, trave, mahovine i kopitnjaka, i raznolikog alpskog cveća i lišajeva. Sveukupno, na Arktiku postoji oko 1.700 različitih vrsta biljaka.

Ženka južnog morskog slona na Antarktiku. Foto: Wikimedia Commons/Butterfly austral - Serge Ouachée Ženka južnog morskog slona na Antarktiku. Foto: Wikimedia Commons/Butterfly austral - Serge Ouachée

Sa druge strane zemaljske kugle, na Antarktiku, biljni svet je mnogo siromašniji i razuđeniji, razbacaniji. Pošto je samo jedan odsto tog kontinenta bez leda, samo se tu na kamenju mogu naći najizdržljivije biljke. Postoje dve vrste viših biljaka, trava, male cvetajuće alpske biljke, oko stotinak vrsta mahovine, 300-400 vrsta lišajeva i 25 vrsta kopitnjaka. Pod ekstremnim uslovima, alge i lišajevi žive u sitnim porama unutar kamenja. Da, dobro ste čuli, unutar kamenja.

ŽIVOTINJSKO CARSTVO

Na Arktiku živi veliki broj životinja: irvasi, mufloni, leminzi, arktički zečevi, snežne sove, veverice, arktičke lisice i polarni medvedi su samo neke od njih. Pošto je Arktik deo kopnenih masa Evrope, Azije i Severne Amerike, ove životinje mogu da migriraju na jug tokom zime i da se vraćaju leti. Postoji i mnogo morskih životinja kao što su morževi, razne vrste foka, narvali i kitovi, kojih doduše ima manje danas nego pre, zbog lova.

Najveća životinja sa stalnim boravištem na Antarktiku je jedan insekt, konkretno beskrilna mušica latinskog imena Belgica antarctica čija je dužina manja od 1,2 cm. Nema insekata sa krilima.

Pingvini na Antarktiku. Foto: Wikimedia Commons/Jason Auch Pingvini na Antarktiku. Foto: Wikimedia Commons/Jason Auch

Međutim ima mnogo velikih životinja koje povremeno žive na Antarktiku ili dobar deo života provedu na njemu: mnogo različitih vrsta pingvina i foka (među njima je i foka rakojed, navodno najbrojniji sisar na Zemlji posle čoveka). Tu je i mnogo različitih ptica poput albatrosa. Karakteristično za Antarktik je to što postoje oblasti gde je gustina naseljenosti životinja neverovatna, a sve zbog odsustva ljudi koji bi ih ubijali.

LJUDI

Postoji mnogo urođeničkih grupa koje žive oko Arktika: Inuiti, Čukči, Laponci, Jupiki, Inupiki i tako dalje. Oni su nomadi, lovci-skupljači, mada pre lovci nego skupljači; neki, poput Laponaca, bave se i stočarstvom, budući da odgajaju velika krda irvasa. Postoje i gradovi, poput Murmanska u Rusiji koji je najveći sa 325.000 žitelja; sveukupno Arktik ima oko četiri miliona stalnih stanovnika.

Jedna od najvećih razlika između Arktika i Antarktika je stoga upravo u ljudskom prisustvu. Na ovom potonjem nikada nije postojala urođenička zajednica, niko ga čak nije ni video do 1820. godine, niko nije kročio na njega do dve godine kasnije, a do 1898. niko nije proveo na njemu celu godinu.

Laponac sa svojim krdom irvasa na Arktiku. Foto: Wikimedia Commons/Mats Andersson Laponac sa svojim krdom irvasa na Arktiku. Foto: Wikimedia Commons/Mats Andersson

Danas su tamo samo naučno-istraživačke stanice u kojima stručnjaci iz raznih oblasti borave od godinu do dve. I dalje se niko nije rodio na Antarktiku i oduvek tamo živeo i do kraja života će tamo živeti.

Najveća stanica je američka baza "Mekmurdo" sa 1.000 ljudi tokom leta i oko 250 tokom zime; ukupno se na Antarktiku leti obre oko 4-5.000 naučnika, ali samo oko 1.000 ostane zimi. No, zato tokom leta na Antarktik nagrne oko 40.000 turista koji obično ostanu 6-14 dana.

Inače, kuriozitet koji se tiče imena ove dve regije ostavili smo za kraj. Arktik dolazi od grčke reči "arktikos" što znači "u blizini medveda, severno"; "arktos" je medved, a ne misli se na životinju nego na sazvežđe ili Velikog ili Malog Medveda. Antarktik dolazi od grčke složenice "antarktike" što znači "suprotno od Arktika, suprotno od severa".

Antarktička noć iznad stanice "Amundsen-Skot" na Južnom polu. Foto: Wikimedia Commons/Chris Danals, National Science Foundation Antarktička noć iznad stanice "Amundsen-Skot" na Južnom polu. Foto: Wikimedia Commons/Chris Danals, National Science Foundation

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Sorlivan

    15. januar 2017 | 22:56

    Odličan tekst. Svaka čast, mozak mi se odmorio. Hvala

  • Vuksna

    14. januar 2017 | 09:02

    Одличан чланак, оваквих треба доста, да људи и науче нешто, као што каже ранији коментар, кад већ децу о овоме не уче тамо где треба, у школама.

  • lepo vreme....

    13. januar 2017 | 14:13

    Nekada dok su škole bile škole, a učitelji i nastavnici radili svoj posao savesno i valjano i učili decu normalnim stvarima iz opšte kulture, ove stvari su se učile u osnovnoj školi, danas kada partijski drugovi zauzimaju mesta u raznoraznim ministarstvima,posebno u prosveti, sa mnogo "jakim" diplomama, verovatno i oni prvi put čitaju i čuju ove stvari, pa su nam i deca uskraćena za osnovna znanja, zaglupljenim, neukim polupismenim ljudima, lako se upravlja, njihov mozak je "šupalj" lako se dopuni informacijama sa Farme, raznoraznim zvezdicama, silikonima, uspehom, Pinkom itd, itd.... Blago tebi Srbijo!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA