≫ 

Lidiju su lekari ubeđivali da ostavi svog bolesnog sina, a on danas radi i vozi svoj "kruzer". Ništa ga ne može zaustaviti (FOTO)

Teška bolest mu nije skrotila temperament, pa neumorno sa biciklom raznosi salvete i slamčice po bitoljskim ugostiteljskim objektima

  • 5

Cerebralna paraliza nije uspela da prikuje za krevet, niti za invalidska kolica Peceta Angelevskog (40) iz Bitolja. On se u ovom gradu na jugu Makedonije, gde ga svi znaju kao Peckata, svakodnevno može sresti ili videti kako ulicama „krstari kruzerom“, kako u šali zove svoj adaptirani bicikl sa nadstrešnicom.

Mirko nema ruku, a rezbari kao da ih ima deset: Nikad se ne predaje, njegova borba je inspiracija za sve nas (VIDEO)

Teška bolest mu nije skrotila temperament, pa neumorno sa biciklom raznosi salvete i slamčice po bitoljskim ugostiteljskim objektima. Zarada je mala, ali je zadovoljstvo veliko. Rad mu ispunjava i ulepšava život, a vožnja bicikla mu je najbolja fizikalna vežba i terapija.

- Upornost se isplati. Sa „kruzerom“ svuda stižem. Nema mesta u gradu gde nisam bio. Ne želim da ceo dan provodim pored televizora ili kompjutera. Hoću da izađem u grad, da se sretnem sa ljudima, sa mojim prijateljima, da čujem šta se dešava u Bitolju, rekao je Pece Angelevski za skopski portal sdk.mk.

Njegova borba da živi što normalnije uprkos velikom hendikepu osvojila je srca Bitoljčana.

Foto: Facebook/Pece Pecka TA Angelevski

- Jedan bicikl mu je donacija od građana Bitolja. Ljudi su u kafićima sakupili pare i preko Interneta mu iz Engleske nabavili bicikl koji je koštao preko 1.240 evra. Sa njim silazi iz kuće i ide do pijace gde seda u drugi, kineski bicikl sa pomoćnim motorom, donacija MKC, i sa njim radi po gradu. Međutim, problem je u tome što mu se pokvario inventor, pa mu motor ne radi, a takvi se sada ne proizvode, pa ne znamo odakle da ih nabavimo - kaže njegova majka Lidija Angelevska.

Pece Angelevski je borbeni duh nasledio od majke Lidije, daktilografkinje u penziji, koja mu je glavna potpora u životu. Ona priča da još kada ga je rodila, 1977. godine lekari nisu postavili dijagnozu od čega boluje Pece. Imao je svega devet meseci kada su ga odveli u Nemačku, gde su joj rekli da ima cerebralnu paralizu. Od tada počinje njena bitka da olakša patnje svome sinu, da ga uzdigne na noge, da ga bar donekle osposobi za život.

Foto: Facebook/Pece Pecka TA Angelevski

Lekarsku pomoć je tražila na klinikama u Nemačkoj, Švajcarskoj, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji... Zahvaljujući specijalnom tretmanu on je prohodao sa nepunih pet godina, a još kao dete naučio je da vozi bicikl.

Portalu sdk.mk, Lidija sa gorčinom priča da su je neki lekari u Makedoniji savetovali da digne ruke i ostavi bolesno dete i da gleda svoje drugo, zdravo dete.

- Zatražili smo da idemo u Ljubljanu čitajući u novinama da je tamo izvesni doktor stavljao neki aparat u kičmu i da bi ovakva deca nakon toga prohodala. Tražila sam iz bolnice da mi daju dokument da bi smo mogli ići u Ljubljanu, a doktor mi je rekao: „Ma, ajde, što da ti dajem za ovo dete, vodi računa o drugom zdravom detetu koje imaš kod kuće, ostavi ovo“. To je bio užasan udarac za mene, kaže Lidija.

Foto: Facebook/Pece Pecka TA Angelevski

Za razliku od doktora u Makedoniji, lekari u inostranstvu su drugačije gledali na ovakve pacijente.

- Ovde su ga tretirali kao da više nema spasa za njega. Međutim, doktor Petar Žeškov, poreklom iz Prilepa, koji je radio na klinici u Zagrebu dao mi je volju za život. Rekao mi je – ovo dete može da bude učeno, da bude pametno, ima odlučnu memoriju, priseća se Lidija.

Foto: Facebook/Pece Pecka TA Angelevski

Iako je Pece Angelevski završio samo osnovnu školu, danas se bez problema služi sa kompjuterom.

Njegovoj sreći ovih dana nema kraja. Na dar od bitoljske bolnice je dobio polovan električni skuter, donacija iz Švedske, koji je skoro kao nov. Njega će voziti samo za svoje lične potrebe i za šetnju po gradu, a bicikl će i dalje ostati njegovo osnovno oruđe za rad i za ništa ga, kaže, neće menjati.

Foto: Facebook/Pece Pecka TA Angelevski

Srećna je i njegova majka, ali bi još srećnija bila kada bi se Pece oženio.

- Najveća želja mi je da nađe devojku. Ima devojaka sa hendikepom koje bi možda pristale da sa njim sviju gnezdo, da ga nakon naše smrti neko sačka kod kuće, da si jedno drugome uzajamno pomažu - kaže Pecetova majka Lidija.

Daljinac

(D.J.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Sinisa

    11. januar 2018 | 10:09

    Samo nastavi ljudino dobra!!!!!!!!

  • Јелена је

    11. januar 2018 | 09:17

    "Зарада је мала али је задовољство велико" ❤ Свако добро ти желим од срца, велики човече ❤

  • Н. С

    11. januar 2018 | 11:34

    Желим му срећу у сваком послу који започне, а мами пуно снаге да са њим издржи све борбе. Срећно

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA