7 godina od Arapskog proleća: U Tunisu nemiri zbog povećanja cena namirnica, u Siriji i dalje bukti rat, a Libija je podeljena na dva dela (FOTO) (VIDEO)

Ustanci u okviru Arapskog proleća, koje je počelo u Tunisu, doveli su do smene lidera u četiri zemlje i ratova u Libiji, Siriji i Jemenu

  • 4

Punih 7 godina prošlo je od početka Arapskog proleća, kada je narod u prevashodno arapskim zemljama, izašao na ulice i tražio obaranje dikatorskih režima. Talasi demonstracija, protesta i pobuna zahvatili su jednu po jednu državu: Tunis, Alžir, Maroko, Egipat, Libija, Sirija, Liban... Danas, nekoliko godina posle demonstracijama, u većini država koje su zahvaćene Arapskim prolećem, stanje je gore nego što je iko mogao da pretpostavi.

PREKRAJA SE MAPA BLISKOG ISTOKA?! Neko hoće da razbuca postojeće države i da stvori nove! (FOTO)

Talas demonstracija počeo je 17. decembra 2010. godine u Tunisu. Pre ovog perioda samo je Sudan bio arapska država koja je doživela uspešno obaranje diktatorskog režima 1964. i 1985. godine. Prvi protesti u decembru 2010. godine započeli su u Tunisu i Egiptu početkom 2011. godine, zatim Libiji, Bahreinu, Siriji i Jemenu, Alžiru, Iraku, Jordanu, Maroku i Omanu, kao i na granicama Izraela] i manjih protesta u Kuvajtu, Libanu, Mauritaniji, Saudijskoj Arabiji, Sudanu i Zapadnoj Sahari.

Protesti su imali oblike građanskog protesta sa demonstracijama, marševima kao i korišćenje društvenih mreža poput Fejsbuka, Tvitera i Jutjuba.

Vlasti su često na demonstracije odgovarale nasiljem, kao i provladinim protestima i kontrademonstracijama.

Foto: AP/Tanjug

ARAPSKO PROLEĆE

Započelo je prvim protestima u Tunisu 17. decembra 2010. godine samospaljivanjem Muhameda Buzizija u znak protesta protiv policijske korupcije.

Uspeh protesta u Tunisu doveo je do talasa pobuna koji je zahvatio Alžir, Jordan, Egipat i Jemen, a onda se proširio i na druge države, pri čemu su demonstranti bili najorganizovaniji tokom "dana besa". Protesti su se prelili u vidu manjih protesta i na nearapski svet u regionu.

Do jula 2011. godine, demonstracije su rezultovale obaranjem vlasti u Tunisu i Egiptu. Tokom početnih protesta nekoliko lidera je najavilo da će se povući sa vlasti i organizovati izbore. Sudanski predsednik je najavio izbore u 2015. godini, a irački premijer Al-Maliki za kraj 2014. godine, mada je došlo do pojačanog nasilja demonstranata koji su zahtevali trenutne ostavke. Protesti u Jordanu doveli su do pada vlade, rezultujući povlačenje bivšeg premijera i ambasadora u Izraelu, koga je kralj Abdulah postavio za novog premijera sa zadatkom sastavljanja nove vlade.

Predsednik Jemena Ali Abdulah Saleh najavio je 23. aprila da će se povući za 30 dana u zamenu za imunitet, što su demonstranti neformalno prihvatili 26. aprila. Međutim, Saleh nije održao obećanje, što je produžilo proteste u Jemenu. Libijski lider Moamer el Gadafi je odbio da se povuče, što je dovelo do rata u Libiji, tokom kojeg je sam Gadafi i ubijen.

Foto: Profimedia/United Archives

Pobeda naroda tokom "Arapskog proleća" danas je krhkija nego ikad. Analiziraćemo kako je trenutno stanje u pojedinim državam koje su bile zahvaćene proetstima.

TUNIS

U Tunisu već danima traju protesti. Više od 2.000 Tunišana okupilo se kako bi lidere te severnoafričke zemlje pozvali da odustanu od povećanja cena koje je izazvalo višednevne nerede i da poštuju ciljeve revolucije u kojoj je pre sedam godina proteran sa vlasti tadašnji predsednik Zin el Abidin Ben Ali.

NJEGOVIM PADOM JE POČELO ARAPSKO PROLEĆE: Opljačkao je svoju zemlju i pobegao, a sad uživa (FOTO) (VIDEO)

Bezbednost je bila pojačana na sinoćnjem skupu u Aveniji Burgiba, gde su pre sedam godina desetine hiljada ljudi tražile odlazak Ben Alija, a jedna učesnica demonstracija je na istom mestu danas držala korpu za kupovinu sa natpisom: "2018. Korpa je prazna".

Foto: Tanjug / AP

- Revolucija ništa konkrentno nije donela našim svakodnevnim životima, koji su sve gori. Političari, čija je jedina briga njihova lagodnost, ostavljaju nas u očaju - rekla je Fatma Ben Hasine, držeći prazni korpu.

Da bi umirile demonstrante gnevne zbog novog finansijskog zakona kojim su povećane cene osnovnih namirnica, tuniske vlasti su u subotu objavile planove o povećanju pomoći onima kojima je najpotrebnija, ali to nije bilo dovoljno mnogima koji su u prestonici protestima obeležili godišnjicu revolucije iz 2011.

- Nastavićemo da vršimo pritisak na vladu sve do revizije novog finansijskog zakona koji siromašne čini još siromašnijima, a bogate bogatijima - rekao je okupljenima Hama Hamami, lider koalicije levičarskih partija Narodni front.

Foto: Wikipedia/Presidencia de la Nación Argentina

Demonstracije protiv spornog zakona prerasle su u višednevne nerede širom Tunisa prošle nedelje, pri čemu je jedna osoba ubijena, dok je veći broj ljudi povređen, a policijske stanice i prodavnice oštećene ili opljačkane. Oko 780 ljudi je uhapšeno.

Na današnji dan 2011. godine su Tunišani, u okviru talasa demonstracija u tom regionu poznatim pod nazivom "Arapsko proleće", sa vlasti zbacili autokratskog lidera, koji je istog dana prebegao u Saudijsku Arabiju, tim potezom transformišući državu u mladu demokratiju.

Sada demonstranti kod kuće šalju poruku da veruju da su svih šest vlada koje su od tada bile na vlasti, uništile nade u socijalnu i ekonomsku pravdu.

LIBIJA

Rat u Libiji je počeo nakon što su se antivladini protesti pretvorili u oružanu pobunu, a zatim i u građanski rat između državnih i pobunjeničkih snaga. Nakon višenedeljnih sukoba, Savet bezbednosti Organizacije ujedinjenih nacija je 17. marta 2011. odobrio uspostavljanje zone zabrane leta iznad Libije, što je dovelo do višemesečnih vazdušnih udara u ovoj zemlji, najpre pod vođstvom nekoliko zapadnih zemalja, a potom i NATO-a. Uprkos relativno neutralnom tonu rezolucije, udari su bili usmereni isključivo protiv snaga pod komandom Moamera Gadafija.

Foto: Guliver/ Daniel Berehulak/Getty Images

Protesti su počeli 15. februara s ciljem smene vlade, a posle nekoliko dana su se pretvorili u oružanu pobunu. U avgustu, nakon meseci borbe između vladinih snaga i pobunjenika, pobunjenici pokreću ofanzivu, koja se okončava osvajanjem Tripolija. U naredna dva meseca, Gadafijeve snage pružaju otpor iz svega nekoliko enklava, sa sedištem u Sirtu. U oktobru je usledila nova ofanziva, koja je dovela do pada grada, te hapšenja i smrti višedecenijskog libijskog vođe, njegovog sina Mutasima, kao i nekoliko ljudi iz njegovog kruga.

Nakon završetka Arapskog proleća, zemlja se podelila na dva dela, sa sve plemenima, klanovima i uticajem terorističke grupe Islamska država. Situacija anarhije i građanskog rata traje i danas, a stanovnici se nadaju da će predsedničkim izborima, koji bi trebalo da se održe sredinom ove godine, situacija barem stabilizovati.

Međunarodna zajednica svoje nade polaže na dva ključna igrača - tamošnjeg premijera Fajeza Saraja iz Libijske vlade nacionalne solidarnosti (LNA) i komandanta libijske vojske, feld maršala Kalifu Haftara. Ova dvojica libijskih lidera i rivala godinama su već u sukobu zbog čega i traje građanski rat, međutim jula prošle godine na sastanku u Parizu dogovorili su primirje i mogućnost održavanja izbora.

Konce bi mogao da im pomrsi Sejf el Islam, drugi po redu Gadafijev sin. On namerava da se kandiduje na predsedničkim izborima u Libiji, saopštio je predstavnik porodice. Prema rečima portparola Basema el Hašimija el Sola, Gadafi je pripremio program i uskoro će i zvanično objaviti planove da će se kandidovati.

Libija danas. Foto: AP/Tanjug

"Dejli mejl" napominje da su neki na Sejfa el Islama (45) gledali kao na potencijalnog reformističkog naslednika oca u periodu pre 2011. godine, a on je i dalje ključna figura među ljudima koji su ostali lojalni Gadafiju.

Koliki je stvarni krah države, pokazuje i vest koja je digla na noge ceo svet kada je otkriveno da se migranti iz Afrike u Libiji kupuju na licitaciji na modrenoj pijaci robova. Aukcije se odvijaju u naizgled mirnom gradiću u Libiji, u kom žive ljudi koji vode normalan život. Deca se igraju na ulici, ljudi idu na posao, druže se sa prijateljima i spremaju večere za svoje porodice.

Migrante prodaju za 300-400-500 evra. Mnogi od njih prodali su sve što su imali kako bi finansirali put preko Libije i prešli Mediteran, međutim, sve manje brodova dospeva na more, ostavljajući tako očajne ljude u rukama krijumčara.

SIRIJA

Građanski rat u Siriji, oružani konflikt između predstavnika vlasti i opozicije u Siriji traje i do današnjeg dana. Počeo je 15. marta 2011. godine istovremenim demonstracijama u više sirijskih gradova protiv sirijske vlade i predsednika Sirije Bašara al Asada, pod uticajem Arapskog proleća. Demonstranti su tražili kraj vladavine Baas partije u Siriji, veća građanska i socijalna prava kao i odlazak sa vlasti Bašara al Asada. Protesti i demonstracije su kasnije prerasli u oružane sukobe a 2012. godine sukob pobunjenika i Vojske Sirije prerasta u građanski rat.

Foto: Tanjug / AP

U proleće 2011. sirijska vlada koristi Vojsku Sirije u gušenju protesta i demonstracija. Nekoliko gradova je opsednuto, a u nekim gradovima je sirijska vojska koristila i vatreno oružje i pucala na demonstrante. Ovo je dovelo do revolta u samim oružanim snagama, pa je jedan broj pripadnika vojske dezertirao i priključio se demonstrantima, a kasnije su formirali Slobodnu armiju Sirije. Sirijska vlast je ove oružane formacije ocenjivala kao terorističke pa je došlo do oružanog sukoba pobunjenika i regularne vojske.

Nakon godina borbe između protivnika i pristalica sirijskog vođe, više od milioni ljudi je napustilo svoje domove, a koje sada traže svoju sreću po celom svetu ili čekaju svoju šansu izbegličkim kampovima i na graničnim prelazima. Na desetine hiljada ljudi je ubijeno, dok je dosta njih i uhapšeno i poslato u zatvore gde trpe torturu.

I jedna i druga strana u konfliktu su optužene da su činile ratne zločine, zverstva i torturu nad zarobljenicima kao i korišćenje civila kao živi štit.

U septembru 2015 godine, u skladu sa odlukom vrhovnog komandanta Ruskih oružanih snaga Vladimira Putina, avioni Ruskih vazdušnih snaga su započeli vazdušne operacije, uključljujući precizne napade na mete Islamske države na terenu na teritoriji Sirije. Napad je usledio nakon što je parlament Rusije odobrio Putinu upotrebu vojske u Siriji, nakon formalnog zahteva predsednika Asada da Rusija pomogne. Pored Rusije, uz sirijskog predsednika uvek je stajao i Hezbolah, šiitska libansko-iranska paravojna organizacija.

Foto: Tanjug / AP

To je i pomoglo sirijskom predsedniku koji je i dalje na vlasti. Do primirja suprotstavljenih strana nije se došlo i nakon nekoliko sastanaka i intervencija velikih sila. I danas bombe padaju na sirijske gradove, i danas ljudi svakodnevno ginu, a decu izlače iz ruševina dok u pozadini uši para njihov plač.

Ne treba zaboraviti ni činjenicu da iako je Islamska država proterana iz susednog Iraka, ova teroristička organizacija i dalje deluje unutar Sirije, sa svim svojim podgrupama.

Predviđanja za ovu godinu što se tiču Sirije jeste da će se konflikt i dalje nastaviti i da neće doći do zajedničke rezolucije. Vlada će nastaviti da osvaja teritorije, ali neće moći da proširi kontrolu kroz celu zemlju.

JEMEN

Pobuna u Jemenu nakon nakon početne faze i revolucije u Tunisu, dogodila sa istovremeno sa egipatskom revolucijom i drugim masovnim protestima na Bliskom istoku početkom 2011. U ranoj fazi, protesti u Jemenu su u početku bili protiv nezaposlenosti, loših ekonomskih uslova i korupcije, kao i protiv predloga vlade za izmenu ustava. Zahtevi demonstranata su bili poziv za jemenskog predsednika Alija Abdulaha Saleha da podnese ostavku.

Foto: Tanjug / AP

U februaru Saleh najavio da se neće kandidovati za reizbor u 2013. i da neće predati vlast svom sinu. U maju je odbio da potpiše sporazum tranzicije. Šeik Al-Ahmar Sadik, šef Hashid plemenske Federacije, izjavio je podršku opoziciji. Sa njegovim naoružanim pristalicama, došao je sukob sa snagama bezbednosti u glavnom gradu Sani. Teške ulične borbe su usledile i obuhvatale su artiljerijsko i minobacačko granatiranje.

U junu, potpredsednik Abd. al Rabu Mansura Al Hadi je preuzeo vršenje dužnosti predsednika, dok je Saleh odleteo je za Saudijsku Arabiju da se leči. Demonstranti su slavili pobedu i da je došlo vreme za transfer vlasti, ali jemenski zvaničnici insistirali na tome da je Salehovo odsustvo bilo privremeno i da će se uskoro vratiti u Jemen da nastavi svoju dužnost službenog položaja.

Sam Saleh je ubijen početkom decembra prošle godine, a tada se pisalo da će njegova smrt promeniti politički "pejzaž" države koja je već tri godine u ratu. Saleh je ubijen u sukobima sa svojim nekadašnjim saveznicima u Jemenu - pobunjenicima Hutijima, koje podržava Iran.

75-godišnji Saleh, bivši vojni oficir koji nije završio ni osnovnu školu, vladao je Jemenom pune 34 godine. Njegova početna obećanja demokratskih reformi pala su, kao i u slučaju brojnih drugih arapskih vladara, u vodu, a njegovu vladavinu možda najbolje obeležava izjava da je "vladati zemljom kao plesati na glavama zmija".

Foto: Tanjug / AP

Saleha i njegovu vladu, sastavljenu dobrim delom od članova njegove porodice, pratile su optužbe zbog korupcije, represije i zgrtanja desetak milijardi dolara bogatstva pljačkom javnih sredstava.

U Jemenu se poslednjih nekoliko godina vode borbe između međunarodno priznate vlade i šiitskih pobunjenika Hutija koji su bili saveznici, sada već preminulog bivšeg predsednika Saleha, koga je podržavao Iran.

Jemen je 2012. godine postao bojno polje u ratu između sunita iz Saudijske Arabije, koje podržava jemenska vlada, i šiita iz Irana, koji imaju podršku šiitskih pobunjenika. Međutim, 2015. godine nasilje je dostiglo kritičnu tačku kada je koalicija Saudijske Arabije bombardovala ovo područje, kada je veliki broj ljudi nastradao i kada je razoren veliki deo zemlje.

Prema podacima UN-a, u ratu koji traje od 2015. ubijeno je između 8.500 i 10.000 ljudi, od čega su najmanje 5.000 civili.

Foto: Tanjug/AP

Pored vazdušnih udara, sukoba vatrenim oružjem, blokada luka, i hrana je postala "oružje u ratu" u Jemenu, naveo je Svetski program UN za hranu (WFP) upozoravajući da milion ljudi u toj zemlji gladuje.

Prema procenama UN, oko sedam miliona ljudi je u riziku od gladi, dok je čak 17 miliona - 60 odsto ukupne populacije te zemlje - u nesigurnoj situaciji kada je reč o hrani.

Borbe su poremetile i komercijalni uvoz hrane i isporuku pomoći, pa milionima gladnih preti smrt. Najsiromašnija zemlja arapskog sveta ima potrebe za uvozom hrane čak i u miru.

EGIPAT

Protesti u Egiptu 2011. počeli su krajem januara 2011. godine. Počeli su kao marševi desetina hiljada ljudi u Kairu da bi se ubrzo proširili na druge gradove Egipta. Iako su politički motivisane demonstracije bile uobičajene u Egiptu i prethodnih godina demonstracije s početka 2011. godine se odlikuju masovnošću i činjenicom da demonstranti potiču iz najrazličitijih socijalnih i verskih grupa. U pitanju su najveći protesti od 1977. godine.

Foto: AP/Tanjug

Protesti su započeli nedelju dana posle nereda u Tunisu, a mnogi demonstranti nosili su tunižanske zastave kao pokazatelj da su pod uticajem ovih dešavanja, i smene na čelu Tunisa koju su oni prouzrokovali. Demonstranti su iskazali svoje nezadovoljstvo u vezi sa velikim brojem političkih, socijalnih i ekonomskih pitanja: policijska brutalnost, korupcija, sputavanje slobode govora, visoka stopa nezaposlenosti, nedostatak slobodnih izbora samo su neki od problema čije je rešenje zahtevano na desetinama dosadašnjih protestnih okupljanja.

Ipak, glavni zahtev je ostavka egipatskog predsednika Hosnija Mubaraka i uspostavljanje novog režima koji bi, prema zahtevima demonstranata, odražavao političku volju egipatskog naroda i obezbedio građanske slobode i pravnu državu.

Protesti su privukli veliki međunarodnu pažnju, a zahtevi međunarodnih činilaca uglavnom se mogu svesti na zahtev da se politička situacija razreši mirnim putem. Velike štete pretrpela je i egipatska ekonomija jer je u većem broju gradova privredni život privremeno gotovo u potpunosti obustavljen, a politička nesigurnost izazvala je i negativne trendove u vezi sa Egiptom na međunarodnom finansijskom tržištu. Egipatski predsednik Mubarak podneo je ostavku 11. februara 2011. godine.

Foto: Tanjug/AP

Nakon pomenutih protesta, u julu 2013. je došlo do državnog udara, s ciljem svrgavanja s vlasti dotadašnjeg predsednika Muhameda Mursija. Povod za puč bili su masovni protesti širom zemlje koji su otpočeli krajem juna a omasovili se 1. jula. Vojska je 1. jula dala ultimatum Mursiju da razreši krizu do 3. jula, ali pošto Mursi nije ništa postigao, srušen je s vlasti i stavljen u kućni pritvor.

Otvoreni prkos u Egiptu je danas retkost, a vlada predsednika Abdela Fateha al-Sisija je omogućila malo prostora za politički diskurs ili neslaganje. Ekonomija zemlje ostaje u i dalje užasnom obliku, pri čemu inflacija prevlada i donosioci prihoda koji se bore da bi preživeli. Sukobi vlasti sa aktivistima za ljudska prava i novinarima traju bez presedana.

Iz Egipta nam danas često dolaze vesti o terorističkim napadima, sukobima Islamske države, čiji se deo pripadnika stacionirao na Sinajskom poluostrvu, sa "nevernicima, dok im je fokus uglavnom na koptskim hrišćanima. Kao i u Tunisu, i u Egiptu je došlo do terorističkog napada u poznatom turističkom mestu (Hurgada), što ovim zemljama znatno otežava da uspostave kontrolu i vrate poverenje kao bezbedne zemlje među turistima.

Tu naravno ne bi trebalo zaboraviti obaranje ruskog aviona iznad Sinaja, kada je pogoinulo 224 ljudi. Zvanični uzork pada je eksplozija bombe. Tokom leta, aktiviran je eksploziv domaće proizvodnje snage 1,5 kilograma TNT. Kao posledica toga, avion se raspao u vazduhu. I dalje se ne zna ko je odgovoran za napad, mada je ISIS već po navici, odmah preuzeo odgovornost.

Pogledajte video:

(L.C.)

Daljinac

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • boki

    15. januar 2018 | 21:58

    Eto americke demokratije,sta uradise SAD,valjda ce Bog osuditi krivce za patnju covecanstva na planeti .

  • vesna

    15. januar 2018 | 21:52

    Neko je ceo jedan narod prevario pokrenuo i obmanuo .

  • sulejman

    15. januar 2018 | 22:32

    Demokratija najvece zlo

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA