ZAŠTO NIKADA NIŠTA NE URADE? Meksiko, najveća misterija svetskog fudbala (FOTO) (VIDEO)

Zašto zemlja koja ima 120 miliona ljudi ludih za fudbalom, ogromnu posećenost domaćeg prvenstva, multimilionski TV auditorijum, odličnu školu fudbala i praktično isto etničko i geografsko poreklo kao i Brazil i Argentina, večito statira na Svetskim prvenstvima?

  • 11

Holandija je istinski fenomen svetskog fudbala. Mala zemlja koju nastanjuje manje od 17 miliona ljudi, koji su pored fudbala ludi i za hokejom na travi i odbojkom, i mnogim drugim sportovima. Tri puta su dolazili do finala Svetskog prvenstva, a 1988. godine su bili i prvaci Evropi.

Meksiko je takođe fenomen svetskog fudbala, ali potpuno suprotno postavljen u odnosu za "Nizozemsku". Deset puta veći od nje i lud jedino za nožnim loptanjem, nikada nije otišao dalje od četvrtine finala, a i to samo u dva navrata kada je bio domaćin.

I 2014. godine posle međusobnog duela Holandije i Meksika u osmini finala Mundijala, šok završnica je poručila: Nastavlja se tradicija, Mehosi neće dalje ići!

Šta ovome može biti uzrok? Pokušaćemo da odgovorimo na ovo pitanje, baveći se prvo preduslovima koje Meksiko ispunjava da bude svetska velesila, a potom i faktorima koji dovode do njihove krajnje prosečnosti.

ZAŠTO MEKSIKO MOŽE DA BUDE VELIKI

Geografske i etničke predispozicije

Sjedinjene Meksičke Države, kako se zvanično zove ova zemlja u beznadežnom pokušaju kopiranja svog severnog suseda (nešto što je priznao čak i doskorašnji predsednik ove zemlje koji je izrazio želju da se ime promeni), su po površini teritorije 14. zemlja na svetu, u kojoj živi skoro 120 miliona ljudi.

Nalazi se praktično u susedstvu velikana ove igre, Brazila i Argentine (deo je Latinske Amerike kao i oni, u čiji sastav ulaze Srednja i Južna Amerika) sa kojima takođe deli slično, ako ne i identično etničko poreklo. Ako okruženje i/ili genetika igraju neku ulogu u fudbalskoj veštini, Meksiko nema razloga da bude u toj meri istorijski lošiji od trofejnijih karaoka i gaučosa.

Popularnost fudbala

Fudbal je ubedljivo najpopularniji sport u Meksiku, sa preko 324.000 registrovanih i preko osam miliona neregistrovanih igrača. Stadioni tamošnjeg elitnog takmičenja su uvek puni sa prosečnom posetom od oko 25.434 (poređenja radi, španska Primera ima prosečnu posetu od 30.275, dok Premijer liga ima 36.657; dakle, Meksikanci su tu blizu), a prosečna poseta pojedinih klubova ide i preko 40.000 gledalaca; Monterej, primera radi, u proseku ima stoodstotnu posećenost, to jest, svih 33.000 sedišta je uvek, na svakoj utakmici, popunjeno. Pored toga tu je i gomila komercijalnih televizija koje se "tuku" oko prava ultra gledanih prenosa.

Infrastruktura

Meksiko je dva puta bio domaćin Svetskog prvenstva, i to u šesnaest godina: 1970. i 1986. Imaju odlične, velike stadione od kojih su mnogi visokog kapaciteta. "Acteka" u Meksiko Sitiju prima 105 hiljada ljudi, "Halisko" u Gvadalahari prima 56, Olimpiko u Meksiko Sitiju 52, Omnilajf u Gvadalahari skoro 50 hiljada, i tako dalje.

Škola fudbala

NIKO ne može da kaže da Meksikanci nemaju jaku školu fudbala, i dugu tradiciju u ovom sportu. Napokon, iznedrila je Čičarita, Klaudija Suareza, Hareda Borhetija, Blanka, Hermosilja, Palensija, Torada, Pavela Parda, Horhea Kamposa, Rafaela Markesa i Uga Sančesa. Njihovi omladinci su dva puta bili prvaci sveta, 2005. i 2011. godine, a njihova mlada reprezentacija 12 puta prvak Konkakafa. Naravno, u dosta slabijoj konkurenciji, ali o tome u narednom delu naše analize.

FAKTORI MEKSIČKE PROSEČNOSTI

Karteli i korupcija

Premda se gro meksičkih prvoligaša nalazi u centralnom delu zemlje koji gravitira oko Meksiko Sitija, postoji nekoliko klubova koji se nalaze i van tog magičnog kruga. Jedan od njih Tihuana koja je zvanično u vlasništvu lokalnog političara i biznismena, koji poseduje najveću meksičku kladionicu. Klub je osnovan 2007, a 2012. godine je došao do svoje prve titule prvaka. Tihuana kartel je jedan od najmoćnijih u zemlji.

Ovo nije jedini primer koji što implicitno što eksplicitno ukazuje na duboku umešanost narko-bosova u meksički fudbal. Zapravo, jedan od najboljih primera je promoter i agent Giljermo Lara, alfa i omega tamošnjeg fudbala koji de fakto njime upravlja, a koji je do guše u organizovanom kriminalu i koji je umešan u bezbroj skandala.

Praktično ne postoji klub koji na neki način nije povezan sa mafijom, koja je ili direktno ili indirektno u njihovom vlasništvu, ili utiče na neki drugi način, na primer kroz posedovanje fudbalera.

Zbog toga što policija neprestano razbija kartele što dovodi do pojave novih uz borbu za prevlast onih kriminalaca koji su ostali na slobodi, dolazi do turbulencije na tržištu narkotika pa tako na ulicama praktično bukti građanski rat, a to se odražava i na fudbal. Klubovi se neprestano gase, ili im se oduzima imovina i izbacuju se u niže rangove, a pojavljuju se novi.

Ovo razara tkivo meksičkog fudbala.

Konkakaf

"Ono što te ne ubije, to te ojača". Meksiko se takmiči u zoni koja šalje tri ekipe na Mundijal (četvrta ide u baraž) a u kojoj mu je najmoćniji protivnik Amerika. Ostali timovi sa kojima mora da se nadigrava za jedno od ta tri mesta su ekipe poput Paname, Trinidada i Tobaga, Kube, Dominikane, Hondurasa, Kanade, Belizea, Kostarike, Antige i Barbude, Bermuda, Bahama...

U takvoj konkurenciji meksički nacionalni tim jednostavno ne može da bude bačen u vatru iz koje će izaći moćniji nego što danas jeste.

Ovo nije nešto čega Meksikanci nisu svesni, pošto se u njihovoj javnosti već dugi niz godina vodi podgrejana debata o mogućnosti da napuste KONKAKAF i uđu u KONMEBOL, odnosno južnoameričku konfederaciju fudbalskih saveza. Protivnici ovoga tvrde da će to značiti da Meksiko neće uspevati da se kvalifikuje za Svetsko prvenstvo, ili da će u najboljem slučaju postati neredovni učesnik najvažnije planetarne fudbalske smotre.

Zagovornici ukazuju na činjenicu da nema svrhe učestvovati na njoj ako se večito ispada u osmini finala ili u četvrtini finala (što se, kao što smo gore napomenuli, desilo samo u dva navrata kada su bili domaćini). Bolje je, tvrde oni, i da se ne učestvuje ponekad ako to znači da će na sledećem turniru igrati glavnu ulogu, i navode kao dokaz podizanje kvaliteta igre nacionalnog tima od kako je pre dvadesetak godina počeo da igra kao gost na Kopa Amerika. Takođe, oni ukazuju i na činjenicu da je Meksiko na južnoameričkom prvenstvu za to vreme dva puta bio drugi i tri puta treći. Dakle, mogu da se nadigravaju sa Južnoamerikancima.

Mi mislimo da je logika proponenata pristupanju KONMEBOLU jača, i da je to, uz rešenje problema koje imaju sa narko-kartelima, odgovor koji "los trikoloresi" traže kako bi razbili kletvu i razrešili najveću svetsku fudbalsku misteriju.

Ako ne budu sledili ovu logiku nikada nećemo gledati kapitena Meksika kako ljubi "boginju". Ako budu, svašta može da se desi.

(V. V.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Gravedigger

    30. jun 2014 | 12:11

    Немају довољно квалитетних играча,не знам шта је ту мистериозно. Величина и број становника немају везе с тим. Има и Кинеза 1 300 000 000,па их нема нигде.

  • NigerMonte♧

    30. jun 2014 | 14:58

    Izgubili od Bosne 1:0 u americi. A Bosna 10 puta manja od njih.

  • Nemanja

    30. jun 2014 | 14:59

    Jednostavno je, genetski nisu preodredjeni za sport, cupanje kukuruza i vadjenje krompira je maksimum... na ovom prvenstvu su prevazisli svoje mogucnosti...

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA