≫ 

Vreme čitanja: oko 4 min.

Priče o pesmama: The Rolling Stones - "(I Can't Get No) Satisfaction", rok himna koja je pomerila granice

Vreme čitanja: oko 4 min.

Kada se pojavila kompozicija "Satisfaction" bilo je sasvim jasno da takav zvuk pre Rolingstounsa niko nije stvorio

  • 0
Rolling Stones Roling Stons

Foto: Tanjug/AP

Priča ja na prvi pogled sasvim jednostavna, kakva i inače ume da bude pozadina svih velikih stvari.

Jedne noći, tokom putovanja kroz SAD, Kit Ričards se probudio u hotelskoj sobi na Floridi (mada postoje različita mišljenja gde se to stvarno dogodilo), nakon što je sanjao razbijajući rif i neke najbitinije stihove kompozicije "Satisfaction".

Odmah je to odsvirao na gitari i usnimio na Filips magnetofon koji mu se našao tu pri ruci.

Kako se sve to u stvari dogodilo, ni njemu samom nije bilo baš sasvim jasno.

Kasnije je pričao kako je nakon što je usnimio rif i reči - "can't get no satisfaction", ponovo pao u krevet potpuno obeznanjen, zaboravivši da isključi magnetofon, pa je sutradan, kada se malo dozvao i setio događaja tokom noći, uključivši uređaj čuo dva minuta nečega što tek treba da postane planetarni hit ali i svoje hrkanje sledećih četrdeset minuta.

Pa iako je priča već sama po sebi zanimljiva, kada je grupa počela da isprobava pesmu u studiju, Ričardsu je postala dosadna i stekao je utisak da je sve potpuno isprazno, jednostavno ni sam u početku nije bio svestan kakav adut su Stounsi upravo prigrabili. Kasnije je Mik Džeger govorio kako je u prvoj verziji "Satisfaction" zvučala kao nekakva folk pesmica koju Kit jednostavno nije mogao da podnese, pa je hteo da digne ruke od svega govoreći da je ne želi na singl ploči. Srećom nisu ga poslušali.

Takođe, Džeger je tvrdio da je to bila jedna od retkih situacija u kojoj se njih dvojica nisu slagali oko neke kompozicije.

Prvi pokušaj snimanja dogodio se u prostorijama Chess studija u Čikagu 10. maja 1965. godine, gde je grupa snimila prvobitnu, akustičnu verziju pesme, da bi sledećeg dana ponovili snimanje u RCA studiju u Holivudu, a sve to između datuma u kojima su imali zakazane koncerte. (Na taj način su snimili i album "Out Of Our Heads".) Prilikom tog drugog pokušaja Čarli Vots je isprobao jedan pulsirajući ritam na koji se odmah nadovezuje električna gitara i bas, dok je iznad svega toga "paradirao" zadihani glas Mika Džegera kojim  je predstavljao sve ponore seksualne frustracije (ali i očiglednu i sveprisutnu komercijalizaciju) kakvu je do tada bilo potpuno nezamislivo slušati na nekom pop radiju.

The Rolling Stones, Rolingstonsi

Foto: Tanjug/AP

Ima onih koji tvrde da su sam naslov pesme i njena osnovna fraza potekli od kompozicije "30 Days" Čaka Berija, koji tu kaže: "I can't get no satisfaction from the judge" ("ne mogu dobiti zadovoljenje od sudije"), ali Stounsi svakako ne bi bili to što jesu, kada sve to ne bi preokrenuli u nešto mnogo dvosmislenije: "Sudija me ne može zadovoljiti"! Takođe, stoje i tvrdnje da je sam rif u čudnoj koincidenciji sa onim iz velikog hita grupe Martha and the Vandellas, "Dancing In The Street", koji postaje planetarno popularan 1964. godine.

Možda je Kit sanjao baš tu kompoziciju, ko zna?

Možda, ali jedno je sigurno: Takav zvuk niko pre njih nije stvorio!

Kada je "Satisfaction" prvi put emitovana na radiju Rolingstounsi su već uveliko bili na američkoj turneji, ali od tog trenutka za njih više ništa neće biti isto. Ta kompozicija će obeležiti čitavu njihovu karijeru i u mnogo čemu odrediti budeći pravac kojim će ići. Njihov menadžer Endru Lug Oldem smatra da je to početak perioda u kome je grupa radila pod srećnom zvezdom, ali i jasna poruka da ih niko i ništa više ne može zaustaviti.

Kako je samo bio u pravu.

"Satisfaction" je u SAD objavljena na singl ploči 5. juna 1965. godine, gde odmah dostiže prvu poziciju na top listama, a već sledećeg meseca se našla i na američkom izdanju albuma "Out Of Our Heads".

U Britaniji se u početku nije mogla čuti u oficijelnim programima zbog njenih očiglednih seksualnih aluzija, pa je emitovana samo na tamošnjim piratskim radio stanicama. Ipak i na ostrvu će kasnije ova kompozicija zasesti na prvo mesto top lista, što je bio četvrti takav uspeh Rolingstounsa kod domaće publike.

Klavijaturista grupe Doors, Rej Manzarek ovako će govoriti o pesmi: "Prvi put kada sam čuo "Satisfaction" na radiju, nisam mogao da poverujem šta slušam. Tekst je bio fantastičan i obraćao se svim mladim muškarcima Amerike. Shvatio sam - pa ovaj tip peva pesmu upravo nama! Uostalom, što se britanskih bendova tiče, smatram da je najvažniji trenutak onaj u kojem su  usvojili aspekt bluza unutar benda, sve do tada bilo ih je zgodno čuti, ali ništa ih nije izdvajalo od originala na kojim su građene njihove karijere".

Bilo kako bilo, "Satisfaction" je jedna od najvažnijih rok pesama ikada. Na listi "500 najboljih pesama svih vremena", uglednog časopisa "Rolling Stone", nalazi se na trideset prvom mestu. Nagrada Gremi, dodeljena joj je 1998. dok se na listi kritičara veb sajta Acclaimed Music, koji je pokrenuo poznati muzički statističar iz Švedske Henrik Franzon, nalazi na desetom mestu. Takođe je pohranjena u Nacionalni registar snimaka Kongresne biblioteke.

I još jedan mali detalj koji savršeno podvlači značaj i popularnost ove kompozicije u vremenu kada je nastala: Onaj karakterističan ton gitare dobijen je preko Gibson Maestro fuzboksa.

Od 5. juna 1965. kada je pesma objavljena do kraja iste godine, sve dostupne zalihe ovog fuzboksa bile su rasprodate! Svi su bili omađjani tim zvukom i tragali su za njim, ali pulsirajuću zvučnu sliku Rolingstounsa bilo je gotovo nemoguće uhvatiti.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA