U najvećem gradu duhova na svetu danas će prespavati srpski zvaničnik: Velik je kao 4 Londona, ima puteve sa 20 traka i superbrz internet. Fale mu samo ljudi (FOTO) (VIDEO)

Nazivaju ga post-apokaliptičnim gradom čije vreme još uvek nije došlo, sa raširenim rukama i praznim ulicama za neke buduće generacije

  • 9

Ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić nalazi se u prvoj zvaničnoj poseti Mjanmaru. Tamo se danas zahvalio toj državi za principijelan stav o nepriznavanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i podršci očuvanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije. Inače, Dačić se danas susreo i sa ministrom za međunarodnu saradnju te azijske zemlje U Ćo Tinom. Ono što mnogima nije poznato jeste da prestonica Mjanmara važi za najveći grad duhova na svetu.

Grad Nejpjido postao je 2005. godine prestonica Mjanmara, bivše Burme, četiri puta je veći od Londona, ima puteve sa 20 traka, golf terene, brzu wi-fi mrežu i pouzdanu električnu energiju. Jedina stvar koja u njemu nedostaje su - ljudi. Zbog toga je dobio naziv "grad duhova" a većina zapadnog sveta skoro i ne zna da on uopšte postoji. Iako ima manje od milion stanovnika, zbog ogromne teritorije na kojoj se prostire, teško je sresti ljude na ulicama.

Dačić sa državnim savetnikom i ministrom inostranih poslova Mjanmara Do Aung San Su Ći Foto: mfa.gov.rs

Izgrađen je usred džungle u mirnom i nenaseljenom delu zemlje. Udaljen je 320 kilometara od najvećeg grada u državi - Jangona (nekadašnji Rangun, bivši glavni grad države). Glavni grad je prebačen u Nejpjido krajem 2005. godine od strane tadašnjeg vojnog režima, a 27. marta 2006. dobio i svoje službeno ime.

Napravljen je usred džungle Foto: Wikipedia/ Tetsuya Kitahata/ DiverDave

Mjanmar se sada nalazi u uzbudljivoj fazi svoje istorije. Totalitarna vladavina bivšeg vojnog režima završena je 2011. godine imenovanjem prvog demokratski izabranog predsednika. Granice su otvorene, a turizam konačno cveta u ovoj nekada povučenoj državi. Međutim, čini se da još uvek niko nije posetio glavni grad.

Nejpjido zauzima ukupnu teritoriju od 7.054 kvadratnih kilometara, otprilike četiri i po puta je veći od Londona (koji se prostire na 1.569 kvadratnih kilometara), ali sa populacijom od samo 924.608 ljudi je bukvalno "grad duhova" u odnosu na broj stanovnika Londona (8,63 miliona).

Prava je retkost sresti nekog slučajnog prolaznika Foto: Wikipedia/ Tetsuya Kitahata/ DiverDave

Izgradnja grada koštala je oko 4 milijarde dolara, sadrži bulevare sa 20 traka i široke ulice, koje su skoro uvek prazne, namenjene ekspanziji u budućnosti. U gradu postoji pouzdana struja, golf igrališta, hoteli, trgovački centri, restorani i kafići sa brzim i besplatnim bežičnim internetom, što je neuobičajeno u ostatku zemlje.

Grad ima i svoj safari, kao i zoološki vrt sa odeljkom za pingvine.

Postao je prestonica 2005. Foto: Wikipedia/ Tetsuya Kitahata/ DiverDave

Međutim, uprkos milijardama vladinih investicija, grad se bori da privuče stanovnike ili značajan broj turista.

- Ogromni auto-putevi su potpuno prazni i u vazduhu je tišina. Ništa se ne pomera - zapisao je novinar Gardijana koji je 2015. posetio grad. Za četiri godine, malo šta se promenilo.

Nejpjido u slobodnom prevodu znači "prestonica kraljeva" ili "kraljevski grad sunca". Iako nikome nije zapravo jasno zašto je vojna hunta odlučila da premesti prestonicu, jedna od češćih teorija kaže da je to bio potez kojim bi se sklonili s obale i usidrili u samom centru države kako bi odolevali promeni režima na mestu na koje je mnogo teže dovesti demonstrante ili izvršiti vojni napad.

Ima ogromne bulevare Foto: Wikipedia/ Tetsuya Kitahata/ DiverDave

Prema nekim glasinama, Burma je čak unajmila tehničke radnike iz Severne Koreje da naprave lavirint podzemnih tunela ispod ovog napuštenog grada. Međutim, to se sa sigurnošću ne zna, kao što je i večina istorije ovog grada misterija.

Restorani i hoteli u Najpjidou nemaju skoro nijednog gosta, a strani mediji pišu da se slučajni prolaznici češće mogu sresti u obližnjoj džungli.

I dalje se bori da privuče turiste Foto: Wikipedia/ Tetsuya Kitahata/ DiverDave

Čak i ljudi koji rade u državnim institucijama smeštenim u ovoj metropoli radije satima putuju iz Jangona nego da žive u jednoj od 1.200 četvorospratnica koje je hunta predvidela za radnike prilikom izgradnje.

Nazivaju ga post-apokaliptičnim gradom čije vreme još uvek nije došlo, sa raširenim rukama i praznim ulicama za neke buduće generacije.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Goran

    29. januar 2019 | 21:06

    Ja bih zeleo da zivim i radim u tom gradu.

  • Ana56

    29. januar 2019 | 22:47

    Komentari su vam bezveze,jer se radi o prelepoj zemlji, divnih ljudi, koji su oduvek postovali i cenili nasu zemlju! A nova prestonica jeste malo sterilna u odnosu na Jangon, kao sto su sve novoizgradjene prestonice (Brazilija, na primer ili nova prestonica Malezije itd.), a nije tacno da nema posetilaca u mnogobrojnim kaficima, poslasticarnicama i restoranima! Jedino sto ne postoji neko centralno gradsko jezgro,gde bi se ljudi masovnije okupljali, medjutim u azijskoj kulturi (a Mijanmar spada u tvrdju liniju) i nije uobicajeno da se do jutarnjih sati sedi u lokalima, kao kod nas. Ljudi rano idu na spavanje, a rano i ustaju. Dacic je uradio pravu stvar posetom ovoj divnoj zemlji!

  • vera petrovic

    29. januar 2019 | 21:34

    I ja bi volela da vidim taj grad

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA