Bio nezamenljiv deo umetničke elite, pomagao španski građanski rat: Ko je bio Dida de Majo iz Senki

 

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Ime je obavezno
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Tanja

    20. april 2026 | 17:40

    Memoari Dide de Maja su dostupni na Internetu. Dao je slikovit opis Golog otoka. Preporucujem za citanje.

  • Lenka

    19. april 2026 | 15:14

    To što radi Bjelogrlić u Senkama je čista komercalizacija istorije, kao i sva njegova dela...

  • Pantagruel

    19. april 2026 | 06:59

    1. Није он "помагао шпански грађански рат", него је помагао борби против фашизма у том грађанском рату у ком су другу страну подржавали Хитлер и Мусолини. 2. Није био "са Дорћола", него са Јалије (Турска реч за обалу реке, каква постоји и у Сарајеву). То је назив за део града између Дорћола и обале Дунава, који је временом престао да се користи. А лако му је било оцртати Грачаницу. Обухватао је све од Дунавске улице и реке Дунав (онај део где су сада бројна стоваришта, затим до недавно железничка пруга која се претвара у Линијски парк, стару електричну централу, Марину "Дорћол" и цело "ново" насеље из осамдесетих које се протеже десно од Спортског центра 25. мај (Милан Гале Мушкатировић) све до старе централе. Крај који данашњи помодари зову Дорћолом и деле га на "горњи" и "доњи", заправо су некада чинила три одвојена краја: Зерек (на турском - видиковац) - између данашње Васине и Улице цара Душана. Дорћол - од Душанове до Дунавске и Јалија - од Дунавске улице до саме Дунава. А бочне границе биле су им улице Тадеуша Кошћушка и Француска, као и њен доњи део који се данас зове Жоржа Клемансоа. У неким схватањима, источна граница се помера до улице 29. новембра (Булевара деспота Стефана). А има и оних који западну границу скраћују до Улице краља Петра.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA