≫ 

U Beogradu je "fensi" doručak postala POPARA: Košta 400 dinara, a kad sam je poručio, konobar je bio zbunjen (FOTO)

Sećate se kada je jedan hleb koštao 400 miliona dinara, a mi smo jeli poparu svakog drugog dana?

  • 29
Popara Foto: Mateja Beljan

Sve što je retro sada je "in", pa tako i u gastronomiji - tako i u najfinijim restoranima za doručak možete poručiti, na primer, poparu. I to ne kao jeftino jelo za siromašne...

Otišao sam u jedan novi i fin novobeogradski restoran ne bih li okusio jelo koje sam baš voleo, ali ga dugo nisam video u tanjiru. Ovoga puta poparu nije spremala baba koja bi marljivo seckala hleb od juče ili prekjuče, a onda ga sunula u vrelu vodu, malo promešala i dodala prženog luka.

Ovo je fensi popara, koja košta 400 dinara. To je kao pet, šest, sedam hlebova? A, ruku na srce, dosta belog hleba je i potrebno, što znači da obrok nije baš naročito zdrav.

Ali, onaj osećaj kada se hleb topi pod blagim pritiskom jezika i traženje korice koja se krije u beličastoj masi i traži da se lagano zagrize obeležio je mnoga detinjstva. Onda kada je jedan hleb koštao mozda i ne 400, već 400 miliona dinara, a u prodavnicama se čekalo na litar ulja i kilo šećera.

Foto: Mateja Beljan

Vešte mame i bake spremale su tada više nego ikad ovo "sirotinjsko" jelo, tako jednostavno, a meko i toplo da mnogi nisu ni znali da je to možda bio i jedini mogući doručak za taj dan...

Kada sam konobaru rekao "Želim jednu poparu" delovao je pomalo zbunjeno. Restoran je nov, a ne verujem da baš često ljudi žele da doručkuju ovo jelo. Međutim, kuvar je prionuo na posao i za petnaestak minuta dobio sam fino servirani potpareni hleb, u fensi tanjiru i sa malo paprike i ulja na vrhu.

Hleb je bio tako fino pripremljen da je masa bila gotovo ujednačena, a ulje koje se slivalo i začini davali su posebnu čar tom penastom ukusu.

Morao sam malo i da duvam u zalogaj hrane na viljušci , da ga zagledam nekoliko trenutaka ne bi li se ohladio dovoljno da ne peče jezik, a da ne izgubi svoju čar.

Foto: Mateja Beljan

U masi se osećao i kajmak, istopljen i stopljen sa hlebom, ali nenametljiv, bez kiseline i slanoće. Pečena paprika odlična je ideja i po prvi put sam je probao u kombinaciji sa poparom.

A u kućnoj varijanti ovo jelo može vas koštati i deset puta manje nego u restoranu. Možete pustiti mašti na volju - hoćete li je jesti klot, nauljenu, sa prženim lukom, slaninom, šunkom, belim sirom, kačkavaljem koji se topi od gore...

Trend da se tradicionalna hrana nudi Beograđanima sve je prisutniji čak i u luksuznim restoranima, a menadžer ovog u kojem sam doručkovao kaže da žele da spoje tradicionalno i moderno.

- Osim popare imamo, na primer, i kačamak i palentu. Želimo da oživimo neka tradicionalna srpska jela koja su kvalitetna i hranljiva. Potražnje za tim ima, ali ne preterano. Ljudi se zainteresuju kada ih vide, pitaju čega ima u njima i kako se priprema. Inače, poparu pripremamo na sličan način kao što se to radi i u domaćoj kuhinji, ali imamo savremenu tehniku - ispričao nam je naš sagovornik.

Nema sumnje da je uvođenje neobičnih domaćih jela na menije beogradskih restorana i deo tržišne utakmice, da se ponudi nešto novo i nesvakidašnje, ali i opšteg trenda poznatog u svakoj modi - da je uvek popularno vraćati se na stare stvari.

Kada ste vi poslednji put jeli poparu, kakvu najviše volite i kakve uspomene vam budi? Ostavite nam odgovore u komentarima.

VIDEO: Malog naterali na dijetu on počeo da fantazira hranu sa bilborda

(M. Beljan - m.beljan@telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Marina

    22. novembar 2018 | 07:53

    Nisam jela poparu sigurno 25 godina. Sada imam 37,a mama nam je spremala bas kada smo brat i ja bili mali. Brat, nije je voleo nesto a ja obozavala. Ovaj opis ukusa i izgleda popare me je skroz vratio u detinjstvo i postavio za kuhinjski sto, u to vreme inflacije a mi tada, u Beogradu u Ulici 27.marta. Bas cu je napraviti ovih dana mojim ukucanima. Ja sam je jela klot ili sa sirom, a videcu koje cu sve kombinaciji morati da ubacim da bi ovi moji razmazeni hteli da probaju. Sebi cu svakako ostaviti sa strane samo sa sirom. Hvala veliko i srdacan pozdrav iz Svajcarske liku koji stoji iza ovog divnog i nostalgicnog texta. Texta punog ukusa, emocija i bar na trenutak povratka u moje detinjstvo!!

  • Naki

    22. novembar 2018 | 08:39

    Čitajući tekst podje mi voda na usta...i setih se detinjstva...svaka čast na članku😁

  • nik romanov

    22. novembar 2018 | 07:51

    taj restoran nije hajat ,,jer je cenu naduvao najmanje 10 puta .sahleba i kasika kajmaka njega ne kosta ni 40,din sa sve amortizacijom,,realno bi bilo da cena bude 2 x t,j, 100 din,,i prometo bi nadoknadio manju cenu a ne da ceka nekoliko nesrecnih slucajnih gostiju,,popara je poznata ka sirotinjsko jelo i tako treba da ostane,,prijatno

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA