OVAJ ČOVEK JE IDOL ISLAMISTA: "Svako da mi donese po dve ljudske glave! Inače..." (FOTO)

Tamerlan je bio jedan od najvećih osvajača svih vremena koji je upamćen ne samo po zaljubljenosti u umetnost i po gradnji možda najlepšeg grada srednjeg veka, Samarkanda, već i po brutalnosti koju je zahtevao od svoje vojske. U njegovim pohodima stradalo je pet odsto stanovništva planete Zemlje

  • 4

Timur, poznatiji kao Tamerlan (što dolazi od njegovog persijskog nadimka "Timur-Lenk" odnosno Timur Hromi), bio je tatarski, turko-mongolski osvajač, jedan od najvećih koje je svet ikada video.

Njegovo ime, Timur, znači "gvožđe" na staroturkijskom, a u formi Demir i danas je popularno, čak i u našim krajevima.

Kao samoproklamovani obnovitelj Mongolskog carstva, dobar deo Azije i Bliskog istoka bacio je pod svoje noge tokom tri i po decenije strahovlade.

Nikada nije koristio titulu kana pošto nije bio ni direktni ni indirektni potomak Džingis-kana (iako je svoju vladavinu legitimizovao tvrdnjom da je njegov naslednik), već je nosio titulu emira, što se prevodi ili kao zapovednik ili kao knez, princ.

Njegovi vojni pohodi, pretpostavlja se, koštali su života oko 17 miliona ljudi, što je na kraju 14. veka bilo oko pet odsto ukupnog broja stanovnika planete. U tom pogledu, bio je gori i od Hitlera.

Forenzička rekonstrukcija Tamerlanove glave i lica na bazi sovjetskog iskopavanja njegovih posmrtnih ostataka. Foto: Wikimedia Commons/Shakko Forenzička rekonstrukcija Tamerlanove glave i lica na bazi sovjetskog iskopavanja njegovih posmrtnih ostataka. Foto: Wikimedia Commons/Shakko

Rođen je krajem 1320-ih godina u današnjem Uzbekistanu, u porodici vlastelina Tergaja, vođe nomadskog plemena Barlasa.

U pitanju je jedno od brojnih mongolskih plemena koje je nakon Džingis-kana bilo poturčeno, odnosno, koje je prihvatilo turkijski jezik i islam, kao i persijsku književnost i visoku kulturu, ali je zadržalo mongolske političke i pravne institucije i tradicije. Sam Tergaj je živeo povučeno, proučavajući Kuran, pa je u tom duhu vaspitao i svog sina.

Već kao mlad postao je član omanje bande konjanika koja je presretala i pljačkala karavane, a u jednom napadu, oko 1363. godine, pogođen je sa dve strele; jedna mu se zabola u desnu nogu zbog čega je postao hrom, a druga u desnu šaku, zbog čega je izgubio dva prsta.

Tamerlanova bitka sa Egipćanima, prizor iz palate Golestan u Teheranu. Foto: Wikimedia Commons/Tehran Museum of Contemporary Art Tamerlanova bitka sa Egipćanima, prizor iz palate Golestan u Teheranu. Foto: Wikimedia Commons/Tehran Museum of Contemporary Art

Vladavina mu je počela oko 1370. godine kada se izborio da postane emir Šagataja. No, nije se tu zaustavio. Svet je bio mali za njega, a kamoli mali deo Centralne Azije. Osnovni cilj: zauzeti čitav Put svile i držati monopol nad tim najvažnijim trgovačkim putem Evroazije.

Njegova armija, sastavljena od svih pokorenih naroda, neprestano je bila u pokretu i odnosila je jednu pobedu za drugom. Centralna Azija, Mesopotamija, Indija, Anadolija, istočnoevropske stepe... sve je padalo pred njegovom silesijom.

Umro je tokom pohoda na Kinu, 1405. godine, u za to vreme dubokoj starosti. Sahranjen je u Samarkandu, njegovoj velelepnoj prestonici.

Tamerlanova prestonica Samarkand oko 1872. godine, slika ruskog slikara Vasilija Vereščagina. Foto: Wikimedia Commons/picture.art-catalog.ru Tamerlanova prestonica Samarkand oko 1872. godine, slika ruskog slikara Vasilija Vereščagina. Foto: Wikimedia Commons/picture.art-catalog.ru

Nama je verovatno njegov najpoznatiji boj čuvena Bitka kod Angore (današnja Ankara) 1402. godine, u kojoj je do nogu potukao i zarobio osmanlijskog sultana Bajazita koji se ubio u zatočeništvu zbog sramote što mu je supruga, naša Olivera Lazarević, silovana.

Olivera je naredne godine puštena zahvaljujući poslanstvu despota Stefana Lazarevića, i vratila se u Srbiju gde je provela preostale četiri decenije svog života.

Inače, despot Stefan je u toj bici učestvovao na strani Otomana, a zbog svoje hrabrosti i taktike (razbio je Timurove redove klinastim jurišom konjice u pokušaju da oslobodi Bajazita) velikom osvajača sveta je zapao za oko. Verovatno je zbog toga i pustio njegovu sestru.

Karta Tamerlanovog carstva oko 1400. godine, pod njegovom direktnom kontrolom. Danas su to: Iran, Irak, Sirija, Turska, Kazahstan, Avganistan, Jermenija, Azerbejdžan, Gruzija, Pakistan, Uzbekistan, Turkmenistan, Kirgistan, te delovi Kine. Foto: Wikimedia Commons/Gabagool Karta Tamerlanovog carstva oko 1400. godine, pod njegovom direktnom kontrolom. Danas su to: Iran, Irak, Sirija, Turska, Kazahstan, Avganistan, Jermenija, Azerbejdžan, Gruzija, Pakistan, Uzbekistan, Turkmenistan, Kirgistan, te delovi Kine. Foto: Wikimedia Commons/Gabagool

Tamerlan se smatra vojničkim genijem i jednim od najbriljantnijih stratega i taktičara svih vremena, kao i vrhunskim političarem koji je znao kako da pliva u visokofluidnom sistemu odnosa na prostoru kojim je vladao.

Pored toga, bio je i čovek visoke inteligencije, ne samo intuitivno već i intelektualno. Zanimao se za istoriju, graditeljstvo i baštovanstvo. Od svoje prestonice Samarkanda je napravio, tvrdi se, najlepši grad na svetu svog vremena.

Obožavao je nauku i okupio je najveće umove islamskog sveta, ali je više voleo umetnost, u toj meri da je otimao sve lepo na šta je naišao tokom svojih osvajanja. Uglavnom, ostao je zapamćen kao veliki ktitor i zaštitnik umetnosti i arhitekture.

amerlan se gosti u okolini Samarkanda. Foto: Wikimedia Commons/barabass.ru http://www.barabass.ru/eng/59.php amerlan se gosti u okolini Samarkanda. Foto: Wikimedia Commons/barabass.ru http://www.barabass.ru/eng/59.php

Valja pomenuti i da je izmislio i posebnu vrstu šaha, koji je i inače obožavao; ta vrsta se danas zove Tamerlanov šah i ima dvostruko više figura na 110 polja.

Takođe, bio je i čovek oportunista, koji je zahvaljujući mešanom poreklu svog plemena koristio i islam i mongolsko običajno pravo za svoje ciljeve, šta mu je u datom trenutku više odgovaralo.

Recimo, napad na Osmanlije je opravdao željom da obnovi vlast Seldžuka, koje je smatrao legalnim vladarima Anadolije budući da su oni od Mongola dobili na upravu Malu Aziju (čime je ujedno i sebe ponovo predstavio kao legitimnog naslednika Džingis-kana).

Gur-e emir u Samarkandu. U pitanju je Tamerlanov mauzolej u kojem je sahranjen. Foto: Wikimedia Commons/Faqscl Gur-e emir u Samarkandu. U pitanju je Tamerlanov mauzolej u kojem je sahranjen. Foto: Wikimedia Commons/Faqscl

Evropljani su ga gledali na različite načine, i dok su jedni bili protivni drugi su u njemu videli pozitivnu ličnost, i to pre svega zato što je ponovo omogućio pristup hrišćana Svetoj zemlji i zato što je štitio evropske trgovce. Posebno je dobre odnose imao sa Francuskom i Kastiljom (de fakto: Španijom).

Zbog svega navedenog mogli biste pomisliti da je epitet "psihopata" koji mu neki ljudi pridaju, potpuno nezaslužen. Možda. Međutim, imajte u vidu da nije pao s neba i da za to postoji razlog.

Razlog je brutalnost. Navešćemo tek jedan primer, jer ih je previše da bi se svaki pominjao. Juna 1401. godine napao je Bagdad. Nakon što ga je osvojio, 20.000 njegovih stanovnika je masakrirano, zbog toga što je Tamerlan naredio da mu svaki vojnik donese po barem dve ljudske glave.

Velelepna unutrašnjost Tamerlanovog mauzoleja u Samarkandu. Foto: Wikimedia Commons/Doron Velelepna unutrašnjost Tamerlanovog mauzoleja u Samarkandu. Foto: Wikimedia Commons/Doron

Mnogi vojnici su bili toliko prestravljeni od pomisli da neće uspeti da izvrše naređenje, da su čak i ubijali zarobljenike iz ranijih bitaka, samo da bi zadovoljili svog zapovednika Timura Hromog.

Sa druge strane, Tamerlan je ipak isuviše kompleksna ličnost, čovek svog vremena, da bismo tek tako sudili o njegovom ponašanju. Nije sve crno-belo, a svako ima i dobrih i loših strana.

Ono u čemu nema ničeg dobrog je ponašanje današnjih islamista koji u 2015. godini vrše masakre tamerlanovskog tipa, kao da je ovo srednji vek i kao da je savršeno normalno da se ljudi ubijaju zato što su "čarobnjaci".

Sa druge strane, pripadnici Islamske države i drugi slični monstrumi bi mogli da se ugledaju na Tamerlanove dobre strane i da prestanu da ruše kulturne spomenike; to što ne razumeju umetnost ne znači da je u redu da ih uništavaju. Samo glupaci ruše ono što ne mogu da shvate.

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA