≫ 

Obrovac, "hrvatski grad duhova": Sve o mestu u kojem je doktor Goran zaposlio lažnu medicinsku sestru (FOTO) (VIDEO)

To je grad u kojem su dvoje teško bolesnih ljudi lečili druge bolesne ljude, potpuno legalno. Sistemu je trebalo pet i po meseci da shvati da tu nešto ne štima

  • 11

Slučaj doktora Gorana Jusupa iz Obrovca kod Zadra i njegove medicinske sestre koja to zapravo nije, već danima potresa Hrvatsku. Na njih dvoje pacijenti se žale mesecima, a prema pisanju Slobodne Dalmacije, izgubili su gotovo 1.000 pacijenata u zadnjih pola godine. Hrvatski medij 24sata.hr je posetio mesto Obrovac, mesto gde se sve odigralo, a koje je još poznato i kao "grad duhova", a dvojica muškaraca, Hrvat i Srbin su istakli šta prema njihovom mišljenju ne valja u ovom gradu.

Problem je u gradskoj vlasti, to je zajednička rečenica ova dva čoveka. Jedan i dalje veruje u bolju budućnost, drugi je prilično razočaran.

Obrovac važi za prekrasan gradić koji preseca zelena reka, a u samom centru se nalazi brdo s tvrđavom na vrhu. To je onaj grad u koji se vijugavim putem spuštate, a iza njega još vijugavijim putem dižete po strminama Velebita kad bura zatvori sve druge puteve. Jedino na terasama kafića uz Zrmanju nađe se ljudi za sunčana vremena, prazne su ulice i napušteni lokali. Nekim teškim vremenima svedoči zatvoreni kafić izbledelog imena "Oluja".

To je grad u kojem su dvoje teško bolesnih ljudi lečili druge bolesne ljude, potpuno legalno. Sistemu je trebalo pet i po meseci da shvati da tu nešto ne štima, iako je 900 pacijenata to shvatilo pre njih i prebacilo svoje zdravstvene kartone drugde. To je grad u kojem gradonačelnik i jedan od dvojice zamenika uopšte ne žive u gradu u kojem vladaju, žive u Zadru.

- Problem je u vođstvu. Ljude koji su zaduženi da vode grad, najmanje briga za grad. Gradonačelnik je na vlasti 15-ak godina, a ne živi tu, kao ni većina čelnih ljudi grada - kaže Albert Jurica (42) koji, suprotno tome, živi u Obrovcu, a radi u restoranu u Zadru.

Foto: Wikimedia/Ante Perkovic

- Dnevno pređem najmanje 100 kilometra. Deca su mi na školovanju u Zadru, u đačkom domu. Isplativije bi mi bilo da se preselim, tim više što supruga radi u lancu prodavnica pa bi se i ona lako prebacila na radno mesto u Zadru.

U Obrovcu ima ljudi koji vole svoj grad i koji ne žele biti proterani zato što misle drugačije od nekog na vlasti ili se ne uklapaju u nečije priče. Takav je bio i dr. Goran Jusup koji je bio zvaničnik HSLS-a jedan ili dva mandata. Sećam se da je zvao medije i upozoravao na nepravilnosti. Zadužio je ljude u ovom kraj i bio je divan čovek, koliko god to ljudi više ne žele priznati. Fokus tu ne bi trebao biti na njemu nego na sistemu koji je zakazao u njegovom slučaju. Trebali bismo mu skinuti kapu, zahvaliti se na svemu i pomoći mu kao društvo - kaže ugostitelj koji je i sam imao piceriju koja je propala, nakon čega je otišao popraviti finansijsku situaciju u inostranstvo.

- Bio sam u Austriji četiri godine, radio kao konobar. Šef mi je ponudio stan i da dovedem suprugu i tri sina od 10, 16 i 19 godina, kao i zaposlenje za ženu. Zarađivao sam 1.700 evra mesečno, ali sam radio 15 sati dnevno. Odbio sam i vratio se prošle godine, jer se ništa ne može uporediti sa Hrvatskom i Obrovcem. Sad radim duplo manje sati za zanemarivo manje novaca i kod kuće sam. Ljudi ne shvataju da nije sve kod nas negativno.

Imamo prednosti kao što su vaspitavanje dece u sigurnom okruženju na svežem vazduhu, slobodu. Oko nas prekrasna planina, pored nas prekrasna reka, Novigradsko more, 5-6 nacionalnih parova i parkova prirode udaljenih sat vremena vožnje automobilom. Žalosno je samo što je sve to, bar za sad nedovoljno iskorišćeno - zaključuje Jurica.

Foto: Wikimedia/Luboš Holič

"Grad im je bankomat za plate"

Jovan Šukara (57) povratnik iz Srbije koji posljednje dve godine živi u obližnje Žegaru, a radi u Obrovcu i, osim u optimizmu, slaže se s Juricom u čemu je srž problema. Kaže da je za Obrovac pogubna gradska politika.

- Doslovno, finansiraju jednu jedinu stvar: sopstveni ostanak na vlasti. Poslovni prostori su prazni. Gradske vlasti ne živi u Obrovcu. Zadužuju grad sa velikim svotama. Grad im dođe kao bankomat za plate i ne zanima ih ništa drugo. Ja sam po struci ekonomista. U svetu je kadar najveći resurs, a ja bih ovde zaista rado radio i pomagao svojem zavičaju jer sam finansijski sposoban. Čak sam napisao pismo gradonačelniku i stavio se na raspolaganje - kazao je Šukara i ispričao svoju povratničku priču.

- U Novom Sadu firmu imam firmu sa 20 zaposlenih ljudi. Reč je o računovodstvenom servisu koji je među 10 vodećih u celoj Srbiji. To je jedna uspešna priča koju sam ostavio sinovima i došao sa suprugom u rodni kraj. Radio sam 25 godina i zaradio za sve što mi je trebalo, zbrinuo se i, ono što se kaže, poženio sinove od 28 i 31 godine. Ali, lokalna samouprava me prevarila. Formalno su mi dali da budem upravnik zadruge koja je u trenutku mog preuzimanja bila dužna 350 hiljada kuna (47.180 evra). Ideja je bila da se zadruga pokrene, što ja umem i mogu, ali uz pomoć lokalne zajednice, čija je pomoć potpuno izostala, i finansijska i svaka druga. Bio je to vid opstrukcije, jer sam nameravao da se bavim politikom, pa su mi ponudili zadrugu umesto toga - tvrdi Šukara

- Pristao sam jer sam privrednik, ali se nakon izbora pre dve godine pokazalo da je to prevara da me maknu sa političke scene. Shvatio sam to kad mi je trebalo tri meseca da dođem do gradonačelnika. U sledeća tri meseca izostala je finansijska pomoć, a ja sam naivac angažovao svoja sredstva i ulupao 50.000 evra u zadrugu. Kasnije sam uspeo povući natrag taj novac, doduše u trgovačkoj robi, a onaj deo koji je otišao na poreze, kroz prodaju sredstava za rad, opreme.

Foto: Wikimedia/Roman Klementschitz

Potom sam osnovao Poljocentar, radnju poljoprivrednih artikala koja nije profitabilna, još uvek nije ni na nuli i radi četiri sata dnevno tek da ljudi imaju gde da kupe potrepštine za poljoprivredu i stočarstvo. Zato na izlogu moje privatne radnje stoji natpis "Prodavnica je naš doprinos lokalnoj zajednici" - kaže i dodaje da se u Obrovcu ne oseća samo neprihvaćeno već i progonjeno.

- Srbin sam, ali se najmanje progonjeno osećam na nacionalnoj bazi. Na primer, parkirao sam preko puta prodavaonice, gde svi parkiraju 10-ak godina, kad eto mi policije svaki drugi dan. Nakon toga postavili su stubiće. Parkiram ispred napuštenog hotela i ne smetam saobraćaju, eto opet policije. Izložim robu ispred radnje, eto komunalaca. Pošaljem Gradu zahtev za korišćenje te površine i nakon dva zahteva dobijem odbijenicu da taj prostor od par kadratnih metara treba Gradu, a ni dan danas na njemu ničeg nema.

Grad me za prvi prekršaj kaznio najvećom mogućom kaznom, i kao firmu i kao odgovornu osobu u firmi, iako je običaj da se prvi prekršaj kažnjava najblažom kaznom. Žalio sam se pa sam na Prekršajnom sudu ipak oslobođen, ali ostavlja to gorak okus u ustima. Drugi ljudi prave prekršaje, ali progone samo mene, a kad ih pitam kako taj i taj može to i to, odgovore da razgovaramo o mojem slučaju, a ne o tuđima. Verujem da je reč o čistom političkom progonu - kaže Šukara.

"Ne možeš ni da se slikaš za ličnu kartu niti kupiti cipele. Nema ni javnog beležnika"

Pojedini stanovnici ovog grada su takođe govorili o svojim problemima, ali za njihove muke čini se niko nema sluha.

- U Obrovcu se ne možeš ni slikati za ličnu kartu već moraš ići u Benkovac, a za Benkovac nema autobusne linije. Grad nema sud, javnog beležnika, nema gde da se kupe cipele kao ni radio prijemnik, a hotel uz Zrmanju ne radi već 15 godina. Oko 60 posto obrovačkih radnika u javim društvima i državnoj službi, spava i kupuje hleb u Zadru. Grad nema baš nikakvih gradskih obeležnja, osim oronule austro-ugarske arhitekture i obnovljene zgrade gradske uprave.

- Grad sa dva mora, Karinskim i Novigradskim i šest reka: Zrmanjom, Krupom, Krnjezom, Dabarnicom, Bijelom i Karišnicom nema ni restorana za turiste i putnike namernike. Najveći je problem netransparentnost lokalne vlasti. Izgleda kao da ni za jedan problem u Obrovcu nisu poduzeli nijednu meru ili akciju! Prošle godine napokon su doneli i objavili na internetu dokument Strategija razvoja 2018-2020 i kažu da je to dugoročna strategija. Iz proračuna se gotovo isključivo finansiraju udruge i potrebe glasača HDZ-a i SDSS-a. Za fudbal, koji vode HDZ-ovci izdvaja se puno novca, a nemaju ni adekvatan travnjak ni svlačionicu.

- Obrovac su kroz istoriju prolazli gotovo svi nadležni kraljevi, carevi, predsednici, od Ferdinanda I, Franje Josipa, Aleksandra, Tita, Mesića i Josipovića... samo HDZ-ovi Tuđman i Kolinda nisu. Vladan Desnica se kao dete igrao u ulici koja se zove Ulica Ivane Brlić Mažuranić, a svoju ulicu nije dobio - pričaju Obrovčani i zaključuju da se u Obrovcu sve vrti oko "nesrećnog proračuna" kojim "vlada gradonačelnik", a stanovništvo živi u strahu.

Žale dr. Jusupa, kažu da je žrtva sistema

Svi Obrovčani koju su govorili za 24sata.hr za doktora Jusupa imaju samo reči hvale. Uz to tvrde da je žrtva sistema i da mu treba pomoći. Podsetimo, Jusup je u fokus javnosti došao nakon što je "Provjereno" objavilo reportažu u kojoj dr. Jusup vređa i psuje, a njegova medicinska sestra kaže kako ne zna koju je školu završila. HZZO mu je otkazao ugovor.

Više fotografija pogledajte OVDE.

(Telegraf.rs/24sata.hr)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Joke

    29. april 2019 | 17:15

    Obrovac je uvek bio srpski gradic sve dok Srbi nisu iz njega proterani !

  • Vule

    29. april 2019 | 17:15

    Tako je skoro u svim okupiranim srpskim gradovima u Hrvatskoj oterali nas pa posle oterali i sebe

  • brko

    29. april 2019 | 18:40

    Koji te djavo nosi tamo odakle su te protjerali Valjda mislis da su te na jednom zavoljeli

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA