Komentari

  • Viki

    1. januar 2020 | 10:23

    I ja godinama nisam znala za oca, tek kao devojka. Na kraju me je on potrazio. Tokom studija me je finansijski pomagao ali i stalno kinjio sa sumnjama da li sam njegova ili ne iako neverovatno licimo. Nije mi dao da upoznam svoju polusestru i brata. Ja sam mnogo godina kasnije se sama na to odlucila jer sam imala podatke o njima. Sestra se veoma obradovala, dok je brat bio neutralan. Zivimo svi u Beogradu. S bratom sam se videla jednom a sa sestrom vise puta. Medjutim ne nalazim nista zajednicko s njima i dosta smo i uzdrzani kad se sretnemo. Jednostavno, ispricali smo se i vise nemamo sta. Otac iako je bio imucan, nista mi nije ostavio. Potrudio se da sve da njima.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA