Imam 19 godina, ubio sam najboljeg druga i sad ležim u Kruševcu: Igrali smo se s pištoljem, danas ne bih bacio ni petardu (FOTO)
VP u Kruševcu im je promenio živote, naučili su zanate i raduju se boljem sutra
Tmuran 4. maj 2017. godine, svuda kiša i sivilo, tek pomalo zeleno drveće razbije monotoniju. Takav je bio i put do Kruševca, isprepleten zebnjom kako će izgledati susret sa maloletnicima koji su počinili neko krivično delo.
Ubrzo smo se obreli ispred Vaspitno popravnog doma, u kojem svoje tršave glavice skrivaju mladići Z.N. (19) i S.S. (19) - tu izdržavaju kaznu, jedan zbog ubistva iz nehata, a drugi zbog krađe.
Obojica gledaju u pod. Osećaj krivice i kajanja zauzeo je celu prostoriju. Prve reči izgovara štićenik Z. N., koji je ubio svog najboljeg druga.
- Ovde sam godinu i osam meseci. Ubio sam svog najboljeg druga. Bilo je slučajno - počinje Z. N. svoju priču.
Teškim glasom, punim kajanja, nastavlja:
Drug je kupio pištolj. Cilj je bio da se iz njega puca za Novu godinu, Božić... Te noći smo malo popili, igrali se pištoljem, Nismo znali da je metak bio u cevi i desilo se to što se desilo - kaže Z.N. dok tužno gleda u pod.
- Trudim se da se izborim sa tim. Da ne mislim više o tome. Nisam iz kriminogene sredine, ovo je bila slučajnost - kaže on, pogleda prikovanog za pod.
Iz VP Doma će izaći u junu ili julu.
- Ovde sam promenio svest o svemu. Imam fakultet za ceo život. Više ne bih bacio ni petardu - ističe Z.N.
U domu je ispekao zanat. Jedan je od najbolji pekara.
- Uživam u pekari, ovde radim. Najviše volim da pravim kiflice sa sirom i time planiram da se bavim kada izađem - ističe Z.N. kojem je, kako kaže, porodica sve vreme najveća podrška u ovom teškom životnom periodu.
Pored njega sedi S.S. (19). U VP Domu je godinu i tri meseca, a ostalo mu je, kako kaže, još oko godinu dana. U vaspitnom domu je zbog pljački.
- Počeo sam kada sam imao 14 godina. U sve to me je povelo društvo. Krenuli smo tim putem i nismo mogli da stanemo. Sve je krenulo od krađe kesice čipsa - priča S.S.
Uglavnom su obijali prodavnice.
- Smešno je to od čega smo počeli, a kako smo završili. Bilo je nas šestorica u grupi. Oni su svi na slobodi, a ja sam ovde - kaže štićenik.
Tvrdi da se u vaspitno - popravnom domu skroz promenio.
- Krivo mi je. Mogao sam da radim nešto drugo. Ali, dobro, ovde sam dosta naučio, od svega po malo za bolji život. Naučio sam molerski zanat.
- Volim to da radim. Imam neke prijatelje napolju koji se time bave i planiram da budem moler. Od moleraja može da se živi. Ne pada mi na pamet da se vratim onome što sam radio pre - ističe.
Otkriva nam da ima za šta da se bori.
- Imam porodicu koja je sve vreme uz mene i devojku koja me podržava i koja me čak da izađem - kaže on za kraj.
(Milica Čule/m.cule@telegraf.rs)
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Суд
Одличан текст.Само да га прочитају наша деца и родитељи. Чувамо наше благо:нашу децу.
Podelite komentar
V68
Svi koji su u zatvoru treba da rade. Jel jedino tako ce shvatiti tezinu kazne. A mislim da bi drzava trebala da napravi program za one koji su u zatvoru da rade.
Podelite komentar
kamenjarkesikter
Za ubistvo iz nehata manje od 2 god, za kradju 2 i nekolilo meseci.... ko li teze spava roditelji ubijenog ili opljackanog? Nas zakon jeste strog, ali ga sudije primenjuju nakaradno, i samo jos vece probleme prave...
Podelite komentar