Postoji velika verovatnoća da ove redove čitate na svom telefonu, ne znajući da je zagrebački časopis 1968. upravo to predvideo

Svet u kome danas živimo ne bi više mogao da funkcioniše bez računara i interneta. Premda su kompjuteri i svetska mreža počeli da masovno ulaze u naše domove još sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, i premda se to ubrzalo devedesetih, tek je tokom prošle decenije računar u celom svetu postao kućni aparat jednako prisutan kao televizor ili veš-mašina.

Ali i pored kratkog vremena dominacije našim životima, već se u toj meri integrisao da, kao što rekosmo, svet ne bi više mogao bez njega: najmanje se tu radi o privatnim korisnicima a ponajviše o činjenici da od moćnih umreženih računara zavise državni i poslovni sistemi, zavisi nesmetan rad brojnih institucija i službi, i tako dalje.

Preporučujemo

Šta tek reći za mobilne telefone koji su se pre samo desetak i kusur godina „opametili“ i postali džepni računari nakačeni na internet? Više ljudi poseduje njih nego što poseduje sve druge oblike kompjutera zajedno. Uostalom, ove redove ne možete čitati ako nemate pristup internetu, za šta vam je potreban neki računarski uređaj; a broj poseta Telegrafu preko mobilnih aplikacija neprestano i nezaustavljivo raste.

Uglavnom, celokupno znanje sveta svima je nadohvat ruke, besplatno, sve nam je na izvolte, imamo pred sobom more korisnih i beskorisnih informacija... zbog čega ljudi najviše čitaju tekstove o rijalitijima. Ipak, ne svi. Na primer, ne vi. Vi ste odlučili da pročitate nešto drugačije, nešto što će vam ili proširiti horizonte ili jednostavno produbiti znanje o svetu koje već posedujete.

Foto-ilustracija: pixabay.com

Da pređemo na stvar: zahvaljujući projektu „Yugopapir“, projektu od vanrednog kulturnog značaja koji stremi očuvanju naše kulturne baštine i koji svakodnevno prenosi članke iz stare jugoslovenske štampe, saznali smo za jedan neobičan članak koji je februara 1968. godine objavljen u zagrebačkom listu „Plavi vjesnik“, koji je izdavala kuća „Vjesnik“ u periodu 1954—1973. godine.

Tekst je originalno objavljen pod naslovom „Računar pokreće svijet“, a Yugopapir.com ga je preneo pod sopstvenim: „Svet kompjutera '68: Dolazi vreme kada će elektronski mozgovi biti povezani sa telefonskom mrežom“. Premda se retko koje predviđanje o budućnosti pisano u „dalekoj“ prošlosti obistinilo, ovaj članak je poseban baš stoga što je u najopštijim crtama bio na pravom putu. Baš na pravom putu, naravno, pomalo naivnom i i dalje analognom („pozvati telefonom mozak“ nije ono što danas radimo, mada može i tako da se opiše; autor svakako nije mogao u potpunosti da izađe iz ograničenja i iskustava svog vremena) ali i dalje pravom. Uostalom, uverite se sami.

„Jedan proizvod čovječjeg mozga postao je simbolom našeg vremena. Ne, to nije nuklearna energija. Nevjerojatni elektronski računari, ’mozgovi’ obdareni brzinom koja je gotovo jednaka brzini svjetlosti, a osposobljeni neograničenim pamćenjem prestaju da budu rijetki skupi instrumenti, sakriveni u laboratorijima instituta. Tiho zujeći svojim relejima, žmigajući signalnim svjetlima, polako ulaze na sveučilišta, u tvornice, željezničke stanice, istraživačke centre. Ukratko, nadohvat ruke svima.

Foto: Pixabay.com

Danas-sutra moći ćemo s njima ’razgovarati’ telefonom i dobiti smjesta precizan odgovor na svoje pitanje. Potreban vam je neki podatak iz knjige ili nekog arhiva? Nazovete računar koji to ima preko sebe i začas dobivate tačan odgovor, a eventualno na ekranu telefona možete i pogledati kako taj dokument, na primjer, izgleda.

Na taj će se način silno ubrzati prenošenje ideja i informacija, a u isto vrijeme ’mozgovi’ će u tolikoj mjeri racionalizirati, preračunati i izmijeniti tok ljudskog života, usmjerujući ga uvijek najboljim rješenjima, da se moramo upitati hoće li doći dan kada nećemo moći poduzeti nijedan korak koji bi bio suprotan savjetu našeg računara. Jer, ako nas nitko i ne prisili da ga poslušamo, na kraju će se ipak zaključiti, da je ’mozak’ bio u pravu i da bi po njegovu bilo bolje.

NA PRINCIPU SIGNALA

Elektronski računar radi na principu primanja dvaju signala: električnog toka i njegovog prekida. Golemom brzinom može rješavati neobično komplicirane račune, ali samo po podacima što ih je primio od čovjeka, na koje je programiran, za kojeg je predisponiran. On ne griješi, jer je sazdan tako da ne može pogriješiti. Međutim, ako se u njega ubaci pogrešan program, on to ne uočava, već će u beskraj davati netačne rezultate.

Mogućnost da sazdamo taj aparat s pamćenjem u koji se može ubaciti neograničen broj informacija da bi ih on analizirao, usporedio, izvukao zaključke u milijuntim đelovima sekunde, otvara čovjeku nove mogućnosti i na nevjerojatan način povećava njegove vlastite mogućnosti.

Foto: Pixabay.com

Već neki dosadašnji pothvati ne bi bili mogući bez pomoći računara. Baš su oni, na primjer, omogućili početak aktivnog istraživanja svemira, jer nikakve ekipe najboljih matematičara ne bi mogle u korisnom vremenu izračunati, korekciju putanje jednog umjetnog satelita ili trenutak kada treba upaliti retro-rakete da bi se neka letjelica ’meko’ spustila na Mjesec.

’MOZGOVI’ NOVE GENERACIJE

Još donedavna elektronski je računar bio komplicirana aparatura koja je zauzimala i po nekoliko katova, u unutrašnjosti koje je brujalo na hiljade elektronki povezanih stotinama kilometara žice. Njegovo programiranje, obrađivanje podataka tako da bi aparat mogao riješiti, još je i sad dugotrajan i kompliciran posao.

Ali, ’mozgovi nove generacije’, oni koji se upravo rađaju, jednostavniji su, manji i lakši za programiranje. Oni čak i brže kopaju po svom divovskom pamćenju u potrazi za pravim podacima, a mogu rezultat svojih razmatranja saopćiti čovjeku na različite načine: pisanjem (140 hiljada znakova u minuti), ’glasom’ preko sistema zvučnika, ili ’pogledom’ na televizijskim ekranima.

Ali onaj pravi, veliki korak naprijed bit će učinjen onda kada elektronski mozgovi budu povezani s telefonskom mrežom pa će svatko, podignuvši slušalicu, dobiti odmah i točan odgovor na svoje pitanje. Zamislite: pravnik ste, bavite se nekim kompliciranim slučajem. Umjesto da danima kopate po papirima i tragate, nazvat ćete ’mozak’ i on će vam u smiješno kratkom roku pregledati i pronaći sve zakone i propise koji se odnose na vaš slučaj.

Foto: Pixabay.com

Ili ste liječnik: jedan pacijent boluje od teške i rijetke bolesti. Okrenut ćete jedan broj i dobiti sve postojeće informacije, sve što je na svijetu poznato o tom oboljenju. Ili ste, na primjer, inženjer: skicirali ste konstrukciju, ali je potrebno provjeriti njena svojstva s pomoću matematike. Dignite slušalicu, birajte broj... Što se tiče učenika, tu će tek doći do problema. Zasada još nije riješeno pitanje kako će se spriječiti da đaci, nazvavši ’mozak’, dobiju bez muke rješenja svih svojih zadataka.

STROJEVI IPAK BEZ MAŠTE

Računar koji već sada ima jednu od bitnih uloga u našem životu, bit će među glavnim pokretačima svijeta sutrašnjice. Gotovo neće postojati područje ljudskog života i đelatnosti koji se neće služiti radom ovih genijalnih aparata.

Pa ipak, ni najsavršeniji računar neće nikada moći zamijeniti onaj nevjerojatno savršeniji aparat koji ih je zamislio i ostvario — ljudski mozak. Računari su bili i ostat će strojevi, sposobni da u neizmjernost povećaju plodove ljudske misli, baš onako kako poluga može umnožiti snagu mišića. Elektronski mozak, na žalost, ili možda na sreću, nikada nećemo moći opskrbiti maštom i stvaralačkom sposobnošću.

I tako naši mozgovi, iako zaboravljivi i spori, ipak će uvijek biti jači za onu sićušnu iskru, za ideju, za ono posve novo, čemu se mogu dovinuti razmišljanjem. Ne, nikada neće doći dan kad će elektroni nadvladati čovjeka...“

Izgleda ni autor tada nije bio potpuno siguran u svoj zaključak. Mi smo danas još nesigurniji. Uostalom, vrlo smo blizu kreativnoj veštačkoj inteligenciji.

(P. L. / Izvor: Yugopapir.com)