≫ 

Remek-delo napisala je u 18, Morijak ju je zvao "šarmantni mali montrum": Intrigantna Fransoaz Sagan

Ceo život će pisati, a njeni romani, scenariji i eseji uvek će biti "poslastica" za čitaoce

  • 0
Francoise Sagan Fransoaz Sagan / : Profimedia/colaimages /Alamy

Lepuškasta Francuskinja Fransoaz Kuare (docnije Sagan) objavila je svoj prvi i ujedno najpoznatiji roman “Dobar dan, tugo” kao tinejdžerka - imala je svega 18 godina. Roman je fascinirao, ali i šokirao francusku publiku, otvorivši joj vrata slave i bogatstva u tako mladim godinama. Biografi sada smatraju da joj je prerani uspeh doneo više zla nego dobra.

Ceo život će pisati, a njeni romani, scenariji i eseji uvek će biti "poslastica" za čitaoce.

Fransoaz Sagan Fransoaz Sagan / Printskrin: YT/Les archives de la RTS

U svojoj dugoj i bogatoj karijeri napisala je 20 romana, tri knjige kratkih priča, devet pozornišnih scenarija, dve biografije i čitav niz putopisa i neknjiženvnih tekstova... Ipak je njen prvi roman "Dobar dan, tugo" (Bonjour Tristesse) onaj koji je zaista uzdrmao publiku i razobličio čitavo francuskog društvo, ostavši do kraja njen najbolji rad.

Sažeta priča, od svega 140 strana, opisuje jedno leto iz ugla Sesil, 17-godišnjakinje koja raspust provodi u vili na Azurnoj obali sa svojim ocem udovcem i njegovom novom devojkom. Sesil se upušta u ljubavnu avanturu sa mladićem, ali sve se menja kada u vilu stiže stara prijateljica njene pokojne majke i prekida dane prepune bezbrižnog hedonizma.

Uspeh, hvalospevi i osuda

Amoralni ton romana šokirao je i zaveo publiku i to čini i dan-danas. Roman je prodat u pet miliona primeraka, a Sagan je postala slavna.

Nije joj bilo teško da Sesil da glas... Saganova je rođena u Kažaru 21. juna 1935. godine, u imućnoj porodici, kao najmlađe dete koje su roditelji, nakon smrti sina, bez razmišljanja razmazili. Bez razmišljanja kršila je pravila i prolazila nekažnjeno. Njena prijatlejica kasnije je rekla da Fransoaz nikada nije odrasla.

- Zauvek je imala 12 godina. Radila je šta je htela.

Od malih nogu Fransoaz je čitala. Obožavala je Prusta, Standala, Gida i Kamija.

- Imala sam jaku želju da pišem i slobodno vreme. Umesto da pobegnem u Čile sa grupom gangstera, ostala sam u Parizu i napisala roman. Za mene to je bila velika avantura - rekla je u intervjuu za "Parisku reviju" nedugo nakon što je postala slavna.

Testirala je samu sebe - ne da napiše veliko delo, već da vidi hoće li imati volje da završi neki roman uopšte. Nakon dva, tri meseca roman je bio gotov, a u januaru ga je predala izdavaču. Ispod naslova i svog imena napisala je svoj datum rođenja da svima stavi do znanja da ima samo 18 godina.

Nekoliko dana kasnije ponuđen joj je ugovor, uz nadzor njenih roditelja. U poslednjem trenu promenila je svoje prezime - stavila je Sagan, po princezi Sagan iz Prustovog "Traganja za izgubljenim vremenom".

Uspeh je bio momentalan i zavidan. Nekoliko meseci nakon objave romana dobila je vrlo važnu nagradu kritike.

- Njen književni talenat eksplodirao je već na prvoj strani i ostao neupitan - napisao je pisac Fransoa Morijak, dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Njegove kasnije reči, kako je Saganova "mali šarmantni monstrum", pratiće je do kraja života.

No, nisu svi bili oduševljeni romanom. Glavni književni kritičar časopisa "Le Monde" opisao je roman kao nemoralan. Drugi su smatrali da će priča uništiti imidž mladih Francuskinja.

"Novac ne donosi sreću, ali radije bih plakala u "jaguaru" nego u autobusu"

Saganova nije marila - kritike su, po njoj, bile obojene zastarelim sistemom vrednosti u većinski katoličkoj zemlji.

- Bilo je nezamislivo da devojka od 17, 18 godina vodi ljubav sa mladićem svojih godina, u koga nije zaljubljena, a da za to ne bude kažnjena. Ljudi nisu mogli da tolerišu činjenicu da se devojka ne zaljubi ludo u mladića, da ne ostane trudna do kraja leta. Bilo je nezamislivo pustiti devojke da koriste svoje telo kako žele, da iz njega crpe zadovoljstvo, a da za to ne trpe posledice - napisala je ona 30 godina kasnije.

Mrzela je kada su je poredili sa Sesil, a još više što su mnogi mislili da je roman napisao stariji muškarac, dok je potpis tinejdžerke bio tu da izazove senzaciju.

Uprkos svemu, postala je slavna. Glave su se okretale, a razgovori prestajali kada bi ušla u restoran. Novac je navirao sa svih strana, a ona ga je još brže trošila. Kupila je stan u Parizu i moćni Jaguar XK140.

- Novac ne donosi sreću, ali radije bih plakala u "jaguaru" nego u autobusu - izgovorila je ona ovu čuvenu rečenicu.

Plaćala je svaki račun, a kada je delo prevedeno u Britaniji i SAD-u, postala je još bogatija. Napustila je studije da bi napisala svoj sledeći roman "Neobuzdan smeh", u kome je glavna junakinja opet bila samo godinu dana mlađa od same autorke.

Buran ljubavni život, zavisnost od narkotika i konačni krah

No, dok je njena karijera cvetala, privatni život je bio vrlo turbulentan. Udavala se dva puta - prvi put za 20 godina starijeg urednika (brak je trajao dve godine), a drugi za američkog umetnika. Za 11 meseci braka dobili su sina Denisa, koji je kasnije svoju majku opisao kao brižnu.

Usledile su veze sa brojnim muškarcima i ženama, uključujući i 10-godišnju romansu sa Pegi Roše, modnom stilistkinjom.

Viski, kokain i zavisnost od kockanja uzeli su je pod svoje, da bi njenom profesionalnom i privatnom životu na kraju zagospodario heroin. Nakratko se povratila kada je 1984. objavila "Avec Mon Meilleur Souvenir", kolekciju predivnih eseja. No, smrt Rošeove 1991. godine ju je dokrajčila. Retka pojavljivanja na TV-u otkrivala su uznemirenu, mršavu i odsutnu osobu.

Na kraju se zatvorila u svoju seosku kuću, a sav njen novac je iščezao. Svi pokušaji njenih prijatelja, koji su gledali kako uništava sebe, da dopru do nje, bili su odbijeni glasom kućepaziteljke koja se jedina javlajala na telefon.

Kada je 2004. godine umrla u 69, ostavila je dug od preko milion evra.

"Nema ljubavi bez straha od ljubavi…"

Ovo su neke od njenih misli iz romana "Nepomična oluja" i "Dobar dan, tugo".

- U tome je izgleda nezgoda suočavanja s prošlošću pod izgovorom da se obnavlja sadašnjost. Sadašnjost, koja uostalom, nikog ne interesuje. A sva ta pitanja o datumima i časovima, ta mahnita putovanja, ta sentimentalna hodočašća, sve to namamljuje na upoređivanja ili gorka pitanja koja samima sebi ne iskazujemo, ali koja nas preplavljuju: uporni refreni sadašnjeg vremena malo pomalo ispunjavaju prazne strofe prošlog i davno-prošlog vremena.

- Ma kakav nesklad postojao u početku između delovanja i uzroka i ma kako bio dalek put od moralnog zakona do potvrde u suštini stvari, ipak se uvek oseća da čovek crpi snagu za ljubav prema čovečanstvu iz veze sa stvaralačkim principom ljudske rase.

- To što ti nazivaš vrstama inteligencije, to su samo stepeni zrelosti.

- Greh je jedino živo obeležje modernog sveta.

- Oklevam da ovom nepoznatom, bolnom i mučnom osećanju nadenem lepo i ozbiljno ime – tuga. Ovo osećanje je tako sveobuhvatno, tako sebično da se gotovo stidim, a tuga mi se oduvek činila vrednom poštovanja.

- Ljubav nije samo niz osećanja nezavisnih jedno od drugog…ljubav je postojana nežnost, blaženstvo i čežnja za nekim.

- Nisam bio toliko glup da ne bih znao da nema ljubavi bez straha od ljubavi…

Video: Nušićev život od danas može da se sluša

(D.D.S.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA