Staljin je bio mozak najkrvavije pljačke banke u istoriji Carske Rusije. 40 mrtvih zbog par miliona za partiju! (FOTO)

Jerevanski trg u Tiflisu, današnjem Tbilisiju, bio je tog 26. juna 1907. godine poprište prave pravcate bitke između boljševika sa jedne strane, i ruskih bezbednjaka sa druge. Razlog je bio novac koji je upravo bio stigao u ekspozituru "Državne banke Ruske imperije"

  • 6
Staljin, Tbilisi Levo: Staljin sa policijske fotografije. Desno: Jerevanski trg u Tbilisiju. Foto: Wikipedia/Kennan/ public domain

Počev od 1903. godine, Ruska socijaldemokratska radnička partija (buduća Komunistička partija SSSR-a) bila je podeljena na dve suprotstavljene struje: boljševike i menjševike.

Nakon propasti Ruske revolucije 1905, dve godine docnije održan je partijski kongres na kojem je velikom većinom izglasana rezolucija kojom se zabranjuju sve militantne aktivnosti, a posebno pljačke banaka kao izvor finansiranja pokreta.

Na gubitničkoj strani, sa svega 6 odsto podrške članova, nalazili su se boljševici; umesto da se potčine volji većine, oni su osnovali tajni Boljševički centar (tajni jer je bilo zabranjeno formirati paralelne partijske komitete) i odlučili da nastave po starom.

Još pre ovog kongresa, u Berlinu su se u aprilu 1907. sastali Lenjin, Krasin, Bogdanov, Staljin i Litvinov i dogovorili se da pljačkom banke u Rusiji, tačnije u Tiflisu (današnji Tbilisi, prestonica Gruzije), nabave sredstva za oružje.

Prezidijum 9. kongresa Ruske komunističke partije (Boljševika) 1920. godine. Foto: Wikimedia Commons/visualrian.com Prezidijum 9. kongresa Ruske komunističke partije (Boljševika) 1920. godine. Foto: Wikimedia Commons/visualrian.com

Odlučeno je da na terenu sve organizuje Staljin (koji je tada bio poznat pod nom d'gerom, "ratnim imenom", Koba), zajedno sa svojim jermenskim prijateljem kojeg je konvertovao u marksizam, Simonom Ter-Petrosijanom zvanim Kamo.

Staljin je već bio prekaljeni pljačkaš, čime je i izgradio ime u partiji kao glavni "finansijer", dok je Kamo bio tipičan sociopata; jednom je čoveku iskopao srce iz grudi, Staljin ga je zvao "majstorom prerušavanja" a Lenjin pak svojim "kavkaskim banditom".

To kako su njih dvojica, skupa sa ostalim svojim podređenima, izveli pljačku, liči na scenario za neki film Kventina Tarantina.

Uz pomoć dojava dvojice činovnika "Državne banke Ruske imperije", od kojih je jedan kasnije izjavio da je Staljinu pomogao jer mu se divio zbog romantične poezije koju je ovaj pisao, Josif Visarionovič je shvatio da će velika količina novca stići 26. juna i to kočijama s konjskom zapregom.

Policijske fotografije Josifa Staljina s početka 20. veka. Foto: Wikipedia/public domain Policijske fotografije Josifa Staljina s početka 20. veka. Foto: Wikipedia/public domain

Mesec dana pre pljačke, Kamo je doživeo nesreću dok je pokušavao da na improvizanoj bombi kućne izrade podesi fitilj; naprava je detonirala, povredila mu oko i napravila mu trajni ožiljak na licu, pa je morao da leži u krevetu sve do akcije, a ni tad nije bio u potpunosti oporavljen.

Na sam dan pljačke svih 20 zaverenika je zaposelo svoje pozicije. Vlasti su znale da se nešto sprema, ali nisu znale tačno šta, zbog čega je i njihovo prisustvo na Jerevanskom trgu, na kojem se nalazilo sedište ciljane finansijske institucije, bilo povišeno.

Pljačkaši su se uglavnom preobukli u seljake i čekali po ćoškovima sa granatama i revolverima; Kamo se maskirao u konjičkog kapetana i na trg došao u karucama. Zaposeli su i kafanu "Tilipučuri".

Karta starog Tbilisija sa obeleženim Jerevanskim trgom i okolnim ulicama. Foto: Wikimedia Commons/Kober Karta starog Tbilisija sa obeleženim Jerevanskim trgom i okolnim ulicama. Foto: Wikimedia Commons/Kober

Negde oko 10:30h na trg je stigla kočija sa parama, dvojicom stražara, i dva bankarska činovnika; iza njih su išle karuce sa naoružanim vojnicima, dok su se kozaci na konjima nalazi i ispred i iza kočija i karuca.

Na znak jednog od zaverenika, Kuprijašvilija, počele su da lete bombe pod kočije i karuce, čime su pobili većinu konja i čuvara. Istovremeno, krenuli su da pucaju u preživele. Detonacije su bile tako snažne da su stakla popucala skoro kilometar unaokolo, a čak su i neki dimnjaci bili oboreni; novine su sutradan javile da je nastupila opšta panika jer niko nije znao da li je u pitanju topovsko granatiranje ili ručne granate.

Međutim, jedan od povređenih konja upregnut u kočiju s parama se digao i dao u beg, a za njim su se u trk dali Kamo, Kuprijašvili i izvesni Datiko Čibrijašvili. Kuprijašvili je bacio bombu koja je ni krivoj ni dužnoj životinji raznela noge, ali koja je i njega samog onesvestila koliko je bila silovita; kasnije se osvestio baš na vreme da utekne pre dolaska policije.

Bombe i kutija koje su pronađene 1907. u boljševičkoj laboratoriji u jednom selu u Velikom vojvodstvu Finskom. Foto: Wikimedia Commons/DonaldDuck Bombe i kutija koje su pronađene 1907. u boljševičkoj laboratoriji u jednom selu u Velikom vojvodstvu Finskom. Foto: Wikimedia Commons/DonaldDuck

Za to vreme, Čibrijašvili je istovarao novac dok je Kamo jahao pucajući iz pištolja u sve što se kreće; zatim su njih dvojica uz pomoć još jednog pljačkaša sve utovarili u Kamove karuce. Kamo je zatim krenuo u bekstvo s parama, usput naletevši na policiju.

- Novac je na sigurnom, trčite na trg - povikao im je čovek obučen u uniformu konjičkog kapetana. Oni, šta će, moraju da poslušaju nadređenog. Kako su mogli da znaju da je taj čovek sam Kamo?

Dok se ostatak "ekipe" raspršio po gradu i okolnim ulicama, da nikada ne bude uhvaćen, ostavljajući na Jerevanskom trgu 40 (SLOVIMA: ČETRDESET) MRTVIH I 50 RANJENIH, Kamo je otišao pravo u glavni štab bande i presvukao se, zatim zašio novac u madrac i premestio ga u stan Staljinovih prijatelja.

Boljševik, slika Borisa Kustodijeva. Foto: Wikipedia Commons/Kalki Boljševik, slika Borisa Kustodijeva. Foto: Wikipedia Commons/Kalki

Madrac je prenošen po gradu, od jedne do druge sigurne kuće, a da niko nije ništa posumnjao; bio je čak i na kauču direktora Tifliske meteorološke opservatorije u kojoj je Staljin radio.

Vlasti nisu imale pojma ko je uopšte odgovoran; sumnjičeni su poljski socijalisti, Jermeni, anarhisti, eseri (pripadnici Partije socijalnih revolucionara, najjače ruske partije nakon Februarske pa i nakon Oktobarske revolucije, koje su boljševici zbrisali samo zato što su bili jedinstveniji), a neki su čak upirali prst i u samu rusku državu. Vojska je blokirala sve pristupe gradu, i čak dovela i specijalnu inspektorsku jedinicu iz prestonice da vodi istragu, ali uzalud.

Nešto kasnije, Kamo će deo novca odneti Lenjinu u Finsku (tada Veliko vojvodstvo i deo Ruske imperije), a na jesen te godine krenuće u ilegalnu "nabavku" po Francuskoj, Belgiji i Bugarskoj. Kamo će nakon toga svratiti i u Berlin kako bi kod Lenjinovog prijatelja, doktora Žitomirskog, zalečio oko koje je i dalje bilo povređeno od one nesrećne eksplozije.

V. I. Lenjin u Smoljnom 1917. godine, slika Isaka Brodskog. Foto: Wikipedia Commons/InverseHypercube V. I. Lenjin u Smoljnom 1917. godine, slika Isaka Brodskog. Foto: Wikipedia Commons/InverseHypercube

Vladimir Iljič nije imao pojma da je doktor agent Ohrane, ruske imperijalne tajne policije, koja je od Nemačke tražila da odmah uhapse Kama, što su ovi i uradili. Lenjin je, saznavši za Kamovo hapšenje, i sam krenuo u beg, pešačeći pet kilometara preko zaleđenog jezera, da bi stigao u Švedsku, pa potom u Švajcarsku.

Kamo se tri godine u Berlinu pretvarao da je lud da bi izbegao izručenje u Rusiju. Na kraju se to ipak desilo, ali je pobegao iz zatvora u Tiflisu i prebegao u Zapadnu Evropu. Potom je ponovo uhapšen dok je planirao novu pljačku, isporučen je i osuđen na četiri smrtne kazne. Car ga je pomilovao, i umesto gubilišta završio je samo u zatvoru.

Pušten je nakon Februarske revolucije 1917. Radio je nekoliko godina za sovjetsku upravu carina, ali ga je 1922. godine zgazio kamion dok je vozio bicikl; mnogi sumnjaju da ga je Staljin ućutkao. Inače, prvobitno je bio sahranjen na trgu na kome se odigrala pljačka, ali je Staljin naredio da se sklone i njegov grob i spomenik.

Simon Ter-Petrosijan zvani Kamo, boljševik i učesnik pljačke veka u Tiflisu 1907. godine. Foto: Wikimedia Commons/imyerevan.com Simon Ter-Petrosijan zvani Kamo, boljševik i učesnik pljačke veka u Tiflisu 1907. godine. Foto: Wikimedia Commons/imyerevan.com

Osim Kama, niko nije uhapšen niti osuđen za ovu pljačku čiji je plen bio ogroman; tadašnjih 341.000 rubalja je ekvivalenta današnjoj sumi od 3,74 miliona dolara.

Ironija je u tome što ogromna većina tog novca nije mogla biti iskorišćena jer je bila u obeleženim apoenima od 500 rubalja, a ruske vlasti i sve banke u imperiji su znale serijske brojeve. Boljševici su pokušali da u inostranstvu zamene novčanice, ali je Ohrana saznala i za tu nameru pa ih je mnoštvo uhapšeno po Evropi, uključujući i Litvinova u Parizu, koga su francuske vlasti proterale umesto da ga isporuče Rusiji. Cela pljačka je praktično bila uzaludna.

Staljinova uloga u svemu ovome nikada nije do kraja razjašnjena, i zna se samo da je nedugo nakon akcije otišao u Baku, ondašnju naftnu prestonicu sveta.

Trg Slobode u Tbilisiju ovako izgleda danas. Na stubu je Sveti Đorđe. Foto: Wikimedia Commons/George Kvizhinadze Trg Slobode u Tbilisiju ovako izgleda danas. Na stubu je Sveti Đorđe. Foto: Wikimedia Commons/George Kvizhinadze

Jedan izvor tvrdi da je Staljin lično učestvovao u napadu, dok je Kamo kasnije pričao da on nije igrao aktivnu ulogu. Postoji policijski izveštaj u kome treći očevidac tvrdi da je Staljin "posmatrao nemilosrdno krvoproliće, pušeći cigaretu, iz dvorišta palate". Iz svega se da zaključiti da je budući vođa Sovjetskog Saveza verovatno bio mozak cele operacije.

Kasniji kritičari su pričali da je njegov doprinos bio preuveličan, a istoričar Roman Brakman čak ide toliko daleko da optužuje Josifa Visarionoviča za kolaboraciju sa Ohranom.

Po njegovim navodima, za koje on tvrdi da postoje dokazi, Staljin je odmah po povratku u Tiflis sa partijskog kongresa prijavio svom kontaktu u tajnoj policiji, agentu Muhtarovu, da postoji plan za pljačku.

Josif Visarionovič Staljin kao vođa Sovjetskog Saveza. Foto: Arhivska fotografija Josif Visarionovič Staljin kao vođa Sovjetskog Saveza. Foto: Arhivska fotografija

Jednako navodno, nakon pljačke se sastao sa Muhtarovim i njegovim kolegama. Muhtarov ga je pitao šta je tražio na trgu u dato vreme i zašto je sve pasivno posmatrao, a Staljin mu je rekao da ih je obavestio o svemu što je znao.

Muhtarov ga je zatim udario pesnicom u lice zbog čega je suspendovan, dok je Staljinu bilo naređeno da ode u Baku.

Sa sobom je poneo 20.000 ukradenih rubalja.

Neobeleženih.

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Nikolas

    9. avgust 2016 | 18:59

    OVO ISPADE DA JE STALJIN BIO KAPO DI TUTI KAPI -BOS U CRVENOJ MAFIJI!! SAMO ME INTERESUJE STA JE NAS JOSKA RADIO -DALI JE MOZDA KAO BRAVAR VARIO TREZORE!!! ZA LENJINA SE ZNA DA MU JE NEMACKI CAR PLATIO OKTOBARSKU REVOLUCIJU U MARKAMA I UZ PRATNJU NEMACKIH AGENATA VOZOM DOVEO U PETROGRAD!!

  • Gile

    9. avgust 2016 | 19:12

    Komunisti, fašisti, demokrate, eksperti, narode moj, cilj je pljačka za njega i njegovu porodicu, i što duži ostanak na vlasti, zbog pljačke.

  • Kiki

    9. avgust 2016 | 22:26

    Komunjare komunjare vi volite samo pare Svi ste vi komunisti pravljeni na kalup isti a ni prekrsteni nisu bolji oni uzimaju po svojoj volji Ja govorim uvek pravo nek sve politicare nosi djavo

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA