Evita Peron, voljena prva dama Argentine: Suprug joj je bio surovi diktator, borila se za prava žena i siromašnih, a imala skupoceni nakit i haljine (FOTO) (VIDEO)

Eva 1934. godine završava osnovnu školu, odlučuje da ne nastavi školovanje nego da se posveti svom snu. Želi da učestvuje na takmičenju mladih talenata koje se održavalo u Buenos Airesu

  • 2

Marija Eva Duarte de Peron najčešće poznata po nadimku od milja Evita, bila je prva dama Argentine i druga žena predsednika Huana Perona. Koliko je značila svom narodu može i danas da se oseti u Argentini, a mnogi je smatraju zaštitnicom siromašnih. Život joj je bio u više nego uzbudljiv, počev od glumačke karijere, preko političkog angažmana, pa sve do nacionalne ikone.

Iako mnogima smeta to što je živela i više nego luksuzno, a pritom se bavila humanitarnim radom, Evina populanost je uspela da prevaziđe popularnost njenog supruga. Tokom života plašila da će biti zaboravljena, međutim, epilog je bio potpuno drugačiji. Rođena je na današnji dan, 7. maja 1919. godine.

PREPOZNAJETE LI OVOG ZLIKOVCA: Čovek iza lažnih brkova i naočara, skriven iza imena Pablo Aranhos, nije niko drugi do... (FOTO)

EVITINI RODITELJI

Evitin otac Huan Duarte je sa svojih devet godina preuzeo očeve poslove oko vođenja imanja. Iako je bio u braku odlučio je da se zbog posla i nove pozicije zamenika sudije porotnika sam preseli u Los Toldos.

Po preseljenju, upoznaje Huanu Ibarguren, devojku rođenu 1894. godine. Huana Ibarguren radi kao kuvarica na imanju koje je zakupljivao. Započinju ljubavnu romansu i već 1908. godine zasnivaju porodicu. Imali su petoro dece, a najmlađa je bila Marija Eva koja je rođena 7. maja 1919. godine.

Eviti roditelji su živeli u vanbračnoj zajednici, pa je porodica često bila izložena velikoj diskriminaciji. Evitin otac je poginuo 1926. godine tokom jedne saobraćajne nesreće. Dva dana kasnije, 8. januara, održana je sahrana kojoj su pored obe porodice, prisustvovali i visoki gradski funkcioneri.

Evina majka nastavlja život u Los Toldosu, u kući sa svega dve sobe. Počinje da se bavi krojačkim zanatom kako bi prehranila porodicu.

DETINJSTVO

Osmogodišnja Eva kreće u školu u Los Toldosu. Pohađa je dve godine, tačnije do 1930. godine kada se porodica seli u Hunin gde posao pronalaze: Eliza kao službenica u pošti, Blanka koja po završetku školovanja u Bragadu dobija mesto učiteljice u Katoličkoj školi i Huan koji postaje prodavac u lokalnoj apoteci.

Eva nije imala većih poteškoća u školi, ako se izuzme matematika. Pokazivala je interesovanje za glumu, pevanje i recitovanje. Kada bi dan bio kišovit, Eva bi molila svoju učiteljicu da ode do mlađe dece i zabavi ih pričama i pesmama.

Eva 1934. godine završava osnovnu školu, odlučuje da ne nastavi školovanje nego da se posveti svom snu. Želi da učestvuje na takmičenju mladih talenata koje se održavalo u Buenos Ajresu. U Buenos Ajres dolazi u pratnji majke i ubrzo ima nastup na radiju, posle kojeg joj nude posao zbog kojeg je neophodno da se preseli u glavni grad. Huana smešta svoju petnaestogodišnju ćerku kod svojih prijatelja, porodice Bustamente i vraća se kući.

Evita Peron je bila voljena prva dama Argentine Foto: Guliver/Keystone/Hulton Archive/Getty Images

GLUMACKA KARIJERA

Eva se ubrzo pridružuje Argentinskom društvu komedijaša. Dvadeset i osmog marta 1935. godine, Eva Duarte ima prvu predstavu kao profesionalna glumica. Igra malu ulogu u komadu “Gospođa Perez” za koju dobija pohvale kritičara. Sa Argentinskim društvom komedijaša do januara 1936. godine, kada odlazi iz društva, igra u još tri predstave: “Svaka kuća je svet”, “Gđa San Žin” i “Dama, vitez i lopov”. U tom periodu živi skromno.

U decembru glumi u predstavi “Nevini”, a početkom 1937. godine je izvodi i u Montevideu, u Urugvaju. U martu dobija pohvale za predstavu “Nova Kolonija”, međutim, predstava ne nailazi na podršku publike. Eva nastavlja da glumi u pozorištu iako u avgustvu prihvata da glumi u filmu “Sekunde napolju”.

Tih godina, Eva postaje sve priznatija u svetu umetnosti, marta 1938. godine, sa devetnaest godina, primljena je u Argentinsku asocijaciju glumaca.

Prvu veću ulogu dobija 1944. godine u filmu “Cirkuska kavalkada” u kojem je glavnu ulogu imala Libertad Lamark. Jednom prilikom, tokom snimanja, Libertad Lamark je ošamarila Evu. Taj događaj će kasnije biti povod za verovanje da je Eva, nakon što je postala uticajna ličnost u svetu politike, zabranila Libertad, koja je u to vreme živela u Meksiku, povratak u Argentinu i prikazivanje njenih ostvarenja.

Eva se na filmskom platnu poslednji put pojavljuje 1945. godine, kada ima glavnu ulogu u filmu “Darežljiva žena”. Glumi bogatu ženu koja na kraju filma odlučuje da ode u planine kako bi pomagala siromašnima. Film je iste godine zabranjen u Argentini i sve kopije su oduzete.

U isto vreme kada joj je ponuđena uloga u filmu, Radio Belgrano joj nudi ulogu u radio teatru “Belo zlato”, posvećenoj svakodnevici radnika na plantažama pamuka u provincije Čako. U januaru 1939. godine sa kolegama osniva glumačko društvo.

UPOZNAVANJE HUANA PERONA I BRAK

U januaru 1944. godine Huan Domingo Peron koji se nalazio na čelu Sekretarijata za rad i socijalnu zaštitu organizuje dobrotvotnu priredbu na stadionu Luna park, sakupljeni novac namenjen je žrtvama zemljotresa koji je sedam dana pre uništio 90% teritorije andskog grada San Huana.

Na priredbu su pozvane mnoge poznate ličnosti među kojima i Eva Duarte. Te večeri započinje romansa između Eve i dvadeset i četiri godine sarijeg Huana koji iza sebe ima jedan brak okončan 1938. godine smrću njegove žene Aurelije Tizon.

Huan i Eva, iako žive zajedno još od februara, svoju vezu potvrđuju devetog jula na proslavi povodom Dana nezavisnosti. Peron sa Evom sklapa građanski brak 1945. godine u Huninu, a crkveni u decembru iste godine u crkvi Svetog Franje Asiškog u La Plati.

Vrlo brzo posle njihovog venčanja tadašnji režim zabranio je emitovanje svih serija i filmova u kojima se pojavljuje Evita Peron. Huan se 1946. godine kandidovao na predsedničkim izborima 1946. godine. Izbore dobija sa 54 odsto glasova.

Bavila se humanitarnim radom, a narod ju je voleo Foto: Guliver/Keystone/Getty Images

ULAZAK U POLITIKU

Po stupanju Perona na dužnost, Eva prelazi da radi u zgradi Glavne pošte gde se sastaje sa radnicima kojima pomaže da steknu bolje uslove za rad. Krajem septembra, premešta se u Peronovu kancelariju u Sekreterijatu za rad i socijalnu zaštitu kako bi nesmetano mogla da se sastaje sa radnicima i kako bi bila u mogućnosti da na brži način reši probleme i nesuglasice.

Sve brojnije obaveze dovode do produžetka radnog vremena. Ujutru bi, u rezidenciji primala najugroženije, a zatim bi odlazila u Sekretarijat i tamo se sastajala sa predstavnicima sindikata i siromašnima koji su je čekali ukoliko bi ona nakratko izašla da obavi neku protokolarnu aktivnost.

Ostalo je upamćeno i to da su za značajne datume, Evi mnogi slali cveće. Pošto joj cveće nije bilo potrebno koliko i novac za nove radove, imala je dogovor sa osobljem da kada Peron (kojem se ova ideja nije sviđala) zaspi, pozovu cvećara i preprodaju cveće.

Januara 1947. godine, počelo se sa realizacijom projekta dečijeg turizma, grupa radničke dece poslata je na putovanje u planine Kordobe, a na leto, deca su poslata na more.

PUTOVANJE U EVROPU

Početkom 1947. godine, odlučeno je da se Eva, kao ambasadorka dobre volje, pošalje na turneju po Evropi kako bi se bolje upoznala sa evropskim sistemima socijalne zaštite i kasnije ih prilagodila i primenila u svojoj domovini. Štampa turneji dodeljuje naziv “Duga” po slici koju Eva koristi prilikom posete Španiji.

Turneja započinje 6. juna, dolaskom u Madrid. Evu i njenu delegaciju dočekuje oko 3.000 simpatizera, na čelu sa Franciskom Frankom i njegovom ženom Karmen Polo sa kojom Eva nema najbolji odnos.

U Rimu tih dana, komunisti protestvuju protiv fašizma, ali ništa je ne ometa u nameri da se sretne sa radnicima, ministrom spoljnih poslova i drugim predstavnicima vlade. Organizovan je i susret sa papom Pijem XII, sa kojim vodi dvadesetsedmominutni razgovor u četri oka, nakon kojeg joj papa poklanja brojanicu. Odustalo se od posete Velikoj Britaniji pošto se kraljevska porodica odlučila da ode na odmor u Škotsku.

Turneju nastavlja u Portugalu gde se sastaje sa najvišim državnim zvaničnicima. U Parizu se sastaje sa Vinsentom Oriolom i prisustvuje potpisivanju trgovinskog sporazuma o kupovini pšenice.

Nakon toga, odlazi u Švajcarsku. Ovu posetu argentinska opozicija koristi kako bi u medije plasirala priču o postojanju računa u švajcarskoj banci sa kojeg je Eva tom prilikom podigla novac. Na putu kući, posećuje i Brazil gde prisustvuje jednoj ministarskoj konferenciji i Urugvaj gde se sastaje sa brojnim zvaničnicima.U Argentini joj 23. avgusta mnogobrojne pristalice priređuju svečani doček.

Njen suprug je bio preko 20 godina stariji od nje Foto: Wikipedia

FONDACIJA "EVITA PERON"

Devetnaestog juna 1948. godine zvanično je osnovana Fondacija “Eva Peron”. Prvu donaciju, 10.000 pezosa, uplatila je sama Eva.

Vlada, takođe, prosleđuje sredstva namenjena za društvena dobročinstva fondaciji, što nije bilo ništa neobično. Svoj prilog daju sindikati, preduzeća i pojedinci. Ukupno, oko 70% novca dolazi od radnika koji se često odriču dela svojih zarada.

U periodu od 1948 do 1952. godine, fondacija zapošljava 14.000 žena, pruža smeštaj za 500 žena koje rade u Buenos Airesu, otvara restorane sa niskim cenama namenjene radnicima, donira medicinska sredstva bolnicama širom zemnje, gradi dvadeset i jednu bolnicu, Dečiji grad (smeštaj za siročiće do 7 godina), Studentski grad u Buenos Airesu i pet staračkih domova.

Izrađuje se plan za izgradnju 100 novih škola. Podignuta su i dva nova naselja, Predsednik Peron i Grad Evita u kojima dom pronalazi 25.000 porodica. Fondacija šalje pomoć u vidu hrane, lekova i odeće u još 20 zemalja pogođenih prirodnim nepogodama.

BORBA ZA PRAVA ŽENA

Tri dana nakon izbora, 27. februara 1946. godine, Eva drži svoj prvi politički govor i traži pravo glasa za žene. Sredom u devet sati ujutru, se obraća ženama i pozivala ih na zajedničku borbu za opšte pravo glasa, organizuje proteste, štampa propagandne plakate i flajere. Ova borba do tada je bila neuspešna i rezervisana pre svega za žene iz više i srednje klase.

Sredinom septembra, Peronistička partija se reorganizuje kako bi se omogućilo stvaranje još jednog njenog ogranka, Peronističke feminističke partije. Ova partija osniva se tek dve godine kasnije, krajem septembra 1949. godine, a Eva je izabrana za predsednicu.

Eva i nakon ovog uspeha nastavlja sa kritikama, protivi se tome što žena nema u skupštini, vladi, međunarodnim organizacijama, velikim korporacijama i tajnim društvima, smatra da je svet u potpunosti podređen muškarcima. U međuvremenu, uspevada se izbori da novi ustav iz 1949. godine zagarantuje pravnu ravnopravost supružnika.

Sećanje na nju u Argentini i danas živi Foto: Wikipedia

BOLEST

U januaru 1950. godine Eva pada u nesvest na jednoj proslavi nakon čega je uspešno operišu zbog upale slepog creva, ali već tada se pojavljuju simptomi opasnije bolesti. Jedna od sobarica poziva Evinog doktora govori mu da je u nekoliko navrata primetila da Eva ima hemoragije. Doktor poziva Evu kako bi se bolje raspitao o njenom zdravstvenom stanju. Eva tom prilikom odbija da ode na predlog pošto nema dovoljno vremena za to. Počinje da oseća bolove u abdomenu i sve se brže umara.

Dijagnostikuju joj rak grlića materice (dijagnoza koja se od nje krije) u poodmakloj fazi. Novembra 1951. godine, šest dana pre izbora podvrgli su je histerektomiji. Operaciju je trebalo da obavi argentinski lekar, međutim, doveden je američki lekar koji odlazi pre nego što se Eva budi.

Tokom operacije je utvrđeno da se rak proširio na druge delove tela tako de se stanje pogoršalo pa ona počinje sve više da gubi na kilaži. Kako se ona ne bi brinula, njen pomoćnik, Atilio Renci, pomerao je kazaljku na vagi, nekad bi toliko mnogo pomerio da je izgledalo kao da dobija na kilaži.

Na izborima 1951. godine, sindikalisti, kako bi sebi obezbedili nekoga ko će se u vladi zalagati za njihove interese, predlažu da Eva bude kandidat za mesto potpredsednice. Ovaj predlog pravi dubok razdor između peronista levičara i peronista desničara koji se ne mire sa idejom da bi Eva mogla dobitijoš veći uticaj nego što je do tada imala.

Dva meseca pre izbora, pokušan je državni udar, nekolicina penzionisanih i aktivnih oficira traži podršku vojnika iz vojnog logora Majski kamp kako bi smenili vlast. Međutim, ubrzo ih otkrivaju, ovom događaju ni štampa ne posvećuje veliku pažnje. Eva na ova dešavanja reaguje tako što okuplja odane ljude koji će joj biti od pomoći u slučaju da se ponovo pokuša nešto slično.

Po prvi put, tog 11. novembra, žene izlaze na birališta. Eva, tek operisana, glasa iz svoje postelje. Na izborima, Peron osvaja preko 60% glasova. Sedmog maja, na 33. rođendan, Eva dobija titiulu Duhovnog vođe nacije.

Poslednje dane svog života, Eva provodi u jednoj od soba predsedničke rezidencije. Muž joj retko navraća u posetu, ali je okružena porodicom, majkom Huanom, sestrama i bratom. Posećuje je i ispovednik Hernan Benitez, ipak, najviše vremena, zbog posla, provodi pored Atilija Rencija. O njoj brinu mlade medicinske sestre koje su radile za fondaciju.

I iz bolesničke postelje uspeva da kontroliše rad fondacije, iako bolesna još uvek se sastaje sa sindikalcima. U trenutcima slobodnog vremena, često traži da joj puštaju film“Darežljiva žena” u kojem je igrala glavnu ulogu sedam godina ranije. Skoro do poslednjeg dana diktira knjigu “Moje poruke”.

SMRT

Dvadeset i šestog jula 1952. godine u 20 časova i 25 minuta, Marija Eva Duarte de Peron umire, ili, kako mediji to preneli, zakoračuje u večnost. Imala je samo 33 godine. Proglašava se 30 dana žalosti. Zastave se spuštaju na pola koplja. Ministarstvo rada proglašava 3 neradna dana. Satovi na mnogim trgovima zaustavljaju se na 20:25 časova. Cvećare u blizini Buenos Airesa ostaju bez cveća.

Narod počinje de se okuplja, a razići će se tek nakon sahrane. Peron obećava da će Evino telo biti izloženo dovoljno dugo da svi koji to žele stignu da se oproste od nje oproste. Da bi sve prošlo kako valja, odmah se poziva Pedro Ara koji trebala da, po Peronovoj želji, balsamuje Evino telo. Peron zahteva da se posao dobro obavi i da telo izgleda kao da Eva spava.

Do sahrane, Evino telo je izloženo u Ministarstvu rada. Pored kovčega prolaze milioni Argentinaca. Osam osoba koje su želele da priđu Evinom kovčegu izgubile su život u gužvama koje su vladale ulicama, a 2.000 osoba je teže i lakše povređeno.

Ministar zdravlja, Ramon Kariljo, naručuje sveću visoku 165 cm, koliko je i Eva bila visoka. Palio je svakog dvadeset i šestog u mesecu na samo sat vremena pa je očekivao da će sveća potrajati 100 godina. Narod upućuje papi Piju XII molbu da Evu proglasi za sveticu.

Sahrana, uz sve državne počasti, održava se 11. avgusta, prisustvuje joj dva milona ljudi. Cveće je, tokom povorke, bacano sa zgrada pored kojih kovčeg prolazi. Zvog cvetova, buke i venaca nekimulicama bilo je nemoguće normalno se kretati.

VREDAN NAKIT I ODEĆA

Iako su joj protivnici zamerali zbog ekstravagantnog trošenja sredstava iz fondova, to je bilo teško dokazati jer se nisu vodile finansijske knjige. Kritikovali su i njenu sklonost ka skupoj odeći i obući. Imala je više od sto bundi i oko 800 pari cipela od krokodilske i zmijske kože, nekoliko stotina torbi i više od 600 šešira.

Posedovala je i neprocenjivu kolekciju nakita i velike sume novca na računima u nekoliko švajcarskih banaka. Neki njeni biografi beleže da se za sumu na koju je procenjen njen nakit moglo izgraditi 17 fudbalskih stadiona.

Jedan od najvrednijih komada bila je ogrlica od platine sa dragim kamenjem i biserima, poklon Staljina. Najlepši komad u njenoj zbirci bile su minđuše nazvane "mali lusteri", od ogromnih dijamanata i još većih safira koji su joj visili do ramena. To je bio poklon milionera Alfreda Dodera, za koga je radila kao devojka.

EVIN UTICAJ SVE DO DANAS

Život i smrt Eve Peron bili su inspiracija mnogim umetnicima. Napisano je više romana, priča, pesama pa čak i stripova na ovu temu.Snimljeno je više od sedam filmova od kojih i jedan animirani.

Osim pozorišnih postoji i mnogo muzičkih komada posvećenih Evi Peron, najpoznatiji je mjuzikl Endrua Lojda Vebera i Tima Rajsa pod nazivom “Evita”. Njen život bio je i tema filma "Evita", reditelja Alana Parkera, u kojem su glavne uloge tumačili Madona i Antonio Banderas, dok je pesma "Ne plači za mnom, Argentino" očarala mase širom sveta.

U Argentini postoji šest memorijalnih muzeja, najposećeniji je Muzej Evita, u Buenos Airesu. Danas svaki veći grad u Argentini ima spomenik posvećen Evi Peron.

Lik Eve Peron često se nalazio na poštanskim markama, a jula 2012. godine postala je prva žena čiji se lik našao na nekoj od argentinskih novčanica nakon što je u platni promet puštena novčanica Od sto pezosa sa njenim likom.

Pošto svaka politička partija u Argentini, da bi obezbedila veći broj radnih mesta, proizvodi svoje pivo, jedno od piva Justicijalističke partije ponelo je naziv “Evita Peron”.

Evitin suprug, Huan Peron Foto: Wikipedia/ Huan Peron

SUPRUG HUAN PERON

Peron je kao predsednik uveo celi niz reformi s ciljem nacionalizacije industrije, smanjenja uticaja stranih - prvenstveno britanskih kompanija - na politiku zemlje, te poboljšanja socijalnog položaja najsiromašnijih slojeva. Peronova ideologija - koju je opisivao kao treći put između socijalizma i kapitalizma - danas se naziva peronizam.

1930-ih je bio vojni ataše u Musolinijevoj Italiji, gde je razvio sklonost prema fašizmu.

Peron je za predsednika izabran 1951. godine, ali se nakon smrti supruge Eve Peron našao sve više politički izolovan. Godine 1955. je zbačen u vojnom udaru i proteran u Španiju.

Kada je u Argentini nakon osamnanest godina ponovno uspostavljena demokratija, Peron se vratio i glatko pobedio na izborima. Međutim, bio je teško bolestan i nije bio u stanju da spreči sve krvavije obračune između leve i desne frakcije svojih pristalica. Nakon smrti ga je nasledila supruga Isabel Peron.

Nakon završetka Drugog svetskog rata, Argentina je postala popularno sklonište za naciste, od kojih su neki bili pod Peronovom zaštitom. U Argentinu su se prebacivali preko tzv. pacovskih kanala iz Evrope. Neki od njih bili su Jozef Mengele (stigao 1949) i Adolf Ajhman (1950). U Argentini su utočište našli i funkcioneri marionetskih režima, poput Ante Pavelića, koji je do odlaska u Frankovu Španiju 1957. bio Peronov savetnik za bezbednost. Begunci su obično dobivali falsifikovane pasoše u argentinskom konzulatu u Barseloni.

Daljinac

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Srbin

    9. maj 2018 | 00:35

    Mira M pokusala da je kopira,zar ne ?!?

  • Realno

    8. maj 2018 | 11:22

    Njeno negiranje holokausta i masovna ubijanja ljudi je ostavilo dubok trag u ljudima koji su se borili protiv fasizma. Prihvatila jemsve fasiste i zlocince iz EU uz odgovor da je to laz .

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA