Bili smo kod Katerine, prve i jedine žene obućara u Makedoniji: Zaljubila se i došla iz Krakova, sada popravlja cipele i uspomene (FOTO)

- Počela sam da šijem i pletem i polako ulazim u svet modnog dizajna. Sa svojim haljinama, suknjama i džemperima učestvovala sam na nekoliko modnih revija u Makedoniji - skromno kaže Katerina

  • 4

Ona je mlada, vitka i visoka. Po njenom gracioznom hodu i držanju tela pomislili bi ste da je u najmanju ruku manekenka, ali – ne. Ona je obućar, jedina žena u Makedoniji koja se bavi ovim starim zanatom, rezervisanim uglavnom za muškarce.

Dubravka se školovala za psihologa, a sada je naučila da pravi cipelice za bebe i zarađuje više nego što je i mogla da zamisli!

Ugledali smo je kako stoji ispred svog dućana smeštenog u jednoj stambenoj zgradi u skopskom naselju Novo Lisiče i razgovara sa mušterijom.

Pažnju nam je privukla njena kožna, pohabana i sa lepkom isflekana kecelja, svojstvena obućarima. Pomislili smo – nije moguće da se takva dama bavi tim, ni malo čistim zanatom. Prišli smo joj, a ono što smo od nje čuli, baš nas je iznenadilo. Ona je više od običnog obućara koji krpi pocepane i popravlja pohabane cipele. Ona je akademski građanin, modelar, stilista, modni dizajner, jednom rečju – umetnik.

Zove se Katerina Mikrut. Ima  36 godina, iz Krakova je, grada u Poljskoj, a u Makedoniju ju je dovela ljubav.

- Po struci sam Slavist. U Krakovu sam završila slavistiku i češki, a na fakultetu sam počela da učim i makedonski jezik. U Makedoniju me je pre 10 godina dovela ljubav. Udata sam za Makedonca, Goceta. On je bio razlog zašto sam odlučila da napustim Poljsku i dođem u Makedoniju. Prvo smo živeli u blizini Prespanskog jezera, a pre pet godina smo se preselili u Skoplje, počela je svoju priču Katerina Mikrut.

Foto: D.Joksic Foto: D.Joksic

Razgovor nam je prekinuo stariji muškarac, koji je u njen obućarski dućan ušao sa pohabanom crnom ženskom kožnom tašnom da pita da li može da se popravi. I on je bio iznenađen kada je umesto muškarca, za obućarskom mašinom ugledao ženu, ali je to pokušao da sakrije. Katerina mu je objasnila da može da je sredi i promeni ručke na njoj. Rekla mu je i koliko će to da ga košta.

Kada je izašao, nastavaljamo razgovor.

- Poljski mi je maternji jezik, a češki sam studirala. Sa mojom strukom, slavistikom, ovde u Makedoniji nisam uspela da nađem posao, pa sam počela da se bavim sa raznim kreativim poslovima, koji su mi bili hobi. Počela sam da šijem i pletem i polako ulazim u svet modnog dizajna. Sa svojim haljinama, suknjama i džemperima učestvovala sam na nekoliko modnih revija u Makedoniji - skromno kaže Katerina.

Foto: D.Joksic Foto: D.Joksic

Iako su njene kreacije bile unikatne, tržište za njih u Makedoniji nije postojalo. Katerina je ubrzo shvatila da se od toga ne može živeti, pa se zaposlila u jednoj tekstilnoj fabrici kao modelar, konstruktor šablona i dizajner.

- Dopunski prihod mi je popravka starih i izrada novih cipela. Sa tim sam počela da se bavim pre tri godine, a zanatu me je naučio jedan fenomenalni majstor, Ismet Ajrulah, koji u Staroj skopskoj čaršiji pravi cipele po meri isključivo od kože. On mi je otkrio i neke tajne ovog zanata, a kada sam sve to savladala, otvorila sam svoju obućarsku radnju - kaže Katerina.

Foto: Facebook/Mikka design Foto: Facebook/Mikka design

U malenom i naizgled pretrpanom dućanu, ona vrši popravke cipela, tašni, jakni, prerađuje stare. Po želji i crtežima mušterija, ili prema svom dizajnu izrađuje i nove cipele, za sada samo ženske, a pravi i nove tašne, rance, jakne.

- Puno žena radi u fabrikama na proizvodnji obuće, a da je neka od njih otvorila svoj obućarski dućan, ja još nisam čula, a nisu čule ni mušterije koji dolaze u moju radnju. Mnogi od njih su u početku iznenađeni kada me ugledaju, jer im je neobično da žena popravlja cipele... Zapitkuju me šta me je privuklo ovom poslu. Neki su i sumnjičavi, pa često pomislim da bi imala više posla da sam muško, ali je srećom mali procenat onih koji nema poverenja u ženu obućara - uz osmeh veli Katerina.

Foto: D.Joksic Foto: D.Joksic

Njene mušterije su i mladi i stariji ljudi. Neki od njih nisu u finansijskoj situaciji da kupuju nove cipele, već popravljaju stare, a drugi su “emotivno” vezani za obuću koju imaju, jer ime je ona “najlepša i najudobnija”. Jeftine cipele uvezene iz Kine mnoge obućare je naterala da stave ključ na vrata svojih malih dućana. Katerinu to ne brine jer, kaže, srećom na tržištu nema puno kvalitetnih, a jeftinih cipela, pa ona i dalje ima pune ruke posla. Osim toga, ona dizajnira i izrađuje tašne i rance od svakakvog materijala, kože, platna, sintetike, kombinacije materijala. Po želji mušterija može da napravi sve i svašta, šta god požele, a izrađuje i razne modne dodatke.

Katerina Mikrut ima ćerku Aliciju ( 17 ), koja joj ponekad pravi drušvo u dućanu, ali za sada nije zaninteresovana za mamin posao, a suprug Goce radi nešto sasvim drugo. Njeni roditelji u Poljskoj znaju čime se bavi njihova ćerka u Makedoniji, ali joj zbog toga nikada nisu zamerili, ni prigovorili.

Daljinac baner

(D.J.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Ljubica

    9. jun 2017 | 21:46

    Bas mi je drago i ja imam brata od tetke koji je ozenjen sa poljakinjom balerina je sada koreograf zive na relaciji skopje varsava.

  • stevo

    10. jun 2017 | 08:19

    bravo za katerina od polska, samo takvi luge kako nea go pravat napredokot i davaat primer za sekoj da pocne svoj biznis ili svoja rabota i da ne zavisi od nikoj respekt.

  • Vesna

    9. jun 2017 | 20:39

    Simpaticna!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA